NOVI GLAS

Rambova “poslanica” povodom ulaska u 2022. – “Dragi Prijatelji, Pratioci, Savremenici, Sapatnici, Ljudi!”

Godina 2021. je odguslala svoje, nije bila laka, mnogima kobna, korona je palila, žarila, kosila, odnijela sa sobom mnoge drage ljude, pobrkala nam lončiće, poslove, planove, poručio je Antonije Pušić, alijas Rambo Amadeus.

Rambo Amadeus je prije nekoliko dana objavio svoju novu, “Kilo i Eko tzarsku Poslanicu povodom ulaska u 2022 godinu”.

Njen sadržaj prenosimo u cjelini

„Dragi Prijatelji, Pratioci, Savremenici, Sapatnici, Ljudi!

Kasnim malo s ovom poslanicom, jer već 15 dana mislim šta bih napisao, da bude istinito, ali i konstruktivno istovremeno.

Godina 2021. je odguslala svoje, nije bila laka, mnogima kobna, korona je palila, žarila, kosila, odnijela sa sobom mnoge drage ljude, pobrkala nam lončiće, poslove, planove.

Nadajmo se da su joj ovo sada posljednji trzaji, budite oprezni još malo, nemojte da primite go u posljednjim sekundama igre!

Međutim, nije pandemija korone najveća opasnost koja se nadvila nad svijet.

Pandemija paušalnih, površnih, odokativnih, lažnih informacija, već neko vrijeme anesteziraju naš zdrav razum tako da više ne možemo da odredimo šta je istina, šta laž, šta je dobro, šta je korisno, šta štetno, ko je dobar, ko loš, ko je ličnost za poštovanje a ko bitanga koja zaslužuje samo prezir i ignorisanje.

Kada na tu “infodemiju” dodamo cunami idiotizama koji nas preplavljuje sa društvenih mreža, kombinovan bojnim otrovom koji bljuju šund mediji, za posljedicu imamo da ljudi danas u glavnom misle – kako je čitav svijet pokvaren, loš, zao, pa i ako se pojavi neko ko svojom čistotom na tren zasvijetli u toj tmuši, brzo bude uvaljan u medijsko blato, prosto da bi se uklopio u generalnu sliku.

Ali šta ostaje od čovjeka ako izgubi sposobnost da oko sebe prepoznaje dobro, ako ne uočava oko sebe žive uzore, ljude kojima se iskreno divi i od kojih uči?

Ako je ova korona izazvala toliku plimu nesporazuma, kontroverzi, apsurda i bizarnosti , šta li tek možemo da očekujemo od većeg i za***anijeg problema i izazova koji život na našoj planeti upravo postavlja ispred nas?

Globalno otopljavanje, i temeljno zagadjenje planete ljudskom rukom su izazov, spram kog je korona mačiji kašalj.

Dva filma – Idiocracy i Dont Look up – koja sam pogledao skoro, govore o istoj stvari, o društvu spektakla i negativnvnoj selekciji kojom se dovode nekompetentni, nesposobni, nevaspitani, patološki ambiciozni ljudi na pozicije sa kojih mogu da budu samo kolosalno uspješne štetočine.

Zvuči vam poznato, iako niste gledali film?

Ko je odgovoran za ovaj apsurd?

Mi, obični građani svijeta, uljuljkani u nadu da će goruće probleme današnjice riješiti ipak neko drugi umjesto nas.

Na žalost, neće. Moramo mi. Inače ćemo zbog letargije, indolencije, kukavičluka ili puke lijenosti našoj djeci i unucima ostaviti prilično slabe šanse za opstanak.

Nikad nisam bio pesimista, i smatram da čovjek uvijek ima mogućnost da pravilno djeluje, samo ako prethodno pažljivo prouči mogućnosti.

Šta da se radi? Šta svako od nas, kao pojedinac treba da radi?

Mislim da treba da se uozbiljimo, da prije svega same sebe počnemo da shvatamo ozbiljno. Da sagledamo i prepoznamo naše lične prioritete i interese, zatim da sagledamo izglede i šanse za opstanak naših potomaka, koje upravo naša generacija svojim delanjem ugrožava.

Kako to da postignemo?

Prvo treba da prepoznamo u nama samima, bez straha, svoje sopstvene interese, pa tek onda da u komunikaciji sa drugima nastojimo da ih ostvarimo.

Kvalitetno, dvosmjerno komuniciranje, pregovaranje sa svojom okolinom, nadređenima, podređenima, prijateljima, rodbinom, da se ne prelazi olako preko nerazjašnjenih detalja. Jezik je i nastao iz potrebe za sporazumijevanjem. A možemo da se sporazumijemo samo ako imamo petlju da štitmo svoj integritet.

Vrijeme curi, ova godina isparila je kao prdež iz babinih gaća, pa odmah sada treba djelovati sadržajno, kvalitetno, konstruktivno, u skladu sa svojim uvjerenjima.

Svaki dan, svaki sat, svaki minut, svaki udah i izdah.

Ako nam ne pada ništa drugo na pamet, brojmo svoje udisaje. Postanimo svjesni vremena koje teče oko nas i kroz nas. Kontrolisanjem disanja zapravo kontrolišemo proticanje našeg vremena.

Odmah zatim treba da razumijemo da je uređeno, pristojno, etički prihvatljivo društvo jedini temelj na kom je moguće graditi ličnu sreću i zadovoljstvo, lična sreća je krov naše ličnosti, a temelji su pristojno društvo. I naljepši krov se kad tad uruši bez dobrih temelja.

Kontrolišimo šta se događa oko nas, naročito kad nekom damo pravo da odlučuje umjesto nas, počev od savjeta stanara u zgradi pa do državnog vrha. Podsjećam da je vlast, ipak, samo servis građana, i građanima redovno mora da polaže račune.

Jer svako od nas je zapravo gradivni element tog društva. Dakle, ako društvo ne funkcioniše kako treba, to samo znači da baš mi , kao pojedinci, nešto ne radimo kako treba. Treba promisliti, donositi odluke i sprovoditi ih.

Ja na primer, na početku svake godine, napravim spisak odluka, i nastojim da ih se držim. Nova godina, nove odluke. Dijelim ih sa vama, kao poklon za Novu godinu.

1. Nastavljam sa već stečenom navikom da jutro počinjem sa toplom limunadom i razgibavanjem. To već radim nekoliko godina, ispostavilo se blagotvornim, ali sad ću produžiti vrijeme razgibavanja, svaki sekund je dragocjen.

2. Zatim sleduje kafa, koju ću sigurno da pijem na miru, bez telefona, tableta, kompa, imam pravo pola sata da provedem sa samim sobom u miru, da bez stresa “postignem radnu temperaturu”.

3. Telefon i internet neću da palim dok ne obavim sve što sam planirao da uradim u “offline mode” tog dana. Uglavnom mi se dogadja da čim udjem u “online mode ”, od silnih informacija zaboravim šta sam htio, šta sam planirao i želio taj dan, postanem kanta za deponovanje neželjenih informacija. “Airplane mode”, što duže u komadu , to bolje.

4. Odabraću svakog dana nekog od svojih dragih prijatelja čije mišljenje cijenim, da ga pitam za neki savjet, neko mišljenje, ako ne mogu da se vidim s njim, porazgovaraćemo telefonom, jer sam primjetio da od silnih djank informcija koje nekontrolisano usisam u sebe – pomislim da sam najpamentiji. A zapravo sam od tog smeća sve gluplji i usamljeniji. Pitati prijatelja za savjet, prava je terapija.

Ovo besomučno slanje i primanje mimova, viceva, gifova, karikatura. štoseva raznih vrsta banalizovali su nam komunikciju.

Uvešću razgovore preko fiksnog telefona . Nekako fiksni telefon djeluje ritualnije, ozbiljnije, svečanije, pa će valjda i komunikacija biti suvislija.

5. Šetnja. Bar 45 minuta dnevno. Šetnja nije gubljenje vremena , nego dobijanje vremena. Vrijeme kad šetate., kad nigdje ne žurite, nego prosto šetate bez cilja je naše vrijeme. Svo ostalo vrijeme mi negdje idemo jer moramo, i to vrijeme nije naše.

6. Uvodim tri posebne liste- agende.

Svi imamo podsjetnike šta treba da radimo, ali primjetio sam da su potrebne tri odvojene, da se ne bi pravio haos u glavi, da se zbog gluposti koje su hitne ne zaboravljaju važne stvari , koje nisu tako hitne, a veoma su važne.

Dakle, Jedna lista je popis stvari koje moram da obavlm hitno, u nekom roku.

Plaćanje računa, registracija auta popravke, sastanci, rasporedi, dead lineovi svih vrsta.

Druga lista su aktivnosti koje su veoma važne a nisu hitne, da provodim više vremena sa djecom i prijateljima u čistoj dokolici, dokolica je divna, plemenita, okrepljujuća.

U dokolici se rađaju ideje. Da više vremena provodim napolju , radeći fizički. Da redovnije obilazim zubara, okulistu, ortopeda, psihoterapeuta, prodavnicu zdrave hrane.

Briga o samom sebi, dok je čovjek zdrav, nikada ne djeluje tako hitno, a zapravo bi trebalo da bude hitnije od plaćanja računa, popravke zidnog sata ili krečenja kupatila.

Preventiva je ipak najbolja medicina.

Svakako i da se malo više društvenopolitički angažujem, potrebno je i pristojno je.

Treća i najvažnija je lista mojih velikih želja, prosto, zamisliću da imam čarobni štapić, i napisati koje su to moje želje za ovu godinu, za koje mogu da povjerujem da sretnim spletom okolnosti mogu da mi se ostvare.

Evo nekih – koje same po sebi ne bi trebale da budu nikakve tajne, pa i njih dijelim sa vama.

Da dobijem porudžbinu da uradim muziku za Balet ili Operu, bio bi mi veliki ćeif.

Da počnem da radim na svom dugometražnom filmu.

Da ostvarim strateško partnerstvo sa nekim predstavnikom čistih, održivih tehnologija.

Njima treba reklama i brendiranje, meni treba stabilan izvor finansija za moje projekte i ideje, a planeti treba brža implementacija čistih tehnologija, naročito u oblasti energetike.

Win Win Win!

Da opet mogu normalno da putujem, narod da može slobodno da se okuplja, pa da opet počnem s koncertima, da me pusta želja mine, prilično mi nedostaju.

Naravno, imam još puno želja, ali neke su zaista sasvim lične. Pretpostavljam da i vi imate svoje želje koje ne biste baš da objavljujete u javnosti, ipak, obavezno ih zapišite, zanimljivo je pogledati listu na kraju godine i “štriklirati” ostvareno!

Ako imate samo jednu želju, možda se ne ostvari, ali ako ih imate 200, povećavate šansu da se neke od njih ostvare, to je matematika, nije nikakva magija.

Na kraju, Vama želim ono što vjerujem da želite i sami – želim vam zdravlje, pamet, snagu i živce da uspješno upravljate svojim životima i svojim željama.

A želim nam svima malo riješenosti da sredinu u kojoj živimo učinimo zdravijom, prijatelje koji nas okružuju srećnijima, a društvo organizovanijim, efikasnijim, pravednijim i prije svega – pristojnijim.

Imamo ogromnu odgovornost prema potomcima, prema generacijama koje tek dolaze.

Sretna vam, zdrava i pametna nova 2022. godina!

Rambo Amadeus , Kilo i Eko Tzar”

 

 

NoviGlas

Bijeljina

POSTANIMO PRIJATELJI

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI

Instagram

Instagram has returned empty data. Please authorize your Instagram account in the plugin settings .