Ljubav prema muzici i dobroj pjesmi okupili su u Bijeljini ljude različitih generacija i profesija. Tako je nastao hor za odrasle „Vivo“, neobičan muzički sastav u kojem prethodno muzičko obrazovanje nije uslov za članstvo. Dovoljna je samo dobra volja i mnogo ljubavi.
NoviGlas je posjetio jednu od proba i uvjerio se da je ovdje, osim pjesme, podjednako važna i dobra atmosfera.
“VIVO”
Ideja o osnivanju hora rodila se iz zajedničke želje Ljiljane Čobić Ćato, profesorice muzičke kulture i dirigentkinje, i njene koleginice, profesorice Alise Marinković. Obje su godinama pjevale u horovima, a razgovori sa prijateljima i poznanicima pokazali su im da nisu jedine kojima nedostaje takav način okupljanja.
„Ljilja i ja smo godinama bile u tim vodama i pjevale smo godinama u horu i nekako smo poželjele. Kada smo oslušnule sve u našem okruženju koji su članovi našeg hora, svi su rekli isto: ‘Jao, poželjeli smo da pjevamo’, ali da to ne bude nešto da moramo, da je stroga priča, da je to sve pod moranje. I to i jeste sama čar, da smo svi došli sa istom ljubavlju, da to bude neki mir, relaks, da uživamo. Spontano smo odlučile i rekle: ‘Od sljedeće sedmice želimo'“, započinje priču za NoviGlas Alisa Marinković.
I tako je, gotovo spontano, nastao hor koji je okupio ljude različitih zanimanja, životnih iskustava i muzičkog predznanja. Zajedničko im je to što vole pjesmu i žele da dio svog slobodnog vremena provedu zajedno.
„Tu smo da udovoljimo svojoj duši. Ljudi su različiti, dolaze iz različitih profesija, nisu svi muzički obrazovani, to su u stvari svi oni koji vole muziku. Ne dolaze na hor svi oni koji se bave muzikom, nego prosto ljudi koji vole da pjevaju“, objašnjava Ljiljana Čobić Ćato.
Iako su članovi različitih profesija, na probi te razlike gotovo nestaju. Neko ima dugogodišnje iskustvo u horskom pjevanju, neko se tek upoznaje sa višeglasjem, ali svi dijele isto zadovoljstvo kada se pojedinačni glasovi spoje u zajedničku pjesmu.
Među članovima hora je i Sanja Trifković, poznato televizijsko lice, koja se sa zadovoljstvom pridružila ovoj muzičkoj družini. Navikla da kao novinarka postavlja pitanja drugima, sada se našla u nešto drugačijoj ulozi. Uz osmijeh kaže da su ovog puta novinari ti koji su „propjevali“.
„Baš sam se rado pridružila kad su rekli da se okupljaju. Ja se šalim i kažem, iako sam ranije pjevala u horu, da je ovo skup onih koji vole da pjevaju. Nisu sigurni koliko znaju, ali posljednji ostanu u kafani i otimaju mikrofon od pjevača“, kaže Sanja kroz osmijeh.
Upravo u tome je i posebnost hora „Vivo“. Njegovi članovi ne okupljaju se zato što moraju, već zato što žele. A sudeći po atmosferi koju smo zatekli na probi, Bijeljina je dobila još jedno mjesto na kojem muzika povezuje ljude.
Svi zainteresovani koji vole muziku i pjevanje mogu se pridružiti horu „Vivo“ dolaskom na probu, koja se održava svakog četvrtka od 18 časova u Muzičkoj školi u Bijeljini.
NoviGlas
