Petar Jovanović iz Starog Ugljevika jedan je od najstarijih neimara u podmajevičkom kraju. Sa svojih 90 godina, djed Pero se još uvijek bavi građevinarstvom.
Na području Podmajevice, Semberije, ali i u Srbiji, izgradio je više od stotinu kuća i pomoćnih objekata. U slobodno vrijeme bavi se lovom, a nerijetko zna i zapjevati.
Kuće, magaze i drugi objekti njegovih ruku su djelo u njegovom, okolnim selima, ali i u Ugljeviku, Bijeljini, a nekad je radio i u Beogradu.
“Najviše sam zidao ovdje u mom selu. U Beogradu sam zidao u Zemunu, u Kačarevu. Veseo sam kad to radim, jer kad radim znam da sam zdrav”, započinje priču djed Pero za RTRS.
Građevinskim poslovima počeo se baviti sa 17 godina i želja za radom nije ga napustila ni 73 godine kasnije.
“Prva kuća na kojoj sam radio bila je moja. Pomagao sam majstorima kada su je gradili, 1953. godine i učio sam od njih. Bila je tu kuća gdje sam rođen, stara, manja. Između direka je pleteno, cijepana trska i zaplitano i onda nabačeno blato i poravnano i preko udarana tehnika. U njoj živim i sve je kao i kad je urađena. Sve je zdravo nema negdje da je drvo zafalilo”, rekao je Jovanović novinaru Draženu Glišiću za RTRS-ovu Republiku.
Pored građevine, ovaj vitalni devedesetogodišnjak je strastveni lovac.
“Lovac sam više od pedeset godina. I sad idem u lov, a 58 godina sam aktivan lovac”.
Ovaj vitalni starac u braku sa suprugom Jokom bio je u braku 56 godina. Ima tri sina, petoro unučadi i čak četrnaestoro praunučadi za koje je napravio drvene igraonice.
Na pitanje u čemu je tajna dugovječnosti i vitalnosti, djed Pero odgovara:
“I braća i sestre su doživjeli duboku starost. Nikad nismo pili, pušili, nikad nismo pregonili ni u čemu, a radili smo. Rad drži čovjeka, jer čovjek ako leži, bolestan je. Volio sam društvo uvijek, volim poigrati, zapjevati i otići u kafanu”.
NoviGlas/RTRS
