NOVI GLAS

Kako je perač sudova postao monstrum iz Jasenovca – I nacisti su zazirali od “mesara ludaka”, za sobom ostavljao pokolj!

Jasenovac je bio najveći logor smrti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj na prostoru okupirane Jugoslavije za vrijeme Drugog svjetskog rata. Formiran je u avgustu 1941. godine u okolini istoimenog gradića, a uništen od ustaša aprila 1945. godine.

Film “Dara iz Jasenovca” uzburkao je cijeli region i prikazao sve užase koncentracionih logora u Jasenovcu tokom Drugog svjetskog rata.

“Radni logor Jasenovac” bio je logor smrti za Srbe, Rome i Jevreje, svih uzrasta, polova, starosnih dobi, socijalnih, obrazovnih i drugih profila, kao i za komuniste, pomagače i simpatizere Srba, Roma i Jevreja. U ovom logoru činjeni su užasni i brutalni zločini nad zatvorenicima.

Sam sistem koncentracionih logora Jasenovac je osmislio Vjekoslav “Maks” Luburić, koji je bio i njegov prvi komandant.

O njegovoj mladosti nema mnogo podataka. Prema srpskim izvorima, prije rata je bio poznat kao obični kriminalac i bio je kažnjavan zbog raznih krivičnih djela. Prema hrvatskim izorima, radio je kao perač sudova u jednom restoranu i kasnije kao pisar u jednoj štedionici za zdravstveno osiguranje.

Ime “Maks” Vjekoslav Luburić dobio je od svog dugogodišnjeg prijatelja Jure Francetića prilikom boravka u ustaškom kampu Janka Pusta.

Za Luburića, među ustašama opjevanog kao “zapovjednik svojih mesara”, čak je i ćerka Ante Pavelića, Višnja, malo prije smrti 2015. rekla da je bio “ludak, umno bolestan čovjek, da uopše nije mogao da se kontroliše”.

Samo u dječijem logoru u Sisku umrlo je između 1.152 i 1.631 djece u jezivim uslovima. Nije se libio da strelja ni svoje. Krajem 1942. zbog divljanja ga je sam Pavelić jedva zaštitio od nacističkog generala fon Horstenaua koji je učinio sve što je mogao da ga strpa iza rešetaka. Iza Luburića je ostalo na desetine hiljada streljanih, poklanih, raskomadanih civila svih dobi, vjera, nacionalnosti, polova, doslovno rijeke krvi.

Ubijen na “svoj” način

Vjekoslava “Maksa” Luburića ubio je agent Udbe Ilija Stanić, inače sin jednog ustaše. Luburić je poslije rata pobjegao u Španiju, gdje je uživao zaštitu fašističkog generala Franka, a Ilija Stanić bio je jedina osoba u koju je Luburić imao povjerenja.

Jedne večeri, Stanić je Luburića drogirao praškom za spavanje u njegovoj vili u Španiji 20. aprila 1969, da bi mu potom maljem razbio glavu i ubio ga iz povike:

“Majku ti j***m ustašku! Ovako si ti maljem ubijao djecu u Jasenovcu!”

Njemački posmatrači su ga okarakterisali kao “velikog sadistu” i “živčanog bolesnika”.

Početkom 1992. general Mirko Norac (koga i danas Hrvati veličaju) izrazio je divljenje Luburiću. Hrvatski istoričar Vlado Vladić održao je 29. septembra 2018. godine na rimokatoličkom prioratu u Splitu promociju svoje knjige “Hrvatski vitez Vjekoslav Maks Luburić”.

 

 

 

 

(mondo)

POSTANIMO PRIJATELJI