Čitanje predstavlja jedinstveno, neponovljivo zadovoljstvo, a takođe od čitanja knjiga imamo višestruke koristi. U poređenju sa drugim oblicima zabave, čitanje je najjeftinije.
Kako knjiga jeste relativno jeftino zadovoljstvo kupci će za neka izdanja kazati da su skupa, autori da su im mali honorari, a izdavači da jedva pokriju cijenu štampanja.
Posebno je pogođeno bosanskohercegovačko izdavaštvo. Izdavači u BiH imaju slabu ili tačnije nikakvu podršku od strane države, te visok PDV na knjigu od 17 odsto.
Primjera radi, u zemljama regije PDV na knjigu se obračunava po takozvanoj sniženoj stopi, što je između 5 i 10 posto.
Ujedno treba istači da je bosanskohercegovačko tržište najotvorenije prema regiji. I dok bh. autori i izdavači teško prelaze granice prema Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, izdavači i autori iz susjednih zemalja u BiH imaju otvoreno tržište.
Govoreći za Fenu o tome šta utiče na formiranje cijena knjiga Damir Uzunović iz Izdavačke kuće Buybook ističe da je bh. tržište devastirano pojedinim izdanjima iz Srbije i Crne Gore, koja u BiH ulaze bez deklaracija, plaćenog poreza.
Zbog toga su i domaći izdavači prinuđeni da prate izdavače iz Srbije i Crne Gore, te smanje cijene svojih izdanja, bez obzira što plaćaju najveći PDV u Evropi na knjige.
Govoreći šta sve utiče na formiranje cijene knjiga, Uzunović navodi sve veću cijenu štampe koja prati cijene goriva i papira.
– Nemam pojma kako još objavljujemo knjige, dovijamo se sa digitalnom štampom, selimo štampu u Tursku… Otkupa od države nema, podrške nema; to bi jako pomoglo i cijena bi knjige tada mogla biti nešto veća – smatra Uzunović.
On pojašnjava da se maloprodajna cijena knjige formira formulom troškovi puta tri, što znači da se troškovi (štampa, autorski honorar s porezima, prelom, dizajn, korektura, lektura, prevod (ukoliko ga ima) distribucija) uvećaju za tri puta i na tu cijenu doda se PDV.
Kod skupljih knjiga kada su u pitanju troškovi, taj odnos je manji pa se množi sa dva ili dva i po. Autorski honorari, kaže Uzunović, po svjetskim standardima su 8 posto od maloprodajne cijene, a Buybook svojim domaćim autorima daje 10 posto.
– Danas se ide na manje tiraže, jer cijeli svijet prelazi na digitalnu štampu. Ne štampaju se više veći tiraži kako bi se smanjila maloprodajna cijena, jer ostanu neprodani u skladištima. Ako zatreba, onda se doštampa par komada ili desetaka komada. Proizvodna cijena jeste skuplja, ali se na kraju isplati jer nema gomilanja tiraža – kaže Uzunović u izjavi za Fenu.
On navodi da na cijenu utiče ako je knjiga tvrdi povez u odnosu na meki povez. Takođe utiču i broj strana, format i proizvodni troškovi.
Damir Uzunović ističe da bi cijena knjiga bila veća ako bi postojali sistematski otkupi nekoliko puta godišnje od strane države.
– Naime, izdavači u Hrvatskoj znaju da im je država siguran kupac pa povećavaju cijene. Ako nešto treba da bude 30 KM kod njih je blizu 50 KM, jer će država kupiti knjige, i to bez popusta. Popuste izdavači obračunavaju na sajmovima i svojim knjižarama, za starija izdanja. Radi se o zakonu tržišta. Onome ko ti je siguran kupac prodaš po većoj cijeni, a na tržištu imaš cijenu koja uvažava životni standard okoline – istakao je Uzunović.
Šuhreta Dumanić iz Shura Publikacije Opatija ističe da na cijenu najviše utiču troškovi štamparija, honorari… Knjige zato izlaze u malim tiražima, jer to smanjuje cijenu štampe.
Ulogu u formiranju cijene, kako navodi Dumanić, ima i autor, njegova popularnost, značaj…
– Inače, prodaja je slaba i bez financijske podrške institucija ne bi se moglo. To nazivam pseudo tržištem, jer onda te institucije određuju ponudu. Naravno, gleda se na kupovnu moć, tako da su, primjera radi, manje cijene za Bosnu i Hercegovinu. Najveći je trošak štampanje, a najčešće se štedi na (ne)isplati honorara i na pripremi koju sami izdavači rade. Nije to sve čisto tržišno, jer kao što sam rekla postoji pseudo tržište – državne institucije koje “kupuju” knjigu (bilo kod njenog objavljivanja, bilo otkupom tiraža, ili na drugi način) – navodi Dumanić.
Srđan Gagić iz Raštan izdavaštva Beograd ističe da je riječ o maloj izdavačkoj kući, koja nema direktnu prodaju.
– Nemamo ni sopstvenu štampariju te su nam ulaganja velika, plasiramo knjige samo u knjižarama i knjižarskim lancima sa rabatom 40-50 odsto, što znači da ostvarujemo praktično nikakvu ili minimalnu zaradu od prodatog primjerka. Izdavaštvo nam je skup hobi koji radimo iz entuzijazma i zahvaljujući sopstvenim primanjima i logističkoj podršci prijatelja – kazao je Gagić.
On ističe da nema sistemske brige za izdavaštvo, a posebno za male izdavače, kao i za književne stvaraoce.
– Tržišna logika u velikoj mjeri diktira izdavačku djelatnost, a s obzirom na naše domete i mogućnosti, nismo takmičari u toj trci – kazao je Gagić.
(Fena)
