Bilo je nekoliko ubistava koji su se desili u “ono Titovo vrijeme” koji su itekako uzburkali tadašnju SFRJ, zemlju sa minimalnom stopom kriminala.
Jedno od takvih ubistava bila je i osveta oca Rada Đukića za ubistvo osamnaestogodišnje kćerke Branke.
Branka Ðukić (18) iz sela Meteha kod Plava pošla je 2. septembra 1975. godine da se upiše u četvrti razred gimnazije u Peći. Istog dana popodne vratila se autobusom na planinu Čakor i, pošto je autobus saobraćao samo do vrha planine, jedan dio puta morala je da pređe pješačeći.
Presreli su je Rustem Hasanmetaj i Gani Kurmehaj iz okoline Peći i pokušali da je siluju. Uspjela je da im se otrgne i pljune jednog od njih, ali su joj oni, dok je bježala, pucali u leđa.
Narednog dana tim putem je prošao njen otac Rade Ðukić i našao mrtvu ćerku, za koju je vjerovao da je u Peći. U naručju ju je prenio do kuće.
Ubice su brzo otkrivene i krajem godine izvedene pred sud u Bijelom Polju.
Poricali krivicu
Poricali su krivicu, a njihovi roditelji u svojim iskazima napadali su sud i miliciju. Kako je slika međunacionalne idile bila važnija od pravednog gnijeva, suđenje je provedeno bez javnosti i medija, a predsjednik suda nije dozvolio publici ulazak u sudnicu. Prisustvovali su samo najbliži, a pred zgradom suda ostalo je nekoliko stotina revoltiranih ljudi.
Osveta i peticije
Posljednji dan suđenja bio je 4. decembra 1975. godine. U trenutku kad je advokat jednog od optuženih u završnoj riječi zatražio oslobađajuću presudu, Rade Ðukić, koji je do tada ćutke pratio proces, izvukao je pištolj koji je u sudnicu unio sakriven ispod pojasa i sa dva metka ubio Rustema Hasanmetaja.
Onda se mirno predao miliciji i rekao: „Drugačije nijesam mogao“.
Ispostavilo se kasnije da se dugo spremao za ovaj čin – čak je i smršao da bi pištolj mogao da sakrije ispod rebara.
U nekim dijelovima Jugoslavije građani su peticijom tražili slobodu za Rada Ðukića, a advokati Veljko Guberina i njegov mlađi kolega Milan Vujin prihvatili su se njegove odbrane – besplatno.
Prvostepeni sud kvalifikovao je ovo djelo kao „ubistvo iz bezobzirne osvete“ i dosudio mu kaznu od osam godina zatvora. Međutim nakon žalbe Vrhovnom sudu Crne Gore prihvaćen je zahtjev odbrane da se Ðukiću sudi za „obično ubistvo“, pa mu je kazna smanjena na pet godina.
Pošto je do trenutka donošenja ove odluke već bio izdržao pola kazne, Rade Ðukić je pušten kući.
Pesma s rekordnim tiražem
Guslar Božidar Ðukić ispjevao je pjesmu „Pogibija Branke Ðukić“, a kaseta sa ovom pjesmom dostigla je tiraž od 750.000 primjeraka i tako postala najprodavanija guslarska kaseta u bivšoj SFRJ.
NoviGlas/Kurir
