NOVI GLAS

NoviGlas Bijeljina – Ko će s kim u vlast i ima li rješenja za “Gordijev čvor” u Bijeljini?

U Bijeljini je samo jedna stvar jasna kada je politika u pitanju – prošlo je vrijeme Miće Mićića. To označava i kraj jedne ere, ali i početak nove, kao i dolazak na scenu nekih mlađih, više ili manje poznatih lica, koja će narednih godina igrati mnogo važnije uloge. Međutim, njihov međusobni odnos još nije najjasniji, a da li se neko može usuditi da tvrdi da zna kako će izgledati naredna lokalna vlast u Bijeljini?

Pobjeda Ljubiše Petrovića u trci za gradonačelnika Bijeljine zatekla je mnoge, možda najviše upravo same kandidate za glavno mjesto u Gradskoj kući. Ali, vremena za seirenje nema mnogo – već iste noći su počeli pregovori, u svjetlu još nepotvrđenih rezultata, o mogućim kombinacijama za skupštinsku većinu.

Ko će s kim?

Zakonski okvir je takav da je kohabitacija gradonačelnika i skupštinske većine, koji nisu na istoj političkoj ideji, prilično teška. Moguće su blokade i opstrukcije i sa jedne i sa druge strane, pa je bilo kakvu odluku jako teško donijeti, ukoliko se s njom ne slažu obje strane. To otvara mogućnosti „blokade slabijeg partnera“ u vlasti, bilo da se slabijim partnerom smatra gradonačelnik ili skupštinska većina. Međutim, ta situacija bi malo kome išla na ruku od političkih aktera, o građanima da i ne govorimo.

Spomenućemo neke od najrealnijih kombinacija lokalne vlasti, mada to ni u kom slučaju ne znači da su druga, originalnija rješenja, i te kako moguća.

Opcija 1

Ukoliko se bude išlo u realizaciju koalicionog sporazuma od ponedjeljka, vlast u Bijeljini će formirati svi odbornici svih parlamentarnih partija, osim 6 odbornika SDS-a i PDP-a. Ta većina imala bi čak 25 odbornika i, na prvi pogled, predstavljala bi stabilnu većinu. Međutim, bila bi ograničena postupcima gradonačelnika, jer bi, pretpostavlja se, bila blokirana sva rješenja koja ne idu na ruku strankama koje su ostale usamljene u opoziciji, kojima pripada i gradonačelnik.

U tom slučaju, došlo bi do jedne vrste blokade rada gradskih institucija, većeg ili manjeg intenziteta, ali i velike političke i medijske borbe oko toga ko je kriv za takvu situaciju. Takođe, za pretpostaviti je da u tom slučaju pravog rada ne bi ni bilo, nego bi sve bilo usmjereno na zbijanje redova za kampanju 2022., koja bi mogla da razriješi i „pat karte“ na lokalu. Ovo je jedno od rješenja gdje bi sve političke stranke bile ujedinjene – i to u svom nezadovoljstvu.

Opcija 2

Iako je tako nešto bilo skoro nezamislivo prije samo nekoliko mjeseci, pa i nekoliko dana, računica je ipak jasna – moguće je napraviti većinu i bez najveće partije u skupštini grada. A ključ svega leži u, za sada javnosti nepoznatom, stavu SDSSMM-a o izbornom rezultatu.

Jer, osnova sporazuma Dodik-Mićić je bila u pobjedi Miće Mićića u trci za gradonačelnika. I, kada se pogledaju rezultati, SDSSMM je uradio sve što je do njih – otcijepili su se od SDS-a, napravili stranku, uveli SNSD u lokalnu vlast, njihova lista je ostvarila odličan rezultat. Međutim, šta oni zaista sada mogu da dobiju?

Oni su trenutno jedini partner SNSD-a koji nema ništa u republičkoj vlasti (iako imaju čak i jednog poslanika koji pripada vladajućoj većini u NS RS), a mogućom blokadom u Bijeljini sve što bi na lokalu dobili ostalo bi samo slovo na papiru.

Jasno je da bez preraspodjele moći na nivou RS oni ne mogu mnogo da dobiju u velikoj koaliciji, u kojoj su i manji partner.

Međutim, pitanje je šta mogu da urade sa bivšim partnerima, sa kojima su prije samo par mjeseci imali „ružan raskid“? Ukoliko se PDP i SDS budu vodili isključivo političkim motivima, njihova ponuda bi glasila – „Dobićete sve što želite“. Jer, to je put kojim se PDP i SDS, žestoko uzdrmani ovog ljeta, vraćaju na velika vrata na političku scenu Bijeljine, sa dobrom bazom na kojoj mogu graditi preduslove za svoj uspjeh 2022. godine.

SDSSMM bi bio najveća stranka u skupštinskoj većini, dobio bi veliki dio gradske vlasti i osigurao najmanje 4 godine postojanja, što je mnogo više nego što su im neki prognozirali. Za to vrijeme bi mogli da se pretvore u ozbiljnu, prije svega lokalnu, partiju, sa snažnim potencijalom da osvoje (barem) jedan poslanički mandat u NS RS.

Ali, tu ne treba zanemariti još jedan važan faktor – SDS+PDP+SDSSMM = 11 odbornika (najviše 12). Još pet odbornika bi se moralo naći sa još tri liste, među kojima DEMOS ima četiri, DNS, US, SDA i SP po dva, a PZB jednog odbornika. To je već više matematika, u čije detalje nećemo ulaziti ovom prilikom.

Opcija 3

„Okupljanje za Srpsku“ bio je ovogodišnji slogan SNSD-a, a evo, nakon izbora, imaju priliku da ga u potpunosti ostvare, čak i više nego što su planirali. Naime, jedna od mogućnosti je da gradsku vlast čine svi odbornici zajedno.

U praksi je to dodatno širenje „velike koalicije“ odbornicima SDS-a i PDP-a, koji bi sa sobom u skupštinsku većinu unijeli i poziciju gradonačelnika. Ova vrsta okupljanja u skupštini vjerovatno nije viđena do sada, ali Bijeljina trenutno ima potencijal da stvori upravo takvu vlast.

Naravno, svi u ovoj kombinaciji po malo gube, ali svi mogu i da dobiju. Zavisiće mnogo od političkog umijeća kojim će uspjevati ili ne da dođu do odluka u zajedničkom interesu. Takođe, nije zanemarljivo da će u ovakvoj situaciji građani biti u plusu u odnosu na situaciju potpune blokade, kada će svaka odluka gradonaćelnika biti blokirana od skupštinske većine, i obrnuto.

Razlika „koncentracionog“ rješenja u odnosu na veliku koaliciju je u tome što bi većina u skupštini, u pojedinim odlukama, mogla da bude donesena i bez pristanka jedne ili više stranaka, pa makar to bila i najveća. Takođe, ovo rješenje ne bi ugrozilo rad gradskih službi i institucija, naročito kada su u pitanju najavljeni veliki infrastrukturni projekti u gradu i okolini.

Sve partije, svaka iz svog ugla, mogle bi svojim glasačima, ako je to uopšte više i bitno, obrazložiti razloge sklapanja „velike, najveće koalicije“. SNSD je „izgubio“ Bijeljinu, ali je SDS i PDP nisu „osvojili“. I jedni i drugi bi se, iako im zbog toga ne mora biti milo, pokrenuli sa mrtve tačke u koju su upali u nedjelju uveče.

I, šta sad?

Situacija je takva da pravog pobjednika nema. Čak i one partije koje su postigle odličan rezultat u broju odbornika mogu ostati bez očekivanog komada vlasti, ukoliko im „zvijezde“ ne budu naklonjene. Da li će se situacija odvijati na jedan od tri opisana načina, teško je predvidjeti.

Kako će na poraz svog kandidata reagovati centrala SNSD (tačnije, jedan čovjek u toj „centrali“), kako će Mićić i njegova partija reagovati na „izdaju“ njegove kandidature, da li su PDP i SDS spremni za bilo kakav dogovor i da li je i koliko moguće republičku koaliciju preslikati na Grad Bijeljina? Sve su to pitanja na koja i dalje nemamo odgovore.

 

NoviGlas

Bijeljina

POSTANIMO PRIJATELJI

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI

Instagram

Instagram has returned empty data. Please authorize your Instagram account in the plugin settings .