NOVI GLAS

Bijeljina – Goran ima 26 godina i deset godina radnog iskustva : Svakodnevno gledate ono što on radi, a da to i ne znate (FOTO)

Goran Savić živi u Bijeljini i ima 26 godina. Voli motore, Crvenu Zvezdu, harmoniku i kameru. Zaposlen je kao snimatelj u jednoj medijskoj kući. Međutim, Goran nije običan 26godišnjak, jer ove godine obilježava deset godina karijere. NoviGlas vam donosi njegovu priču.

Goran je rođen 1993. godine u Tuzli. Imao je srećno i veselo djetinjstvo koje su obilježile česte selidbe.

„Živjeli smo u Loparama, odakle je moj tata. Tu sam krenuo u školu, pa samo se, zbog prirode maminog posla (profesor fizičkog vaspitanja), preselili u Trnovu, a odatle u Bijeljinu, gdje sam završio osnovnu školu i gdje i danas živimo“, započinje priču za NoviGlas Goran.

Uporedo je od svoje devete godine pohađao i osnovnu muzičku školu.

S obzirom da ga je muzika zanimala, logičan slijed događaja bio je da, nakon osnovne, školovanje nastavi u srednjoj muzičkoj školi u Bijeljini.

 „Instrument koji sam odabrao bila je harmonika. Volio sam i volim muziku i dobro mi je išlo“, priča za NoviGlas Goran.

Harmonikaš sa kamerom ili snimatelj s harmonikom?

A onda je, pored harmonike, otkrio još jedan „instrument“.

„U trećem razredu srednje škole, na raspustu, HIT televizija iz Brčkog tražila je snimatelja u Bijeljini. Znatiželjan kakav jesam, prijavio sam se iako do tada nikad nisam niti snimao, niti radio bilo šta slično.  Tad sam dobio priliku da se oprobam u tome i prvi put sam držao kameru u ruci“, prisjeća se za NoviGlas Goran.

Pošto je odmah „kliknuo“ sa kamerom, cijeli raspust je proveo na obuci na HIT televiziji i to je bio njegov prvi susret sa svijetom medija.

„Niko iz mog bližeg okruženja nije imao nikakav kontakt s medijima, pa sam tad iz prve ruke i po prvi put mogao da vidim kako sve to izgleda. Kada tek dođete, sve vam je novo, sve vam je nepoznato. Upoznajete se sa kolegama. Osjećaj je kao da ste „pali s Marsa“, kroz osmjeh nam priča Goran.

Nakon dvomjesečne obuke, u četvrtom razredu srednje škole uporedo radi kao snimatelj. Ali ne na televiziji na kojoj se obučavao, jer se Goranu osmijehnula nova prilika.

„Počeo sam raditi na TV Slobomir. Nisam imao platu na početku, jer sam još uvijek učio, ali to je potrajalo godinu dana. To je bilo 2010. godine“, kaže Goran za NoviGlas.

Neizvjesnost i adrenalin

Snimateljski posao donio je sa sobom i neizostavni odlazak na teren, neizvjesnost svakog novog dana i adrenalin koji to sa sobom nosi, a što svi koji tek ulaze u svijet medija vrlo dobro znaju.

Na Slobomiru ga je kako kaže, dočekala odlična ekipa kolega od kojih je mnogo naučio.

„Od svakog možete nešto naučiti ako vas to interesuje, a mene je interesovalo. Svaki trenutak sam gledao da pratim šta rade da bih naučio ne samo snimateljski posao, nego i montažu, režiju, cijeli „lanac“ proizvodnje programa“.

„Sjećam se, to neću nikad zaboraviti, jedan od kolega je tad rekao „ti ništa ne pitaš, ti samo gledaš šta mi radimo“. Tako sam i radio, pratio sam i pitao baš kad mi nešto nije bilo jasno“.

Sa nekim od tih kolega i danas je u kontaktu, samo što su mnogi od njih, poput Gorana, u drugim medijskim kućama. Školu nije zapostavljao.

„Ako sam prva smjena, čim završim školu, kameru na rame i odradim par terena i tako svaki dan. Vikendima sam radio cijeli dan“.

Korak po korak

Nakon HIT televizije, gdje je napravio prve korake i Slobomira, gdje je proveo dvije godine učeći i radeći, napravio je pauzu.

„Radio sam privatno. Nabavljao sam dio po dio opreme jer sam se trudio da stalno napredujem i usavršavam se. Kolege su mi otkrile da postoji i taj segment, mi to u našem poslu zovemo „tezge“. Počeo sam snimati slavlja, svečanosti i razne druge događaje i manifestacije honorarno“, objašnjava Goran.

Međutim, bez medija nije mogao dugo, pa je sada opet dio jedne dopisničke ekipe iz Bijeljine. Od marta 2019. godine je zaposlen na Televiziji Bosne i Hercegovine (BHRT).

26 godina i decenija rada

Dok neki njegovi vršnjaci tek završavaju fakultete ili su na birou i čekaju posao, Goran ove godine obilježava deceniju profesionalnog rada.

U posebnom sjećanju su mu, kao i mnogima, poplave.

„Za vrijeme poplava kad su bile, bili smo na sastanku u opštini i samo su rekli „helikopter vas čeka na stadionu, idete u obilazak poplavljenih mjesta“. Ja i još jedan kolega smo išli, to je za mene bilo jedinstveno iskustvo. Prvi put sam letio, a s druge strane, tek tad sam zaista jasno vidio razmjere katastrofe koja nam se događala.“

Zadatak snimatelja je, objašnjava Goran, događaje predstaviti javnosti na što bolji način. Šta bi čovjek gledao da je tu, šta bi vidio, koje detalje, pitanja su o kojima razmišlja dok radi. Kako kaže, trudi se da i on kroz svoje kadrove priča priču koja prati onu novinarsku.

„Kadar stići i uteći…“

Posao u medijima je takav da su snimatelji i novinari, posebno oni koji rade na terenu, uvijek na licu mjesta, vrlo često ne znaju gdje će završiti na snimanju tog dana, jer nekada oni prave i traže vijesti, a nekada vijesti nastanu same.

„Mi snimatelji smo ti koji prvi dolaze na lice mjesta. Snimao sam razne situacije, zateknete svašta kad dođete. Od saobrađajnih nesreća, preko poplava, do požara, sve su to teške scene. Morate biti jaki da odvojite profesionalno od privatnog i da vas ne savladaju emocije, što nekad nije nimalo lako“, kaže za NoviGlas Goran.

Snimateljski posao voli zbog „akcije“. Kako kaže, svakog dana se dešava nešto novo, nije poput klasičnog posla od 7 do 15 časova i, iako bi to možda nekom bio nedostatak, Goranu je prednost. I ljudi na terenu su razni. Od onih koji su neprijatni, pa do onih pozitivnih iskustava, ali sve je to život.

„Vjetar u kosi“

Pored kamere i muzike, Goran gaji veliku ljubav prema motorima.

„Obilazim moto skupove, volim taj osjećaj slobode koji pruža motocikl. Volim i da putujem i upoznajem nove ljude, a to mi motor omogućava“, kaže Goran, a onda kroz osmjeh dodaje:

„Naravno, Crvena Zvezda uvijek na prvom mjestu. Kad god sam u prilici, s prijateljima idem na utakmice i vatreno bodrimo naš klub“. Na tim putovanjima i u velikom broju avantura vijerni “kompanjon” mu je brat Gordan, sa kojim dijeli slična interesovanja.

Za kraj, ovaj mladi  čovjek poručuje da uvijek treba biti otvoren za nove stvari, jer možda vas baš iza ugla čeka neka nova i bolja prilika.

„Vaše je da zgrabite svaku priliku koja se pred vas stavlja, da se sutra ne bi kajali zbog propuštenih šansi. „Kad krene, nema stajanja. To je moto kojim se vodim“.

 

 

 NoviGlas

 

 

 

Bijeljina

POSTANIMO PRIJATELJI

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI

Instagram

Instagram has returned empty data. Please authorize your Instagram account in the plugin settings .