NOVI GLAS

Bijeljinska „Igra prestola“ – Kraj prve sezone : „Kralj je mrtav, živio kralj“

Ova godina je bila jedna od najluđih u istoriji bijeljinske političke scene. Još od kada je, krajem prošle godine, otkriveno za pregovore koje Mićo Mićić vodi sa Miloradom Dodikom, „Bijeljinska igra prestola“ je po uzbudljivosti, surovosti i obrtima mogla da se nosi sa sagom Džordža R.R. Martina.

Kao što je nemoguće neupućenima prepričati šta se dešava u „Vesterosu“, i ko je ko u „Baladi leda i vatre“, tako je nekome ko nije pratio politička dešavanja nemoguće prepričati šta se sve u 2020. desilo u bijeljinskoj politici. Ali, da pokušamo…

„Tajni“ savez

Najprije su se u javnosti pojavile priče o tome da Mićo Mićić pregovara sa Miloradom Dodikom da podrži njegovu kandidaturu za novi gradonačelnički mandat. Te priče su najprije oštro demantovane i okarakterisane kao „neistine“. Međutim, nije dugo prošlo do javne objave da sporazum Dodik – Mićić ipak postoji i da čeka samo potpis sa Dodikove strane.

Nakon što je postalo jasno da dogovor postoji, SDS traži od Mićića da raskine potpisani sporazum po kom će ga SNSD podržati u Bijeljini (u ime realizacije sada već čuvenih „lijepih projekata“).

A onda se dešava pravi „gejmoftronski“ obrt. Na iznenađenje mnogih, Mićić odbija da raskine sporazum i insistira da sporazum ostane na snazi. SDS takođe ne odstupa i, istina nevoljno, isključuje Mićića iz članstva. To dovodi do cijepanja SDS-a i ova stranka, nakon skoro tri decenije, gubi većinu i vlast u Bijeljini. Skoro cjelokupan bijeljinski odbor dao je podršku Mićiću, koji je osnovao novu partiju šarmantnog imena – Stranka demokratske Srpske Semberija Mićo Mićić. S druge strane, na čelo SDS Bijeljina dolazi Tomica Stojanović, narodni poslanik.

Turneje po Semberiji

Nakon tektonskog potresa na političkoj sceni Semberije u vidu cijepanja SDS-a i osnivanja najmlađe partije u Srpskoj od strane jednog od najstarijih političara, SDSSMM postaje blizak saradnik SNSD-a. Mićić i zvanično objavljuje kandidaturu za koju ima podršku „široke koalicije“ i naravno, Milorada Dodika.

Potom u Bijeljinu dolazi plejada ministara. Bijeljina je, kao nikada do sada, postala omiljena destinacija i za Dodika, koji je u posljednjih nekoliko mjeseci bio češći gost nego u proteklih 15ak godina. Nije moglo proći i bez predsjednice i premijera, Željke Cvijanović i Radovana Viškovića, a malo koji dan bi prošao bez posjete nekog od ministara u Vladi Srpske.

Ko će izaći Mićiću „na crtu“?

Koalicija koja broji deset stranaka pružila je podršku Mićiću u kandidaturi, ali opozicija skoro do posljednjeg momenta nije imala svog kandidata.

U opticaju je bilo više imena, ali zvanično ništa nije objavljivano. Prema koalicionom sporazumu PDP-SDS, kandidatura u Bijeljini pripada SDS-u, ali predsjednik Gradskog odbora nije želio da se kandiduje.

Pokušalo se sa opcijom nestranačkog kandidata, ali je nekoliko uglednih ljudi odbilo prijedlog opozicije. I ubrzo nakon što je to uradio i Miodrag Stojanović, advokat iz Bijeljine, opozicija je donijela odluku da kandidat bude Ljubiša Petrović, doktor iz Crnjelova, jedva stariji od trideset godina.

Pobjeda u šaci ?

Tada je svima bilo jasno (ili barem skoro svima) – politički inžinjering je pobijedio, Mićić ostaje gradonačelnik, nemoguće je da izgubi neko koga podržava 10 partija sa svom svojom strukturom, koje pokrivaju više od 80% političkog spektra.

Potom počinje kampanja u kojoj se vidi ogromna razlika između koalicija koje podržavaju Ljubišu Petrovića i velike koalicije „Okupljeni za Semberiju i Srpsku“, koja podržava Miću Mićića. I u tom odnosu leži jedan od bitnijih faktora Petrovićevog trijumfa.

PDP-ova borba za Ljubišu

Naravno, bilo je jasno da će SDS maksimalno stati iza svog kandidata, ali način na koji je PDP, čak pomalo i na svoju štetu, podržao Petrovićevu kandidaturu dugo nije viđen na ovim prostorima.

Naime, Petrović je sa njima bio na skoro svakoj tribini, pojavljivao se na njihovim konferencijama za medije, a kada se nije pojavljivao, nisu propuštali da ga pomenu u svakom govoru i medijskom nastupu. PDP Bijeljina je odradio lavovski dio posla za Petrovića, i tako postao jedna od rijetkih partija koja svom partneru nije zabila nož u leđa kad je najslabiji.

Da je PDP vodio nešto drugačiju kampanju, mogao je da ustoliči sebe, umjesto SDS-a, kao dominantnu opozicionu političku strukturu u Bijeljini i time potpuno okonča višedecenijsku dominaciju najstarije stranke u Srpskoj.

Kampanja „lijepi projekti“ vs. kampanja pomoću „štapa i kanapa“

Kampanja Ljubiše Petrovića, rađena pomoću „štapa i kanapa“ nije djelovala impresivno. Ali, imao je veliku pomoć sa strane s koje to nije očekivao – od svog političkog protivnika.

Naime, kampanja Miće Mićića, neinspirativna, dosadna, zastarjela i , barem na momente, ljigava, više je odnijela glasova nego što ih je donijela. Neumoran je bio Mićić u pričanju o „lijepim projektima“, obilasku radova na „lijepim projekima“ i na kraju, novim omiljenim terminom Semberaca, „predavanjem na upotrebu“ tih „lijepih projekata“. Da je Mićić prijavio da ima koronu, i da je čitav novembar presjedio kod kuće uz povremene objave na društvenim mrežama, bolje bi prošao na izborima.

Umjesto toga, on je radio ono što je radio svaki put mjesec dana pred izbore – obilazio šatore, otvarao seoske puteve, posjećivao penzionere i invalide, dodvoravao se Romima. Floskulama zatrpavao javnost, uz sada već karakteristične lapsuse u javnim nastupima, kojih je bilo više nego ikad.

Bio je umoran i on, a i svi drugi od njega. Nije bilo energije, iako je njegov tempo zaista bio žestok. Iscrpljen i skoro malaksao, radio je ovu kampanju bez srčanosti po kojoj je nekada bio poznat. Kao da je i on pomislio da je pobjeda već obezbjeđena, samo treba dočekati taj 15. novembar da se i formalizuje.

Bitka na odborničkom frontu

Za to vrijeme, trajala je surova trka za odborničke mandate. Naime, svi su sebe po malo vidjeli u vlasti, a svaki glas je nosio nešto veći komad.

Tako je došlo do toga da su „koalicioni partneri“ češće zaboravljali svog kandidata nego što su na njemu insistirali kod glasača. I kod njih je provejavao osjećaj da Mićić ne može da izgubi, pa se stoga nema potrebe ni pretjerano truditi, vući za rukav i pozivati na glasanje za njega.

DAN „D“

Cijela Semberija je izbore dočekala sa nestrpljenjem, čini se više da bi se saznalo ko će od odbornika ući u parlament, jer je i na dan izbora osjećaj bio takav da Mićić ne može da izgubi. „Svejedno je za koga ću glasati, kad će opet Mićo pobijediti“, moglo se čuti među onima koji su krenuli na glasanje.

Ipak, čudo se desilo, a za njega se saznalo već oko 20 sati.

Na opšte iznenađenje svih, pa i samog Dr Ljubiše Petrovića, Mićić je ubjedljivo gubio u trci za gradonačelnika! Već u samom startu brojanja! SNSD, koji je još u martu imao pobjedu u Bijeljini u svojim rukama, čudu nije mogao da se načudi kada su pristigli rezultati iz Banjaluke i Bijeljine. Kandidati PDP-a i SDS-a, veći ili manji autsajderi, odnijeli su veliku i ubjedljivu pobjedu nad kandidatima vladajuće koalicije.

Trijumf autsajdera

Ova dva gradonačelnička poraza SNSD-a, u Bijeljini i Banjaluci, nose različite poruke. U Banjaluci je posijano sjeme velikih problema za njih u budućnosti, jer će i do sada najistaknutiji opozicionar dobiti neograničen medijski prostor, ali i formalnu poziciju da pokaže da li može da uradi ono što godinama obećava.

Međutim, u Bijeljini je narod udario mnogo jači šamar vladajućoj koaliciji, jer je opozicija bila slabija. Da se razumijemo, ucjene, novac, radna mjesta, moljakanja i pritisci nisu nepoznanica ni opozicionim partijama. Možda je SDS čak i ustoličio takav sistem, koji su drugi samo dalje razrađivali.

Ali, kada uz sve što im stoji na raspolaganju, a u pitanju su gradski i republički budžet, plus znani i neznani donatori, nisu uspjeli privoliti narod da podršku da Mićiću, jasno je o kakvom je udarcu riječ.

Ko je krivac?

Rekonstrukcija trga možda je i najbolji pokazatelj načina na koji je narod omalovažen od strane onih koji su njegovu naklonost očekivali. Naime, nakon četiri godine nerada, navrat-nanos su radovi početi (priča se čak i bez plana i projekta), završeni u rekordnom roku, i „predati na upotrebu“ sa sve Dodikom koji kao da je bio u prolazu od „jednog lijepog projekta“ do drugog. Neko je pogrešno procijenio da će samo prisustvo Dodika u Bijeljini biti dovoljno da narod podrži Miću Mićića, uprkos njegovom „preletu“ kakav se ne pamti u novijoj istoriji. Grdno se preračunao.

A koliko se preračunao, govori i scena od ponedeljka, kada je Mićić „mrtav ‘ladan“ izgovorio kako „iza njega stoji koalicija koja ima 80% vlasti u Skuptšini Grada“. Njega, koji je osvojio četrdesetak procenata, iako je ista ta koalicija stajala iza kandidature. Potcijenio je glasače, ali i politiku.

Nova era

Uz kampanju u kojoj je najvažnije bilo da ne lupi neku glupost i da ne pravi velike kikseve, Ljubiša Petrović je, moglo bi se reći ni kriv ni dužan, dobio priliku da postane jedno od najvećih političkih imena u Bijeljini narednih godina. A, ako bude imao malo sreće, možda i šire…

I, na kraju, ne treba biti previše surov ni prema Mići Mićiću. On je i vladao toliko dugo zato što je jedan od nas – ima sve one mane i vrline kakve su česte kod ljudi s našeg podneblja. Ali, prije ili kasnije, kroz glavu će mu proći misao kako je sve moglo da bude mnogo bolje.

Mogao je da napusti mjesto gradonačelnika nakon ovog mandata, i da završi svoju vladavinu sa stilom, završavajući projekte koji su nesporni i ostavljajući priliku mlađima da pokažu šta znaju. Siromašan nije, koliko je bogat ne zna se, ali je sigurno obezbjeđen za komotnu penziju. Ostao bi velikim slovima upisan u istoriju grada, a, već nakon nekoliko mjeseci, stekao bi i poštovanje mnogih koji ga za njega nisu imali.

Međutim, vlast je droga koja je jača od svega, pa i od mudrog rezonovanja. U ovoj igri prestola on je igrao do kraja, i, kao što to biva, izgubio je onda kad je pomislio da je najjači.

 

NoviGlas

Bijeljina

POSTANIMO PRIJATELJI

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI

Instagram

Instagram has returned empty data. Please authorize your Instagram account in the plugin settings .