Predizborne tenzije u SDS-u koje su u toj stranci uspijevali da donekle drže pod tepihom, rasplamsale su se prvog dana nakon izbora, koji je, osim ubjedljivih poraza u trkama za inokosne funkcije, potvrdio i najlošiji partijski rezultat u protekle dvije decenije, a uz sve to prvi potezi i oštre poruke u komunikaciji funkcionera iz vrha slute na neke već viđene scenarije.
Preliminarni rezultati opštih izbora u BiH, odnosno Republici Srpskoj su potvrdili novi poraz u nizu za SDS, kako njihovih kandidata za poziciju predsjednika Srpske i srpskog člana Predsjedništva BiH, tako i stranke u borbi za pozicije u republičkom parlamentu.
Prvi čovjek stranke Branko Blanuša, prema dostupnim podacima, osvojio je oko 224.000 glasova što je oko 55.000 manje od glasova SNSD-ovog Save Minića u trci za predsjednika Republike, a Marinko Božović ima zaostatak od oko 150.000 glasova za Željkom Cvijanović (SNSD) za poziciju srpskog člana Predsjedništva BiH.
Loš rezultat je, s druge strane, još vidljiviji ako se pogleda broj glasova za nivo Narodne skupštine. SDS, na osnovu obrađenih oko 96 odsto listića, ima nešto više od 61.000 glasova, što je, u poređenju sa opštim izborima 2022, pad za više od 30.000 glasova, odnosno za čak 100.000 kada se uzmu u obzir rezultati 2014. godine kada je stranka zabilježila najbolji rezultat i obezbijedila 24 mandata u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Usljed toga su ostali i bez decenijske titule najjače opozicione stranke te je na prvu poziciju izbio Pokret Sigurna Srpska (PSS) koji je na temeljima PDP-a formirao Draško Stanivuković.
Sve to je, naime, prouzrokovalo novi politički potres u stranci, a posebno nakon što je Blanuša, dan poslije izbora, potpisao odluku o isključenju iz SDS-a prvog čovjeka Bijeljine Ljubiše Petrovića zbog, kako je naveo, grubog kršenja Statuta i javne podrške kandidata drugih političkih stranaka na izborima, odnosno lidera Liste za pravdu i red Nebojše Vukanović u trci za člana Predsjedništva BiH iz Srpske.
Nedugo nakon toga oglasio se Petrović koji je i ranije na mrežama ukazivao da bi svašta moglo da se desi nakon izbora. Ovaj put je, uz poruku da ništa nije gotovo, najavio pravnu borbu za osporavanje, kako je naveo, nezakonitog isključenja, a na njegovu stranu stao je javno i dio partijskih kolega.
Član Predsjedništva Aleksandra Pandurević tvrdi da je odluka Blanuše nestatutarna i da zbog poraza on treba da podnese ostavku, dok je Želimir Nešković apelovao da ne donose ishitrene odluke.
Oglasio se i nekadašnji predsjednik SDS-a Milan Miličević, tražeći od Blanuše da povuče odluku i sazove sjednicu Glavnog odbora i Skupštine, uz poruku da je “odgovoran odnos prema SDS-u i nakon rezultata koji je na istorijskom minimumu za državotvornu stranku da predsjednik stranke ponudi ostavku, a s njim i rukovodstvo stranke”.
– Ne želim praviti poređenja sa nekim ranijim predsjednicima SDS-a koji su to učinili uz mnogo bolji rezultat, pa ni sa mojom neopozivom ostavkom koja je bila čin pokušaja očuvanja jedinstva stranke koji, nažalost, nije uspio, nego je, naprotiv, produbio jaz unutarstranačkih struja – podvukao je, uz opasku da je ovo treći poraz Blanuše za manje od godinu, jer je bio kandidat i na prijevremenim izborima za predsjednika Srpske koji su i ponavljani na nezanemarujućem broju biračkih mjesta.
Blanuša je, naime, na čelo SDS-a došao 2025. kao njen deseti predsjednik otkako je osnovana 1990, a šesti od 2006. godine.
Pojedini lideri odlazili su sa te pozicije zbog loših izbornih rezultata, a politički analitičar Drago Vuković smatra da je SDS i dobro prošao te da je desetak mandata u NSRS odličan rezultat u sadašnjim uslovima u stranci.
– Loši rezultati vode do unutarstranačkih previranja, optužbi, traženja krivica, a prava riječ za ovo je debakl, jer svjedočimo, od kada postoji SDS, njegovom najvećem porazu. Napadima jednih na druge bježe od odgovornosti, a sve je posljedica dugotrajnih ozbiljnih problema u ovoj partiji – istakao je Vuković za “Glas”.
Ukazuje i na to da su neke od glavnih odluka donosili oni koji su zapravo simboli propasti SDS-a.
– Ovaj SDS nema nikakve veze s velikim SDS-om, pokretom koji je nekada okupio ljude i imao istorijsku ulogu u stvaranju Srpske i zaštiti srpskog naroda. Ovaj je potpuno oronuo. Nisu ga uništili samo mangupi iz vlastitih redova nego napadi sa svih strana i međunarodne zajednice. Ipak, i pored svega je ta stranka imala šansu da se oporavi ili rehabilituje, ali to se nije desilo i nisam siguran da će se to desiti. SDS je jedina nacionalna stranka u BiH koja je propala. HDZ i SDA su moćne i danas u ime svojih naroda – poručio je Vuković.
Samo se, dodao je, SDS-u može desiti da član Predsjedništva te stranke na izborima podrži kandidata iz druge partije, a ne iz svojih redova.
– Žao mi je što je Blanuša, kao profesor i intelektualac, ušao u prljavu političku borbu. On je došao kao čovjek koji je trebalo da pomiri dvije jako suprotstavljene frakcije u SDS-u, ali nije talentovan za politiku. Za njega bi bilo najbolje da podnese ostavku i kaže da se vraća na fakultet, jer nije uspio da pomogne stranci – zaključio je Vuković i naveo da je na izborima dobro prošla grupacija DNS-NPS te da nije očekivao da NF Jelene Trivić ostane ispod cenzusa.
Glasovi SDS-a za nivo Narodne skupštine, uz broj osvojenih mandata
- 2006. 103.035 17
- 2010. 120.136 18
- 2014. 173.824 24
- 2018. 123.515 16
- 2022. 95.640 13
- *2026. 61.425 11
(*preliminarni podaci)
Predsjednici SDS-a
- Radovan Karadžić (1990 – 1996)
- Aleksa Buha (1996 – 1998)
- Dragan Kalinić (1998 – 2004)
- Dragan Čavić (2004 – 2007)
- Mladen Bosić (2007 – 2016)
- Vukota Govedarica (2016 – 2019)
- Mirko Šarović (2019 – 2023)
- Milan Miličević (2023 – 2025)
- Branko Blanuša (2025)
Rekorderi
Najbolji rezultat SDS-a u trci za predsjednika Republike Srpske još drži nekadašnji funkcioner Ognjen Tadić, sa osvojenim 296.021 glasom 2014, dok je rekorder po glasovima u borbi za poziciju srpskog člana Predsjedništva BiH Mirko Šarović. On je 2022. imao 225.912 glasova. Uz njega, kandidat za tu poziciju, u proteklih 20 godina iz SDS-a, bio je samo Mladen Bosić i to na izborima 2006.
(glassrpske)
