Rast troškova života i poskupljenje osnovnih namirnica i usluga sve više pogađaju ustanove za zbrinjavanje starih i nemoćnih lica u Banjaluci.
Sve skuplji smještaj
- Domovi najavljuju nova poskupljenja
- Smještaj košta i do 1.700 KM
- Kapaciteti su gotovo potpuno popunjeni
- Na mjesto se čeka i pored visokih cijena
- Porodice sve češće doplaćuju smještaj
Uprkos punim kapacitetima i dugim listama čekanja, u narednom periodu očekuju se nova poskupljenja smještaja, kako u privatnim, tako i u javnim ustanovama.
Koliko bi mogao poskupjeti smještaj u domovima?
Iz banjalučkog Doma penzionera naveli su kako su finansijski izazovi sve veći, te da bi uskoro moglo doći do poskupljenja usluga.
“Cijena smještaja je povišena prošle godine, a očekuju se i dodatna poskupljenja usljed rasta cijene svih potrepština. Naša ustanova se finansira isključivo od korisnika, dok od Vlade Republike Srpske dobijamo određene subvencije čiji iznos varira iz godine u godinu, budući da se naša ustanova nalazi pod okriljem Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite, za razliku od sličnih ustanova pod upravom Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite”, rekla je Bosiljka Bošnjak, direktorka Doma penzionera Banjaluka.
Pored zdravstvenog stanja štićenika, konačan iznos troškova određuje i struktura smještaja.
“Cijena jednokrevetne sobe za pokretnog korisnika je 1.600 maraka. Dvokrevetna soba za pokretnog korisnika je 1.050 maraka po osobi. Polupokretan korisnik jednokrevetnu sobu plaća 1.700 maraka, a dvokrevetnu 1.300 maraka. Nepokretni korisnici su smješteni u trokrevetne sobe čija je cijena 1.350 maraka po osobi”, navela je direktorka ove ustanove.
Od čega zavisi cijena boravka u privatnom domu?
U Domu za stare i nemoćne “Bardača” ističu da se iznos mjesečnog boravka određuje na osnovu zdravstvenog stanja pacijenta i tipa sobe.
“U našoj ustanovi cijena se formira na osnovu stanja i dijagnoze korisnika, vrste sobe koju taj korisnik želi ili treba i individualnih potreba. Znači, imamo različite odjele za smještaj različitih kategorija korisnika, od 1.450 maraka pa naviše. Cijene nismo korigovali u posljednje dvije godine uprkos poskupljenju, a budući da je sve poskupjelo, može se očekivati i poskupljenje naših usluga”, naveli su za “Nezavisne” predstavnici ovog privatnog doma.
Kapaciteti ovog doma su u potpunosti popunjeni, a potražnja je velika kako od domaćeg stanovništva, tako i od ljudi iz dijaspore.
“Veliki broj naših štićenika su ljudi iz regiona i dijaspore. U inostranstvu ove usluge su 10 do 15 puta skuplje nego kod nas, tako da je njihovo interesovanje veliko. Međutim, još je veći broj naših ljudi”, naveli su oni naglašavajući kako njihova ustanova zbrinjava one čije je liječenje i brigu nemoguće realizovati kod kuće.
Koliko se čeka na mjesto u banjalučkom Domu penzionera?
Situacija sa popunjenošću kapaciteta u banjalučkoj JU Dom penzionera je slična, potvrdila je za “Nezavisne” Bosiljka Bošnjak.
“Korisnike dijelimo prema kategorijama njihove sposobnosti na pokretne, polupokretne i nepokretne. Važno je razjasniti razliku između pokretnog i polupokretnog korisnika. Pokretni korisnici su oni koji se u potpunosti mogu brinuti o sebi, samostalno zakazivati ljekarske preglede i koristiti terapiju, voziti auto i slično. Njihov smještaj ovdje je sličan hotelskom. Polupokretan korisnik je onaj kojem treba pomoć pri kupanju, hranjenju, odlasku na specijalističke preglede. On dobija pratnju našeg radnika, što je automatski opterećenje za radni kolektiv i povećava cijenu boravka”, objasnila je ona.
Smještaj JU Dom penzionera Banjaluka trenutno koristi 208 lica, a na listi čekanja je trenutno oko 30 polupokretnih i pokretnih lica, te šest nepokretnih korisnika.
Mogu li penzioneri sami da plate smještaj u domu?
Sa druge strane, sami penzioneri se suočavaju sa finansijskim preprekama prilikom donošenja odluke o odlasku u dom. Sedamdesetogodišnja Gordana ističe da je njena želja da pređe u dom motivisana namjerom da rastereti najbliže, iako sama penzija nije dovoljna za pokrivanje troškova.
“U dom želim zato što mi se ne sviđa ideja da briga o meni padne na teret moje porodice. O tome smo i ranije razgovarali, sa čim su oni saglasni. Svojom penzijom ne mogu samostalno pokriti troškove boravka u domu, ali su kćeri i unuka spremne podržati me finansijski. Pratnju ne bih trebala, u potpunosti sam pokretna i samostalna, vozim auto i ta vrsta pomoći mi nije potrebna. Čekam da dođem na red da me prime, a svjesna sam da postoje oni kojima je to važnije nego meni”, kazala je Gordana.
Dok liste čekanja rastu zajedno sa cijenama, smještaj u domovima za stare sve više postaje luksuz koji prosječna penzija u Srpskoj ne može da iznese. Zbog toga teret brige o najstarijima sve češće pada na leđa porodice, čineći finansijsku solidarnost među generacijama jedinim načinom za dostojanstvenu starost.
(nezavisne)
