Povlačenje Glova iz Bosne i Hercegovine otvorilo je pitanje može li domaće tržište dostave putem aplikacija dugoročno održati velike međunarodne platforme. Međutim, podaci koje je prikupila Fena pokazuju da problem nije samo u veličini tržišta.
Sektor raste, na tržištu posluje više domaćih i lokalnih platformi, ali institucije ne mogu precizno utvrditi njegovu vrijednost, broj učesnika ni njihove tržišne udjele. Istovremeno, ne postoji ni pouzdan podatak o stvarnom broju dostavljača, čiji je radnopravni status i dalje nedovoljno uređen.
Drugim riječima, tržište se razvilo brže nego što su ga institucije uspjele statistički i pravno obuhvatiti.
Država ne zna koliko vrijedi tržište dostave
Država još nema pouzdan način da izmjeri veličinu tržišta platformske dostave. Koliko je kompanija uopšte aktivno na ovom tržištu nije poznato.
Nijedna od institucija od kojih je Fena zatražila podatke ne vodi posebnu evidenciju platformi za dostavu hrane i druge robe. Federalno ministarstvo trgovine nema poseban registar, Porezna uprava Federacije BiH ih zbog različitih šifri djelatnosti ne može statistički izdvojiti, dok Konkurencijsko vijeće BiH nije provodilo analizu koja bi utvrdila broj učesnika i njihove tržišne udjele.
Istovremeno, poslovni model koji se godinama koristi razvio se brže od propisa, posebno kada je riječ o radnopravnom statusu dostavljača.
Glovo je 10. avgusta prestao poslovati u BiH nakon višegodišnjeg prisustva. Kompanija povlačenje nije obrazložila gubicima niti neprofitabilnošću poslovanja u BiH, već globalnom odlukom da resurse i investicije usmjeri prema ključnim tržištima s većim potencijalom rasta.
Zbog toga odlazak jedne međunarodne kompanije sam po sebi ne daje odgovor na pitanje je li tržište dostave u BiH ekonomski neodrživo.
Naprotiv, najširi raspoloživi statistički pokazatelji upućuju na rast djelatnosti u koje je platformska dostava svrstana.
Problem je što se iz tih podataka ne može vidjeti koliko tog rasta zaista pripada aplikacijama za dostavu hrane i druge robe.
Promet poštanskih i kurirskih djelatnosti porastao za više od 150 miliona KM
Iz Agencije za statistiku BiH kazali su Feni da u važećoj Klasifikaciji djelatnosti BiH 2010. ne postoji posebna šifra za dostavu hrane i druge robe putem digitalnih platformi i aplikacija.
Kompanije koje se time bave registruju se, između ostalog, pod šifrom 53.20 – djelatnosti pružanja ostalih poštanskih i kurirskih usluga.
Podaci koje je Agencija dostavila za širu oblast H53 – poštanske i kurirske djelatnosti – pokazuju snažan rast posljednjih godina.
Broj preduzeća i preduzetnika povećan je sa 17 u 2020. na 32 u 2024. godini, odnosno za oko 88 odsto.
U istom periodu broj zaposlenih porastao je sa 6.772 na 8.106, dok je promet povećan sa 230,4 miliona na 386,4 miliona KM.
Međutim, ti podaci obuhvataju širi poštanski i kurirski sektor, a ne samo platforme poput Glova ili domaće Korpe.
Drugim riječima, statistika može pokazati da šira djelatnost raste, ali ne može odgovoriti na ključno pitanje – koliko vrijedi samo tržište dostave putem aplikacija, koliko prihoda ono generiše i koliko ljudi od njega živi.
Ni Porezna uprava ne može izdvojiti dostavljače
S istim ograničenjem suočava se i Porezna uprava Federacije BiH.
Iz Porezne uprave za Fenu navode da se poslovni subjekti koji se bave dostavom hrane i druge robe putem aplikacija ne mogu izdvojiti kao posebna kategorija jer dostava može biti dio poslovanja firmi registrovanih za trgovinu, ugostiteljstvo, informatičke ili druge djelatnosti.
Zbog toga nije moguće napraviti pouzdan pregled ukupnog broja takvih kompanija niti njihovog fiskalnog prometa bez prethodnog određivanja konkretnih poreskih obveznika ili preciznog skupa šifri djelatnosti.
To znači da trenutno ne postoji nijedan službeni podatak koji bi pokazao kolika je ukupna vrijednost tržišta platformske dostave u Federaciji BiH.
Poreska uprava je, ipak, za četiri konkretna poreska obveznika koji su obavljali ili još obavljaju tu djelatnost izdvojila podatke o zaposlenosti.
Na dan 30. juna 2022. imali su ukupno 111 zaposlenih, godinu kasnije 74, u 2024. godini 120, u 2025. godini 146, a krajem juna ove godine 114 zaposlenih.
„Dostavljači mogu biti prijavljeni neposredno kod kompanije koja organizuje dostavu, ali i kod partnerskih ili posredničkih firmi, pri čemu se upravo angažman preko posrednika u praksi pokazao kao češći model.“
Iz Porezne uprave FBiH navode da zbog toga radna snaga koja omogućava funkcionisanje platforme može biti raspoređena među više pravnih subjekata, pa se ni iz broja zaposlenih u samoj kompaniji ne može zaključiti koliko ljudi zapravo radi za određenu aplikaciju.
Kontrole otkrile neprijavljene radnike i neplaćene obaveze
Inspekcijski nalazi pokazuju i problematičniju stranu takvog modela.
Porezna uprava FBiH posljednjih je godina kontrolisala pojedine poreske obveznike iz ovog sektora, a među najčešće utvrđenim nepravilnostima bili su angažovanje neprijavljenih radnika, neobračunavanje i neplaćanje poreza i doprinosa te neevidentiranje ostvarenog prometa.
Time se otvara pitanje koje nadilazi samo tržišnu vrijednost dostave – ko zapravo snosi odgovornost za radnika koji putem aplikacije svakodnevno dostavlja hranu i robu?
Odlazak Glova mijenja sliku konkurencije
Ni institucija nadležna za zaštitu tržišne konkurencije nema potpunu sliku sektora.
Iz Konkurencijskog vijeća BiH navode da bi se usluga posredovanja u onlajn dostavi, zavisno od konkretnog slučaja, mogla posmatrati i kao zasebno relevantno tržište u smislu prava konkurencije.
To je posebno značajno nakon odlaska Glova.
Ako se s tržišta povuče kompanija koja je imala značajan tržišni udio, takva promjena može povećati njegovu koncentraciju. Međutim, bez podataka o udjelima Glova, Korpe i drugih učesnika nije moguće izmjeriti koliki je efekat povlačenja jednog konkurenta.
Konkurencijsko vijeće upozorava i da digitalne platforme nose specifične rizike za konkurenciju – od ekskluzivnih ugovora s restoranima i klauzula o paritetu cijena do netransparentnih ili diskriminatornih provizija i vještačkog davanja prioriteta pojedinim ponuđačima unutar aplikacije.
Odlazak Glova, dakle, smanjuje broj velikih učesnika na tržištu, ali stvarne posljedice po konkurenciju tek bi se mogle procijeniti kada bi bilo poznato koliki dio tržišta je kompanija kontrolisala i koliko su za preostale platforme restorani, trgovine i korisnici lako zamjenjivi.
Propisi postoje, ali digitalno tržište traži nova pravila
Federalno ministarstvo trgovine smatra da postojeći Zakon o unutrašnjoj trgovini i propisi o zaštiti potrošača daju pravni osnov za elektronsku trgovinu.
Kod prodaje na daljinu potrošač mora biti jasno informisan o cijeni, troškovima dostave, načinu plaćanja, roku i načinu isporuke i drugim uslovima prodaje.
Međutim, samo Ministarstvo priznaje da je razvoj digitalne trgovine stvorio potrebu za posebnim zakonom koji bi sistemski uredio odnose u digitalnom okruženju.
Federalna vlada je 16. jula utvrdila Nacrt zakona o elektronskoj trgovini, kojim bi se trebala preciznije definisati prava, obaveze i odgovornosti učesnika u onlajn trgovini, dok je Prijedlog zakona o zaštiti potrošača upućen Parlamentu po hitnom postupku. Oba dokumenta trenutno se nalaze u parlamentarnoj proceduri.
Pitanje odgovornosti platforme pritom nije isto kod svakog poslovnog modela.
Iz Ministarstva objašnjavaju da je potrebno utvrditi da li platforma samo povezuje trgovca i potrošača, posreduje u realizaciji narudžbe, sama obavlja dostavu ili prodaje robu ili uslugu. Od te uloge zavisi i ko snosi odgovornost kada nastane problem s narudžbom.
Još jedan pokazatelj brzine kojom je tržište preraslo postojeći sistem jeste činjenica da Federalno ministarstvo trgovine ne vodi poseban registar platformi za dostavu, ali ni objedinjenu evidenciju pritužbi potrošača koje se odnose samo na njih.
U Ministarstvu, ipak, kažu da je takvih pritužbi značajan broj i da je u stalnom porastu.
RS preciznije definisala elektronske platforme
Regulatorna slika nije potpuno ista u cijeloj BiH.
Republika Srpska je u dijelu koji se odnosi na trgovinu elektronske platforme preciznije unijela u svoje zakonodavstvo.
Zakon o trgovini RS iz 2019. godine izričito definiše elektronsku platformu kao sredstvo kojim pružalac usluge informacionog društva povezuje strane koje elektronski trguju, a preko platforme može prodavati i vlastitu robu ili usluge.
Zakon prodaju putem platforme koja povezuje trgovce i potrošače izričito navodi kao jedan od oblika elektronske trgovine.
Elektronsko poslovanje u RS dodatno je uređeno Zakonom o elektronskom poslovanju, dok je od 2025. godine na snazi i novi Zakon o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj.
Dostavljači između rada i „sive zone“
Najveća pravna praznina ipak se odnosi na ljude koji svakodnevno obavljaju dostavu.
Profesorica na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i stručnjakinja za radno i socijalno pravo Jasminka Gradaščević-Sijerčić kaže za Fenu da zakoni o radu u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Brčko distriktu ne prepoznaju platformskog radnika niti posebno regulišu radnopravni status dostavljača koji rade putem aplikacija.
„Govorimo o potpunoj pasivnosti zakonodavstva u tom pogledu“, kaže Gradaščević-Sijerčić.
Prema njenim riječima, dostavljači su u praksi najčešće angažovani preko posredničkih kompanija ili takozvanih agregatora.
Ako ti posrednici faktički imaju ulogu poslodavca, trebali bi se tako i ponašati i zaključivati ugovore o radu, ali se to, prema njenoj ocjeni, u praksi često ne događa.
Pojavljuju se i drugi modeli – privremeni i povremeni poslovi, ugovori o djelu ili samostalno registrovani obrti – ali oni ne daju nužno prava koja proizlaze iz klasičnog radnog odnosa.
Posljedice za radnika mogu biti dalekosežne.
Bez priznatog radnog odnosa teško je govoriti o punom obimu prava na platu, uplaćene doprinose, zdravstveno i penzijsko osiguranje, bolovanje, godišnji odmor, ograničeno radno vrijeme i druge zaštitne mehanizme koji pripadaju zaposlenim osobama.
„Njihov status apsolutno je u nekoj sivo-crnoj zoni. To više nije ni rad na crno, nego zaista jedna zona koja podrazumijeva da ste isključeni iz tih prava“, upozorava Gradaščević-Sijerčić.
Ko je poslodavac kada posao određuje algoritam?
Pravno posebno zanimljivo pitanje nastaje kada platforma tvrdi da nije poslodavac, ali aplikacija u praksi određuje veliki dio načina na koji dostavljač radi – raspoređuje narudžbe, usmjerava ga određenom rutom, utiče na vrijeme rada ili način na koji ostvaruje zaradu.
Gradaščević-Sijerčić kaže da bi se u takvom slučaju u sudskom postupku moglo pokušati dokazivati postojanje faktičkog, odnosno prikrivenog radnog odnosa.
Problem je dokazivanje.
Dostavljač bi morao pokazati elemente kontrole i zavisnosti koji ukazuju na to da je, bez obzira na naziv ugovora ili formalnog posrednika, njegov rad u stvarnosti organizovan kao rad zaposlenika.
Za pojedinca, posebno mladog radnika koji često nema dokumentaciju o načinu na koji algoritam upravlja njegovim poslom, to može biti izrazito teško.
Ni Republika Srpska u tom dijelu nema posebno rješenje za platformsku ekonomiju. Važeći Zakon o radu poznaje rad van prostorija poslodavca, uključujući rad na daljinu, kao i privremene i povremene poslove i ugovor o djelu, ali nema poseban režim za dostavljače kojima se posao dodjeljuje i nadzire putem digitalne platforme.
EU već uvodi posebna pravila za platformske radnike
To je ujedno područje u kojem se domaće zakonodavstvo sve više udaljava od smjera kojim ide Evropska unija.
EU je usvojila Direktivu 2024/2831 o poboljšanju uslova rada putem digitalnih platformi. Njome se, između ostalog, uređuje utvrđivanje stvarnog radnog statusa osoba koje rade za platforme i predviđa pravna pretpostavka zaposlenja kada postoje činjenice koje ukazuju na to da platforma nad radnikom ostvaruje kontrolu i usmjeravanje.
Države članice EU imaju rok do 2. decembra ove godine da ova pravila prenesu u nacionalna zakonodavstva.
Tako se iza naizgled jednostavne dostave hrane krije mnogo šira priča: tržište raste, novac se obrće, aplikacije mijenjaju način kupovine, ali institucije još nemaju ni precizan odgovor koliko to tržište vrijedi – niti koliko ljudi za njega zapravo radi, prenosi Fena.
(nezavisne)
