“Znam ja šta je majka, jer je i ja imam. Slučaj je htio da se tako dogodi. Zrno ne ide uvijek kuda čovjek želi i Sofiju sam prvo pogodio. Nasloniše se jedno na drugo… Ferdinand je kriv što je htio da zarobi i uništiti cio naš narod i sve Slovene”, rekao je Princip njemačkom žandaru Hutneru.
Pripadnik Mlade Bosne Gavrilo Princip /1894-1918/, koji je izvršio atentat na austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda, umro je na današnji dan 1918. godine u zatvoru u češkom Terezinu od posljedica sistematskog mučenja i izgladnjivanja.
Pripadnici Mlade Bosne su 28. juna, na Vidovdan, 1914. godine planirali atentat na Ferdinanda. Nakon što to nije pošlo za rukom Muhamedu Mehmedbašiću i nakon neuspješnog pokušaja Nedeljka Čabrinovića, Princip je izvršio atentat.
Pri tome je, kako je Princip objasnio na suđenju, spletom okonosti stradala i Ferdinandova supruga Sofija, mada ona nije bila meta atentata.
Atentat je Beču poslužio kao izgovor za vojnu invaziju na Srbiju, čime je izazvan Prvi svjetski rat.
Princip se pred policijom i sudom držao herojski, a kao maloljetnik osuđen je na 20 godina teške tamnice. Zbog nehumanih zatvorskih uslova, obolio je od tuberkuloze i umro u tamnici u Terezinu, šest mjeseci prije sloma Austrougarske.
“Srbija može biti okupirana, ali ne i pobjeđena”
Gavrilo i neki od pripadnika Mlade Bosne vozom su prebačeni u češku tamnicu u Terezinu.
Svjedoci su prenijeli da su im u pratnji bila četiri žandara, a Princip i njegovi prijatelji bili su lancima vezani za sjedišta u specijalnom vagonu sa navučenim zavjesama. Glavni stražar bio je njemački narednik po imenu Hutner.
On je tada saopštio Principu da je austrijska vojska 5. armija ušla u Beograd. Prema riječima preživjelih članova Mlade Bosne, Princip je na to odgovorio da “Srbija može biti okupirana, ali ne i pobjeđena”.
“Srbija će jednog dana stvoriti Jugoslaviju, majku svih Južnih Slovena”, rekao je Princip.
Hutner je pitao Principa da li mu je žao što će “svoje kosti ostaviti u tamnici?” A Princip mu je rekao da je “sa tim računao” kada su planirali atentat.
Takođe je rekao da nikada ne bi planirao da ubije nečiju majku, odnosno da je Ferdinandova supruga Sofija stardala spletom okolnosti.
“Znam ja šta je majka jer je i ja imam. Slučaj je htio da se tako dogodi. Zrno ne ide uvijek kuda čovjek želi i nju sam prvo pogodio. Nasloniše se jedno na drugo… On je kriv što je htio zarobiti i uništiti cio naš narod i sve Slovene”, rekao je Princip Hutneru.
Terezinske muke i izgladnjivanja
Kaznu je služio u samici, gde je polagano umirao od gladi i bolesti, a prebijan je sistematski, bukvalno svakodnevno.
U vlažnim ćelijama, punim pacova, na golim daskama robijali su i ostali robijaši u zloglasnom Terezinu.
Na dan 27. februara 1916. sarajevski list “Hrvatski dnevnik” naveo je reči jednog austrijskog činovnika, koji je tvrdio da je Princip teško bolestan od tuberkuloze kostiju.
Opisao ga je kao čovjeka upalih grudi, očiju duboko utisnutih u očne duplje, potpuno iznurenog i na izmaku snage.
Kako su nakon okonačanja rata svjedočili neki čuvari i zatvorenici, Gavrilo Princip je dobijao hranu tek svaki peti dan. Mučen je zvjerski na raznorazne načine.
Stavili bi ga u drveno bure u koje je prethodno bilo zakucano mnoštvo velikih eksera, pa bi ga kotrljali dok bi se veliki ekseri zabadali u Gavrilovo tijelo…
Nema očevica poslednjih dana Principovog života. Ali, sačuvana je njegova smrtovnica u kojoj piše da je Princip umro 28. aprila 1918. godine u 18.30 časova u sobi 33 zatvorenog dijela terezinske bolnice. Kao uzrok smrti navedena je tuberkuloza kostiju.
Kako je pronađen Principov grob
Princip je sahranjen tajno, u noći između 28. i 29. aprila. Do kraja rata niko nije znao gdje mu je grob.
Ali, jedan austrijski vojnik, Čeh František Lebl, otkrio je nakon okončanja rata mjesto na kome počiva Princip.
On je dobio naređenje da sahrani Principa na mjesnom katoličkom groblju, sa instrukcijama da ne smije da otkrije gdje se grob nalazi.
Ipak, Lebl je iste te noći načinio skicu groblja i Principovog groba i poslao je svome ocu da je sačuva u slučaju da bude poslat na front i pogine.
František Lebl je preživio rat i po povratku odmah otišao u Terezin i na Principov grob stavio češku zastavu.
Stihovi na zidovima kazamata
Na dan 9. juna 1920. izvršena je ekshumacija Principovih ostataka. Među prisutnima bio je doktor koji je amputirao Principovu ruku usljed tuberkuloze kostiju.
Principovi posmrtni ostaci su, zajedno sa Čabrinovićevim, Grabežovim i ostacima drugih zavjerenika umrlih u Terezinu, prenijeti u Sarajevo i tu sahranjeni u zajedničku grobnicu.
Oni koji su izvršili prebacivanje Principovih posmrtnih ostataka u Sarajevo otkrili su na zidu ćelije stihove napisane Principovom rukom:
“Naše će sjene hodati po Beču, Lutati po dvoru, plašeći gospodu”.
ZADNjE PISMO GAVRILA PRINCIPA
Poslato iz Sarajeva 25.x 1914. Za večernju poštu Alfred Makanec
Dragi Roditelji,
Prije svega Vas molim da mi oprostite na velikoj nesreći i žalosti, koju sam Vama nanio. Ja sam inače zdrav, no to ne znači ništa, da li sam bolestan ili mrtav – to mi je potpuno radi mene, svejedno – no meni je jedino žao Vas i cijeloga naroda, zbog nesreće koja ga je snašla. Meni i mojim nesrećnim drugovima već je rasprava svršena, a u četvrtak će nam se proglasiti osuda.
Kakva će biti ne znam, ali bih najvolio da me na smrt osude. Ne mogu Vam pisati o svojim duševnim mukama, no to Vam i ne treba znati. Kako sam rekao- oprostite mi i pomirite se sa tim da mene više nema, a ja Vas volim i ljubim iznad svega srca i duše. Gledajte na svaki način da Nikicu školujete. Više ništa, nego bezbroj poljubaca Vama i svima koje poznam. Mnogo Vas voli i poštuje Vaš sin
Gavrilo
NoviGlas
