NOVI GLAS

Kako je „nepobjedivog” Napoleona ubila obična kolonjska voda

Nova studija sugeriše da je moguće da je Napoleona Bonapartu ubila njegova opsesija kolonjskom vodom.

Vojskovođa i car Francuske umro je 5. maja 1821. godine na zabačenom atlantskom ostrvu Sveta Jelena, gdje je šest godina bio u izgnanstvu.

Dok je obdukcija kao uzrok njegove smrti navodila rak želuca, postoje i teorije prema kojima je Napoleon zapravo – otrovan.

Istraživač u oblasti biohemije Parvez Haris sa Lajkaster univerziteta, ima novu teoriju – Napoleon se otrovao esencijalnim uljima iz svog omiljenog mirisa.

Vojni genije imao je praksu da dnevno koristi nekoliko boca kolonjske vode, a istraživanja su pokazala da esencijalna ulja koja se koriste u proizvodnji mirisa, mogu nekada uticati na rad endokrinih žlezda i uzrokovati tumore.

Prema profesoru Harisu, prekomjerna izloženost ovim uljima objašnjava narušeno Napoleonovo zdravlje u posljednjim godinama života, pa čak i nastanak fatalnog karcinoma želuca.

„Mnogi ukazuju na uzorke Napoleonove kose uzete još za života, koji su imali visok nivo arsena – ali ova teorija je sada opovrgnuta. Većina ljudi tokom Napoleonove ere imala je visok nivo arsena u svojim sistemima zbog lijekova koji sadrže arsen i kozmetike koje su koristili. Ono što su propustili su ogromne količine kolonjske vode koje je Napoleon koristio”, rekao je prof. Haris.

Napoleon je bio veliki promoter kolonjskih voda, koje su prvi put ušle u komercijalnu proizvodnju 1792. Tada su mogli da ih priušte samo moćni i vrlo bogati.

Iako Napoleon nije voljeo ljekare i izbjegavao je lijekove, bio je uvjeren u zdravstvene beneficije kolonjske vode.

„Dakle, najmanje 20 godina kupao se u mirisima, polivao se njima, a flaše pune parfema nosio je i tokom vojnih pohoda”, objasnio je profesor Haris.

Nostalgija i Korzika

Svojevremeno je Napoleonov proizvođač parfema Gervo Šardin, imao trajni nalog da isporučuje 50 bočica mirisa svakog mjeseca. Na jednom tromjesečnom računu iz 1806. godine prikazana je količina od 162. boce u iznosu od 423 franka.

Smatra se da je kolonjska voda podsjećala tadašnjeg francuskog cara na njegovo rodno mjesto Korziku, a jedan od glavnih sastojaka mirisa bio je ruzmarin, koji je rastao među liticama i stjenovitim grmljem mediteranskog ostrva.

„Iako mu je korišćenje mirisa možda spasilo život zaštitivši ga od smrtonosnih bakterija i virusa tokom njegovih pohoda u različitim dijelovima Evrope, kao i u Aziji (Sirija) i Africi (Egipat), na kraju ga je to ubilo zbog preterane upotrebe koja je trajala decenijama”, kaže Haris.

Kuća na Svetoj Jeleni gdje je boravio Napoleon, navodno je imala loše uslove za život, računajući buđ i vlagu.

Napoleon je više puta pisao žalbe na životne uslove njegovom čuvaru i guverneru ostrva, dok su se njegovi službenici žalili na „prehladu, vlažne podove i lošu provjetrenost prostorija”.

I Napoleonov lični ljekar, upozorio je britanske vlasti da uslovi u kojima bivši vladar boravi, štete njegovom zdravlju.

Savremeni istraživači takođe su ukazali na uticaj boja i lakova na zidovima koje su sadržale bakar i arsen, za koje se smatralo da su ispuštale otrovna isparenja.

 

(rts)

POSTANIMO PRIJATELJI