NOVI GLAS

Kuvar otkrio šta nikad ne naručuje – Najodvratnije tajne srpskih restorana

Zašto da izbjegavate ribu početkom nedjelje, meso u sosu, divljač i grickalice koje se služi besplatno u većini restorana, otkriva kuvar beogradskog restorana.

Vanja Bjelić, kuvar koji je radio u velikom broju restorana u Beogradu, za MONDO otkriva zašto je prestao da jede meso na ovim mjestima, da li je “jelo dana” uvijek svježe, šta se radi sa salatom i hljebom i ko se drži pravila da se “sve koristi i ništa ne baca”.

“U restoranu gdje sam ranije radio, nikada nisam jeo. Ni sada kada sam dao otkaz, više ne jedem meso u restoranima, naročito ne piletinu. Svega sam se nagledao, čak i kada se radi o nekim poznatim svjetskim lancima restorana. Zbog svega toga sam na kraju dao otkaz i sada radim na mjestu gdje se poštuju standardi”, tvrdi Vanja Bjelić.

Bacanje hrane je veliki gubitak za restoran, pa se događa da se najviše “forsira” upravo hrana koja je pred istekom roka trajanja. Kada nečemu ističe rok, u većini restorana to će postati specijalitet dana, najčešće u nekom umaku, kaže kuvar za MONDO.

“Najgori primjer kome sam prisustvovao jeste kada pokušava da se “osvježi meso”. Piletina počne da mijenja miris, to meso se stavi u sodu bikarbonu, kako se ne bi pokvarilo i kako bi povratilo boju. U mljeveno meso se stavlja ‘tona’ soli, bibera i raznih začina, da zamaskiraju da meso nije svježe i da je pred istekom roka. Slične stvari se rade sa povrećem, truli dijelovi se seku, prebacuje se iz jednog jela u drugo”, kaže Vanja Bjelić.

Ako imaju samo pečenje, to je dobro

Sada radim u luksuznom restoranu koji drži nivo i gdje se takve stvari ne rade, kape i rukavice su obavezne, vodi se računa o isteku roka hrane i sve se neprestano drži u rashladnim vitrinama, kaže naš sagovornik.

“Ne mora da znači da skupi restorani uvek drže nivo kada je u pitanju hrana, ali uglavnom je tako. Tu može da se jede ‘ljudski’, jer znate da je sve rigorozno. Zapravo, najbolji su restorani koji su specijalizovani za neku vrstu hrane, bilo da je u pitanju samo pečenje, samo pica ili neka druga vrsta jela. Kod onih kod kojih “ima sve”, najčešće ništa nije svježe i sve stoji dugo. Čak i ako restoran ne izgleda naročito ugledno ali prodaje samo pečenje, veće su šanse da ćete tamo pojesti svježe meso nego po drugim restoranima”, kaže on.

Jedno jelo od divljači ne obećava

Kada na meniju imate recimo samo jedno jelo od divljači, nemojte da ga poručujete, jer tu ne postoji šansa da bude svakog dana, za slučaj da se neko odluči baš za to jelo.

“Za pića je slična situacija, nedavno je neko naručio metaksu, grčko piće, koje nam sigurno stoji otvoreno nekoliko godina, jer ga niko ne naručuje. To ne može da bude dobro. S druge strane, to što je neko jelo na meniju, opet nije sasvim sigurno da je svježe, nego već pripremljeno unaprijed za sljedeći dan. U restoranima se takva hrana priprema, pakuje u folije da bude spremna. Po tome kako je meso sječeno, pohovano, može da se shvati koliko dugo stoji i da li je to zapravo bio pileći file, zatim pohovana piletina i zatim piletina u sosu”, kaže on.

Ribu više ne jedem

Riba i krompirići su nešto što nikada ne bi naručio, objašnjava kuvar za naš portal.

“Ponekad, s obzirom da nije popularna namirnica u većini restorana koji nisu riblji, ova namirnica odstoji “godinama“. Uvek pitajte kojim danima stiže svježa riba. Većina velikih tržišta ribom su zatvorena tokom vikenda, a neki kuvari zato ponedjeljkom nude jeftinije obroke od ribe ili nekih morskih plodova. Ja je više ne jedem jer znam da gotovo nigdje nije svježa, osim ako nije iz ulova. Ne naručujte krompiriće, friteze se jako retko čiste, ne želite nikad da vidite kako to izgleda i koliko je prljavo. Zamislite da ne perete tiganj mjesec dana, a stalno ga koristite”, kaže Bjelić.

“Neko je pipkao vaš hljeb i kikiriki!”

Pravilo “koristi sve, ne troši ništa” često se primjenjuje i kada od gostiju nešto ostane u tanjiru, što se nije pojelo. Većina ljudi misli da je to šala konobara, ali to se zaista dešava, kaže Bjelić.

“Ako ostane gotovo cijela porcija, ona se prebacuje u narednu. Hljeb se gotovo uvijek vraća sljedećem gostu, nekada se samo podgreje. Kikiriki i čips rijetko su svježi otpakovani, već su vjerovatno vraćeni iz velike kese gdje se svaka činija koja ostane prazni, pa se sutradan sve ponovo puni. Znači, vrlo je moguće da je neko pipkao kikiriki”, kaže Bjelić.

 

 

(mondo.rs)

Bijeljina

POSTANIMO PRIJATELJI

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI

Instagram

Instagram has returned empty data. Please authorize your Instagram account in the plugin settings .