NOVI GLAS

Analiza : Kakav Milan napada Zvezdu – Ibrahimović i sinovi koji prkose pravilima

Italijanski Milan, koji će u nokaut fazi Lige Evrope ukrstiti koplja sa srpskim šampionom Crvenom zvezdom, važi za jednu od najmlađih ekipa, kao i sastava koji se nalazi u najboljoj formi u pet najboljih liga Evrope, te crveno-bele čeka veoma težak zadatak.

“Rosoneri” nakon 11 kola Serije A zauzimaju prvo mesto na tabeli, čime su prijatno iznenadili svoje navijače, ali i kompletan fudbalski svet.

Računajući i prošlu sezonu, Milan je poslednji poraz u domaćem prvenstvu zabeležio tek u martu od ekipe Đenove, što dovoljno govori o njihovoj formi.

Tim iz grada mode odlično je koristio svaki kiks rivala, pa se sa razlogom na tabeli nalazi ispred Intera, Juventusa, Napolija, Rome, Sasuola i deluje da ekipa Milana ima još mnogo toga da pokaže suparnicima u italiji.

Liga Evrope

Što se tiče Lige Evrope, Milan se nakon godinu dana suspenzije izazvane kršenjem Uefinog finansijskog fer-pleja, vratio u drugo po rangu evropsko takmičenje.

U svom stilu, Milan nije mogao bez drame i uzbuđenja u Evropi. Tokom kvalifikacija izbacili su Šamrok sa 2:0, potom Bodo sa 3:2, da bi vrhunac neizvesnosti bio dostignut u poslednjoj fazi kvalifikacionog ciklusa, u meču sa Rio Aveom.

Milan je u tom meču poveo sa 1:0, da bi portugalska ekipa izjednačila i odvela meč u produžetke. Rio Ave je u prvom minutu produžetka poveo sa 1:0, dugo branio tu prednost i sekundi su bili potrebni da izbace favorizovanog rivala.

Ipak, Milan je penalom u 120. minutu došao do izjednačenja i izborio penal seriju, u kojoj su morali da izvedu 12 jedanaesteraca i nakon velike muke upišu pobedu i plasiraju se u grupnu fazu Lige Evrope.

U Grupi H, Milan se sastajao sa Lilom, Spartom i Seltikom. “Rosoneri” su igrali onoliko koliko im je bilo potrebno da osiguraju prvo mesto, ali treba uzeti u obzir da su bodove prosipali protiv ekipe Lila, koja ih je savladala u Italiji sa 3:0 i remizirala u Francuskoj 1:1, te bi Crvena zvezda morala da posebnu pažnju obrati na detalje te utakmice.

Eksperiment – Pioli

Milan sa klupe predvodi Stefano Pioli, iskusni 55-godišnji stručak, koji je čitavu igračku i trenersku karijeru proveo striktno u Italiji.

Kao šef struke, vodio je: Modenu, Parmu, Groseto, Pjaćencu, Sasuolo, Kijevo, Palermo, Bolonju, Lacio, Fjorentinu, Inter i sada Milan.

Pioli je na mesto trenera Milana došao u oktobru prošle godine, sa idejom da ekipa “prebrodi” period do kraja sezone, ali je italijanski trener zadobio poverenje uprave, izborivši mesto na tabeli koje vodi u evro kvalifikacije.

Milan i Pioli su tako postali još jedan primer privremene solucije, koja se ispostavila kao dugoročnije rešenje.

Ipak, retko ko je mogao da prognozira duži angažman Piolija na klupi Milana, pogotovo nakon stramputice u poslednjoj godini u Laciju, kao i neuspehu koje je doživeo u Interu i Fjorentini.

Igra brojki

Što se tiče igračkog kadra Milana, očigledno su kilometrima daleko od sastava na koji su navikli fudbalski svet devedesetih godina prošlog i uvodnih godina ovog veka. Milan nema više četiri ili pet igrača koji se po kvalitetu mogu naći u evropskih i svetskih najboljih 11, ali postoji kategorija u kojoj su ispred mnogo jačih klubova.

Prema popularnom fudbalskom sajtu Transfermarkt, fudbaleri Milana su zabeležili najveći ekonomski rast na tržištu fudbalera na svetu u odnosu na prošlu godinu.

Iako su individualno, u Evropi najviše skočile cene Halanda, Rejne, Bruna, Žote, Pedrija, Milan na klupskom nivou beleži veliki rast, te njihova ekipa sada vredi 445,9 miliona evra, odnosno prosečno oko 16 miliona po fudbaleru.

Primera radi, prema pomenutom sajtu, tim Crvene zvezde vrednuje se oko deset puta manje, tačnije 45,9 miliona evra, a prosečna cena igrača srpskog tima na tržištu iznosi 1,5 miliona evra.

Pored ekonomije, fudbaleri Milana ističu se i po broju godina. Naime, igrači “rosonera” važe za jedne od najmlađih među vodećim ekipama “liga petice”.

Prosek godina fudbalera Milana ove sezone iznosi nešto više od 24 godine, što je na primer oko četiri godine mlađe od Juventusa i Intera, a po dve ili tri godine od Sitija, Totenhema, Reala, Barselone…

Ibrahimović i sinovi

Podatak o broju godina fudbalera Milana još je zanimljiviji kada se u obzir uzme da u ekipi imaju jednog od najstarijeg fudbalera u Evropi i na svetu.

Zlatan Ibrahimović ima 39 godina, ili što bi i on sam rekao “39 godina je mlad”. Poznato je da Ibra prkosi svim zakonima i pravilima, pa tako i biološkim, te je predvodik ove ekipe u broju postignutih golova.

Ibrahimović je na deset odigranih utakmica u svim takmičenjima postigao 11 golova, a za razliku od ostalih najboljih strelaca liga, Ibra je to uglavnom činio iz igre, a ne sa bele tačke.

Pored Ibrahimovića, iskustvo u ovu ekipu Milana donose još samo Kjaer (31), Musakio (30) i rezervni golmani Donaruma (stariji brat koji ima 30 godina) i Tatarušanu (34).

Ostatak ekipe čine mladi, ambiciozni, gladni i željni dokazivanja, ali i ono najbitnije – veoma kvalitetni fudbaleri.

Na golu je jedan od najboljih čuvara mreže Evrope, Đanluiđi Donaruma. Italijanski reprezentativac je pre par godina prebrodio dramu oko novog ugovora i od tog trenutka je veoma siguran na golu, veoma pokretan, vešt i sposoban da često brani neodbranjivo.

Bekovski tandem čine uglavnom Ernandez i Kalabria/Dalo.

Ernandez je jedan od najkvalitetnijih mlađih igrača na svojoj poziciji, ponikao je u Atletiku i Realu, koji su se olako odrekli talentovanog igrača, koji je ime gradio na pozajmici u Sosijedadu, a na nagovor čuvenog Paola Maldinija je prešao u Milan.

Sa druge strane Kalabrija je dete Milana, za koji je upisao preko 100 nastupa, a debitovao je i u nacionalnom dresu. Poput Ernandeza, ali i Daloa koji je doveden iz Junajteda, svi bekovi Milana su veoma brzi, hitri, prodorni, ofanzivnije orijentisani, često se nalaze u završnicama akcija, te ne čudi to da su asistenti ili i sami strelci golova.

I pored ofanzivnih bekova, treba napomenuti da je Milan imao najbolju odbranu u svojoj grupi i Ligi Evrope, kao i treću najbolju odbranu u Seriji A.

Tom podatku najviše doprinose i štoperi, a najčešći tandem bio je Romanjoli-Kjaer. Odbrana Milana, zajedno sa svojim vezistima, je veoma pokretljiva, disciplinovana, odlično pričaju na terenu i očigledno vlada dobra hemija među njima.

Sredina terena im je veoma dobro izbalansirana. Kesi, Benanser i sjajni Tonali imaju dosta defanzivnih zadataka, veoma su čvrsti, pametni i pouzdani.

Ofanzivni kreatori su Čalhanoglu i Dijaz. Pakete ove sezone nema, ali pomenuti Turčin i Španac poseduju zavidan nivo tehnike, driblinga, vizije terena i umeća dodavanja.

Kada se priča o napadu, ne treba previše reči trošiti na samog Ibrahimovića, već na njegove pomoćnike: Leau, Rebiću, Saelemajkersu, Kasteljehu i Haugeu.

Umeće i potencijal ovog poslednjeg, najbolje su upoznali u direktnom duelu sa Bodom, odakle je došao u Milan. Kateljeho je u ekipu došao pre dve godine iz Viljareala i donosi tu špansku tehniku i lucidnost, Saelemajkers važi za jednog od najtalentovanijeg mladog belgijskog fudbalera, Rebić je status najpouzdanijeg krila ekipe sticao prošle sezone kada je došao na pozajmicu u Milan, ali i prethodnim angažmanima u Ajntrahtu i Lajpcigu.

Ibrahimovićeva senka zvana Rafel Leao, sve više i više prerasta u njegovu potencijalnu zamenu. Mladi Portugalac ima samo 21 godinu i iz meseca u mesec se bori za veće minute, koje neretko zna da iskoristi.

Bilo kako bilo, treba sačekati februar, kako bi se saznale okolnosti i sastav Milana koji će doputovati u Beograd na megdan sa Crvenom zvedom.

Ono što je sigurno, jeste to da će dva evropska šampiona tradicionalno prirediti veoma zanimljive duele.

 

(rts.rs)

POSTANIMO PRIJATELJI