“Medicina je u meni oduvijek bila kao jasna odluka. Otkako sam se rodila znala sam da ću biti ljekar”. Izjavila je ovo, dr Sanja Milovanović, specijalista kliničke farmakologije iz Bijeljine gostujući u novom izdanju emisije „Kontekst“ na NovomGlasu.
Dr Milovanović je po prvi put za javnost govorila o svom životnom putu, porodici, roditeljstvu, izazovima sa kojima se susreću žene, ali i životu uz supruga koji je godinama prisutan u javnom i političkom životu.
Govoreći o izboru životnog poziva, kaže da medicina za nju nikada nije bila slučajnost.
„Nisam u porodici bližoj imala nikog ko se bavio zdravstvom na bilo koji način, ali otkako sam se rodila ja sam znala i htjela da ću da budem ljekar. I dan danas kad odem u roditeljsku kuću da preslažem odjeću tamo i pospremim ormare ja nađem moj mantilić koji je mama morala da kupi kada sam imala četiri godine. Dobijala sam šprice, igle ne, i pamtim te lutke koje su imale srednji dio popunjen vječito žut, jer sam stalno ubrizgavala vodu u njih”, istakla je dr Milovanović.
Prema njenim riječima, studenti medicine se tokom studiranja susreću sa brojnim izazovima, pa ni ona nije bila izuzetak.
„Cijela vaša generacija sa 23 godine nakon četiri godine školovanja staje na noge, počinje da zarađuje, a vi i dalje ne putujete toliko, sjedite i učite po cijele dane i onda postaje ta neka dupla frustracija – da li ću da završim, kada ću da završim, da li ću da naučim, šta ću poslije ovoga, niko ne vidi šta ja radim. Borbe su i interne i eksterne”.
U razgovoru za NoviGlas dr Milovanović se osvrnula i na izazove sa kojima se žene susreću. Žene danas često pokušavaju da istovremeno budu uspješne na poslu, posvećene porodici i dostupne svima oko sebe. U toj trci za ispunjavanjem brojnih uloga, kaže dr Milovanović, nerijetko zaborave na sebe.
„Nekako mislim da kad je majka i žena srećna, sve oko nje je mnogo srećnije i uspješnije. Za svaku ženu je to izazov, vjerujte mi. Vrlo često se desi da to neko nezadovoljstvo koje sretnem sada kod svoje generacije počiva upravo na tome što su one, da bi bile idealne supruge, ćerke, sestre, drugarice, prijateljice i naravno prevashodno majke, izgubile ono što su one, šta u jedan dan stane a da pripada samo njima.“
Na pitanje kako se nosila sa činjenicom da je njen suprug godinama prisutan u politici i pod pažnjom javnosti, dr Sanja Milovanović kaže da joj u početku nije bilo nimalo lako da prihvati medijske napise i komentare koji su pratili njegov javni angažman.
„U tom periodu kad je Miroslav razvijao taj segment svoje karijere dječaci i ja smo bili u Beogradu. Možda je taj moj povratak 2018. godine donio svijest dokle je on u stvari stigao. On je već devet ili deset godina tada bio u politici. Ne gledam ga kroz tu vizuru. Ja njega poznajem onakvog kakav on zaista jeste – to je jedan vrlo častan, pošten čovjek, divan, požrtvovan, jako blag u kući, kao otac jako usmjeren. Valjda je to nešto što je on od svog pokojnog oca preuzeo kao manir i svoje majke. Tako da u zbiru on je meni najmanje političar.Mi živimo vrlo jednostavan život u kojem mnogo radimo i bavimo se sobom, jedno drugim, djecom, porodicama, roditeljima, sestrom, bratom, prijateljima. Sve ono što većina Bijeljinaca radi, radimo i mi”, istakla je dr Milovanović.
Na kraju razgovora, poručila je da sreću ne vidi kao lični uspjeh, već kao nešto što se dijeli sa najbližima.
„Da budu srećni i da se trude da ljudi oko njih koji su im bliski budu srećni. Jer biti sam srećan, a ljudi oko vas da trpe, nije neki recept za uspješan život.“
Cijelu emisiju pogledajte u nastavku:
NoviGlas
