Pisao je pjesme, bio je novinar – radio je za sarajevsko “Oslobođenje”, tuzlanski “Front slobode” i “Jež”. A onda je tužio čuvenog Gorana Bregovića iz “Bijelog dugmeta” zbog krađe stihova.
Drago Kuđić je zaboravljeni semberski pjesnik koga mještani sela Popovi, u kom je rođen, nastoje otrgnuti od zaborava.
Zna se da je rođen 23. oktobra 1931. godine u Popovima. U Bijeljini je završio Gimnaziju, a a industrijsko-tehničku školu u Sarajevu, gdje je i nastavio da živi životom pjesnika i boema. Radio je kao novinar, a nakon rata se skrasio u Brčkom, gdje je i preminuo 2003. godine.
O ovom Popovljaninu ostalo je malo podataka, a kroz priču o inicijativi mještana Popova priču o ovom pjesniku oživio je novinar RTRS-a Dražen Glišić. Naime, Popovljani su zatražili da Kuđićevi posmrtni ostaci budu premješteni u njegovo rodno selo.
Zabilježeno je i svjedočenje jednog od Kuđićevih prijatelja, koji je ispričao neobičnu crticu iz života ovog zaboravljenog pjesnika.
“Zanimljivo je da je bio u sudskom sporu sa Goranom Bregovićem. Bregović mu je, kako mi je pričao Drago, ukrao jedan stih i ugradio u svoju pjesmu. Riječ je o Draginom stihu “Sve će to mila, prekriti snjegovi bijeli”. Goran je dodao “ruzmarin, snjegovi i šaš” i Drago ga je tužio zbog toga, ali nije dobio sudski spor. Ta pjesma je ostala i postala antologijska”; ispričao je Brano Ribar, prijatelj Drage Kuđića.
“Slobodan Petrović ga je nazvao “slavujem drinskih ada”. Jeste zaboravljen, imao je buran život, bio je jedna specifična i pjesnička i ljudska figura, veliki boem, ali isto tako i veliki pjesnik”, rekao je bijeljinski pjesnik Milan Nikolić.
“Možemo komotno ga svrstati u boks sa Duškom Trifunovićem, s tim što je Drago Kuđić puno pokraden. Mnogo njegovih pjesama su otimali, stihova prekrajali, a da ga nisu pitali”, rekao je Boro Đurđević, Kuđićev prijatelj iz Brčkog.
NoviGlas
