NOVI GLAS

Saladin u kopačkama – Kako je jedan ujedinio Arape

Salem Aladasari dobio je, bar nakratko, status legende, u meri u kojoj istorija pamti Salaha el Dina, ili Saladina, kada je smestio loptu u donji ugao gola Emilijana Rodrigeza i doneo pobedu Saudijskoj Arabiji u meču protiv Argentine.

Komentator saudijske televizije se rasplakao, a njegov sunarodnik, Kajran el Hajri prozvao je Dohu “mestom na kojem bi i slep čovek progledao”. Posle pobede Maroka nad Belgijom bilo je sve jasno – fudbal je ujedinio Arape, bez obzira na regionalne, verske i političke razlike.

Svetsko prvenstvo u fudbalu, nekada davno zamišljeno kao takmičenje koje okuplja svet oko ovog sporta uspelo je, bar nakratko, da ujedini bar jedan njegov deo – arapski. Pobede Saudijske Arabije i Maroka, te činjenica da je Katar dobio čast da organizuje ovaj šampionat uneli su novi talas energije među dozlaboga posvađane Arape, koji poslednjih dana zajedničkim snagama bodre sve arapske reprezentacije.

“Katar je mesto gde i slep čovek može da vidi svet”, napisao je slabovidi Saudijac Kajran el Hajri na Tviteru, hvaleći organizatore Svetskog prvenstva koji su ljudima sa različitim hendikepima omogućile da bez problema prate utakmice. Njegove reči, kao dokaz sjajne organizacije, odmah su prenele sve novine u Dohi

Svetsko prvenstvo u fudbalu, uz brojne kontroverze koje prate ovo takmičenje, uspelo je, bar nakratko, da ujedini stanovnike arapskih zemalja na način na koji to, donedavno, nije bilo zamislivo.

Od Teherana do Libana

Ljudi odevenih u tradicionalnu arapsku odeću skakali su od sreće svaki put kada bi koja od arapskih zemalja postigla gol na Svetskom prvenstvu u fudbalu. Proslavljali su i svaki dobar potez reprezentativaca Irana, dok je pobeda Saudijske Arabije protiv Argentine pokrenula talas oduševljenja širom arapskog sveta.

I to na način, koji donedavno, nije bio zamisliv. Katarani su navijali za Saudijce, Saudijci za Tunišane, Marokanci za Katarane i na koncu, svi zajedno nosili su ka stadionima zastave Palestine, zajedničkog imenitelja patnje arapskog sveta.

Podrška borbi za ljudska prava i pre svega prava žena, koja su uz korupciju bila glavni izvor kritika upućenih organizatoru, je arapskim fudbalskim preporodom potpuno bačena u zapećak. Arapski svet, bar nakratko, ujedinjen je u podršci Kataru kao organizatoru prvenstva i arapskim reprezentacijama tokom loptanja protiv timova sa Zapada.

Suštinski, gro novostvorenog jedinstva proizilazi iz ovde naširoko rasprostranjene teze da Zapad kritikuje arapske zemlje zbog konzervativizma i nedostatka zapadnih demokratskih vrednosti, ograničavanja točenja alkoholnih pića i zabrane istopolnih veza, dok istovremeno njihovi zvaničnici pohode zemlje ovog poluostrva nudeći moderno naoružanje i moljakajući za još više prirodnog gasa kako bi nadomestili energente koji su, donedavno, stizali iz Rusije.

Ili kako je to nedavno napisao profesor političkih nauka iz Dubaija Abdulkalek Abdula: “Mi možda nemamo toliko političkih i seksualnih sloboda, ali smo dokazali da možemo uspešno da organizujemo najznačajniji svetski događaj, takmičimo se sa najboljima i sve to radimo na najbolji način.

“Crknite neokolonijalisti, orijentalisti i zapadni licemeri”, napisao je Abdula, čije reči, suštinski, na najbolji način oslikavaju pogled na ostatak sveta iz arapskog ugla.

Ili, kako kažu umereniji među Arapima – kada odemo na Zapad poštujemo njihove zakone i običaje. Tako bi morali da se ponašaju i zapadnjaci.

Odlučniji među ovdašnjim analitičarima, odnos arapskih država prema istopolnim parovima porede sa pravilom “Ne pitaj, ne pričaj”, koje je do administracije Baraka Obame važilo u američkim oružanim snagama. U suštini, takvo, nepisano pravilo, služilo je kao svojevrsna dimna zavesa, kako bi se istovremeno zadovoljili konzervativci u SAD i odbranila prava za koje se administracije u Vašingtonu, manji ili više iskreno, zalažu.

U Kataru istopolni parovi nisu retkost. Bez problema rade u državnim ustanovama, bankama, bolnicama… Na probleme su, pak, naišli navijači Velsa kojima nije bilo dozvoljeno da na stadion uđu noseći LGBT simbole. Gotovo istovremeno, pristalice Danske su na meč protiv Tunisa ušli noseći kapitenske trake sa natpisom “One love”.

Nema preciznog objašnjenja za različit odnos obezbeđenja prema ove dve grupe navijača osim činjenice da 50.000 ljudi, angažovanih sa svih strana sveta kako bi takmičenje proteklo bez problema, nema jasno definisana pravila službe. Ili ih ona, jednostavno, ne interesuju.

Odijum prema simbolima LGBT zajednice, recimo, najtoplije je pozrdravljen u Omanu, pa ih je tamošnji verski lider nazvao “oznakama najstrašnijeg među užasnim grehovima”.

Emocije, zastave i Palestina

Pobede Saudijske Arabije protiv Argentine i jednako senzacionalan rezultat Maroka u meču sa Belgijom uzburkali su nacionalna osećanja i poslale snažnu emotivnu poruku svim Arapima da uprkos svim problemima mogu da pobede.

“Sloboda za Palestinu”, koja decenijama predstavlja deo političkog dekora u nastupima arapskih vladara i političara, istovremeno ne predstavlja prepreku za razvoj trgovine između država Arapskog poluostrva i Zapada, ali ima snažan uticaj na obične ljude.

Upravo zbog toga, veliki broj prolaznika odbija da razgovara sa izraelskim novinarima, pokazujući na taj način solidarnost sa Palestincima, čije su zastave sastavni deo navijačkog dekora na svim mečevima arapskih timova.

Ignorisanje Izraelaca, istovremeno, predstavlja i znak protesta protiv posebnog dogovora organizatora i Fife, kojim je izraelskim novinarima omogućeno da, posebnim avionima, doputuju u Dohu kako bi pratili mečeve Svetskog prvenstva.

Kao i sve arapske države, i Katar ima složene odnose sa Izraelom, koji suštinski prate razvoj situacije na palestinskim teritorijama, pa diplomatija često ustupa mesto kritikama na račun odnosa Dohe prema organizacijama poput Hamasa.

Uostalom, diplomatski prestiž Dohe obrnuto je proporcionalan veličini Katara. Katarska diplomatija je poslednjih godina igrala ključnu ulogu u pregovorima između talibana i Sjedinjenih Američkih Država i pokušala da zauzda rivalitet između Hamasa i Fataha u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali. Relativni mir na palestinskim teritorijama, tvrde zapadne diplomate, gotovo je isključivo rezultat katarskih donacija, kojima se plaćaju javne službe, gorivo i hrana za najsiromašnije.

Početak jednog divnog prijateljstva

Fudbal je, istovremeno, u zapećak bacio i netrpeljivost između arapskih zemalja, koja je svojevremeno rezultirala saudijskom blokadom Katara, što je objašnjeno podrškom koju Katar pruža raznoraznim grupama radikalnih islamista. Blokadi su se priključili i Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein, a od Katara je zatraženo da zatvori televizijsku mrežu Al džazira i prekine veze sa Iranom.

U januaru prošle godine, Katar je u potpunosti normalizovao odnose sa Saudijskom Arabijom, dok je Bahrein ostao negde u prikrajku ove političke gimnastike. Abu Dabi se, pak, nalazi negde na pola puta između blokade i normalizacije. Iranske banke u Dohu i dalje rade bez ikakvih problema.

Novi politički zamah najbolje se, kao se čini, video na ceremoniji otvaranja, koju je katarski emir Šeik Tamim bin Hamad el Tani gledao u društvu vršnjaka, saudijskog princa Mohameda bin Salmana. Taj dvojac gro zapadnih analitičara vidi kao osovinu budućeg spoljnopolitičkog nastupa arapskih država. Nedaleko od njih sedeo je i egipatski predsednik Abdel Fatah el Sisi, sa kojim je Katar donedavno, imao ozbiljne razmirice oko budućnosti Libije.

I da ne bude dileme, iako su svi muslimani, među Arapima postoje brojne razlike. Neki su suniti, neki šiiti. Obe grupe su dodatno podeljene unutrašnjim razlikama, dok se na kraju spektra nalaze organizacije kojih se svi najviše i plaše – radikalni islamisti. Regionalne, verske i političke razmirice rezultirale su, tokom decenija, brojnim konfliktima, od kojih se neki još uvek vode u Libiji, na severu Afrike, u Jemenu i Siriji. Palestina je večito nerešeno pitanje, dok samo čudo čuva Liban od potpunog raspada.

Za Arape, održavanje Svetskog prvenstva u fudbalu došlo je poput blagoslova, ili kako je to rekao šeik Muhamed bin Rašid el Maktum, vladar Dubaija – “ovo je prekretnica za sav arapski svet”.

Za utehu zemljama koje sa podozrenjem gledaju na ovakav razvoj situacije, jedinstvo među Arapima nikada ne traje dugo, možda tek do sledeće utakmice.

 

 

 

(rts.rs)

POSTANIMO PRIJATELJI