Navršilo se 35 godina od ubistva novinarske ekipe Radio-televizije Beograd iz Šapca, koja je 9. oktobra 1991. godine ubijena u Hrvatskoj. Za ovaj zločin do danas niko nije odgovarao.
Udruženje novinara Srbije podsjetilo je da su ubijeni novinar Zoran Amidžić, snimatelj Bora Petrović i asistent snimatelja Dejan Milićević, dok je urednik Radio Šapca Sretan Ilić, koji je bio mobilisan, ranjen i preminuo na putu do bolnice.
Njihov bijeli civilni automobil napadnut je iz zasjede i izrešetan na putu Petrinja–Glina, tokom primirja.
Put na posljednji novinarski zadatak
Šabačka dopisnička ekipa pratila je ratni put Šabačke brigade, a u jutarnjim časovima stigla je na isturene položaje Jugoslovenske narodne armije (JNA).
Kako je u istraživanju Udruženja novinara Srbije naveo novinar Filip Mirilović, svi članovi ekipe bili su u civilnoj odjeći, osim Ilića, koji je kao rezervista nosio uniformu i ušao u automobil kako bi novinare sproveo bezbjednim putem.
Ekipa je najprije stigla u selo Srednje Mokrice, ali se tamo nije zadržavala, već je nastavila prema Donjim Mokricama, gdje su bili istureni položaji brigade nasuprot sela Dumače, koje su i dalje držale hrvatske snage.
– Nakon završetka snimanja, grupa izvještača kreće nazad, neko vrijeme se zadržavaju u Srednjim Mokricama, a potom odlaze dalje, prema Selištu, putem koji vodi preko Gornjih Mokrica – naveo je Mirilović.
Pisana svjedočenja iz tog perioda uglavnom se podudaraju do tog trenutka, dok se kasnije pojavljuju različite informacije, od kojih su se mnoge ispostavile kao netačne.
Na osnovu dostupnih podataka, Mirilović navodi da je vozilo novinarske ekipe najvjerovatnije zaustavljeno rafalnom paljbom u blizini sela Gornje Mokrice. Obdukcioni nalazi ukazivali su na to da su u napadu učestvovala najmanje tri napadača.
Dokumenti koji su otkrili važne tragove
Nakon što je Amidžić već bio sahranjen, u porodično poštansko sanduče stigla je koverta sa kopijom naslovne strane i teksta na dvije strane hrvatskog nedjeljnog tabloida „Slobodni tjednik“, pod naslovom „Pucati na špijune bez zaustavljanja!“.
Novinarka Dragana Bjelica, koja je učestvovala u istraživanju Udruženja novinara Srbije, ocijenila je da je taj tekst do danas ostao jedan od najvažnijih dokaza u rasvjetljavanju ubistva šabačkih novinara, jer su uz njega objavljena dva dokumenta koja su se nalazila kod Amidžića u trenutku ubistva.
Jedan od dokumenata bila je vojna dozvola za posjetu jedinicama JNA radi snimanja televizijskog priloga o jedinicama angažovanim na kriznom području. Drugi je u hrvatskom listu predstavljen kao spisak „šabačkih četnika“ koji su došli da „oslobađaju“ Hrvatsku od Hrvata.
Međutim, istraživanje Udruženja novinara Srbije ukazuje na to da je riječ bila o spisku maloljetnih rukometaša iz Šapca, koji je Amidžić imao kod sebe. Među njima se nalazio i njegov sin. Amidžić je, inače, bio u rukovodstvu šabačkog rukometnog kluba „Metaloplastika“.
– Djeca koja su igrala rukomet u klubu pobrojana su kao da su svi do jednog bili u Glini – navedeno je u istraživanju.
Iz objavljenog teksta, kako se ističe, vidljivo je da je autor koristio bilježnicu i dokumente koje je Amidžić imao kod sebe kada je ubijen. Iako je tekst potpisan imenom Jovana Kubure, istraživanje navodi da on nije bio njegov stvarni autor.
Spomenik u čast ubijenih novinara
Na inicijativu porodice i prijatelja, šabačka ulica iz koje je novinarska ekipa krenula na svoj posljednji zadatak danas nosi njihovo ime.
U prostoru sjećanja ispred zgrade u kojoj se i dalje nalazi dopisništvo Radio-televizije Srbije podignut je spomenik stradalim novinarima.
Ni 35 godina nakon ubistva, odgovorni za smrt Zorana Amidžića, Bore Petrovića, Dejana Milićevića i Sretana Ilića nisu privedeni pravdi.
(GlasSrpske)
