NOVI GLAS

Kako je jedan leš muškarca na plaži u Sao Paolu otkrio najveću tajnu nacista (Video)

Bilo je oko pet popodne i policajac Espedito Dias baš se spremao da preda smjenu kolegama, kada mu je zazvonio telefon. Glas sa druge strane žice bio je paničan.

U mirnom obalnom gradiću Bertiogi nedaleko od Sao Paola, na pješčanoj plaži Enseanda ležalo je tijelo starijeg muškarca. Sjeo je u automobil i pojurio prema plaži, ali kad je stigao, gotovo nikog više nije bilo.

Pored tijela stajala je uplakana Austrijanka Liselote Bosert.

“Ništa se više nije moglo učiniti. Čovjek je ležao i nije davao znakove života”, prisjetio se mnogo godina kasnije penzionisani policajac Dias.

Kako je zapisao u svom izvještaju – smrt je nastupila 7. februara 1979. godine u 17:45, a izvještaj je završen oko 18:30 tog dana. U zapisniku je takođe pisalo da je umro Volfgang Gerhard, mehaničar, nastanjen u Sao Paolu, od srčanog udara dok je plivao.

Tek šest godina kasnije, tačnije 1985. godine svijet će saznati da je jedan od najokrutnijih nacističkih zločinaca, poznati Jozef Mengele umro na brazilskoj plaži od srčanog udara. Identifikovali su ga zahvaljujući njegovom sinu Rolfu Mengeleu koji danas živi u Njemačkoj sasvim povučenim životom.

O svom ocu, koji nikad nije dočekao ruku pravde, danas više ne daje izjave, ali je o njemu mnogo govorio tih 80-ih, kad se potvrdila smrt monstruma koji je u logoru Aušvic i još nekoliko nacističkih logora, nad živim ljudima provodio laboratorijske eksperimente od kojih su hiljade, među kojima najviše djece, umirali u najtežim mukama.

Rolf je progovorio o ocu tek kad je ovaj već bio mrtav. Mengele je sina Rolfa dobio 1944. godine u prvom braku s Irene Šenbajn, koju je upoznao 1939. godine u Lajpcigu. Ali, Rolf je oca vidio samo tri puta u životu. Prvi put kad je imao tek nekoliko mjeseci i tog susreta se ne sjeća. Idući put Rolf je imao 12 godina i susret s ocem dogovorili su u Švajcarskoj u jednom zimovalištu.

“Nisam imao pojma da je to moj otac jer su mi svi govorili da je to moj ujak. Kako sam kasnije saznao, otac je tamo doputovao pod lažnim imenom u tajnosti. Predstavili su mi ga kao ‘ujaka Frica’, a s nama je bila i udovica njegovog brata – Marta”, prisjetio se jednom Rolf.

Kad se Mengele nakon zimovanja u Švajcarskoj 1956. godine, vratio u Argentinu šest mjeseci kasnije, živio je tamo pod svojim pravim imenom. Njegova šogorica Marta i njegov nećak Karl Hajnc doletjeli su Argentinu ubrzo nakon toga, pa su i počeli živjeti zajedno, da bi 1958. godine Jozef oženio suprugu pokojnog brata. Vjenčali su se u Urugvaju i zatim kupili kuću u Buenos Ajresu.

Kad je postao stariji, Rolf je od majke saznao ko je njegov otac i da ga je zapravo vidio posljednji put u Švajcarskoj. Otac i sin su ostali u kontaktu preko brojnih pisama, a Mengele je od tada nekoliko puta promijenio adrese, živeći u nekoliko južnoameričkih država. Pobjegao je iz Argentine 1960. kada su izraelski agenti u Buenos Ajresu uhvatili još jednog nacističkog zločinca – Adolfa Ajhmana.

Konačno, 1977. godine Rolfu je majka javila da ga otac želi vidjeti jer je doživio srčani udar i da bi bilo dobro da ga posjeti jer je već star. Kad su 1985. godine forenzičari potvrdili da 1979. godine na plaži nije umro Volfgang Gerhard, nego da je to zapravo bio Josef Mengele, Rolf je pristao da gostuje u televizijskoj emisiji u SAD-u, i tu je prvi put progovorio o svom ocu u javnosti.

Voditelj je bio Fil Donahju i kao uvod u emisiju pročitao je nekoliko stranica iz Mengeleove biografije koju je napisao Gerald Posner zahvaljujući upravo Mengeleovom sinu koji mu je ustupio brojne dokumente i bio voljan da pomogne cijelom timu istoričara, koji su sarađivali na knjizi. I tih nekoliko rečenica bile su stravične i svjedočile su o zvjerstvima koja su u logorima počinjena nad djecom, koja su bila živa spaljena.

Na pitanje voditelja vjeruje li da je to što je pročitao istina i da je njegov otac kriv za to, Rolf je odgovorio:

“Jedino što znam je da ne treba sumnjati u svjedočanstva preživjelih. Majka mi je rekla da je jednom posjetila oca u logoru i on joj je rekao: ‘ne znam ko je odgovoran za sve što se ovdje radi’. Smatrao je da je on samo tu da izvršava naredbe. Znam jedino da moj otac nije kreirao logore, niti izdavao naredbe da se radi to što se radilo”.

Voditelj Donahju podsjetio ga je na citat iz biografije iz razgovora koji je vodio s ocem prilikom njihovog susreta u Brazilu. Rolf je rekao ocu da smatra strašnim sve ono što se događalo u logorima.

“Sve ono što si radio ili nisi radio u logorima mrzim iz dna duše i smatram to odvratnim. Aušvic je najgrozniji primjer nehumanosti i brutalnosti”, rekao je tada Mengeleu, koji mu je odgovorio da je morao da bude tamo i izvrši svoju dužnost.

U emisiji Rolf se sukobio i s autorom knjige koji je rekao da je i Rolf bio dio zavjere jer nije želio odati adresu svog oca, niti objaviti 1979. godine da se obustavi potjera za njim jer je mrtav.

“To nije istina. Ja nisam bio dio nikakve zavjere, nego njegov sin koji je pisao ocu na desetine pisama i koji je od njega dobijao na desetine pisama. Osjećao sam prema njemu sažaljenje kao što svaka porodica osjeća sažaljenje prema članu porodice koji je u zatvoru. A on je bio u izgnanstvu i progonjen, živio je u strahu da ga ne uhvate. Ja sam bio dijete kojem je majka govorila da otac nije kriv za sve strahote koje su se događale u logorima. Iako sam ga vidio dva puta u životu, ipak je bio moj otac i mislim da niko na svijetu nije imao pravo da traži od mene da ga izdam. Proveo sam cijeli život živeći u konfliktu. Bio sam i sam u velikom strahu kad sam se odlučio da otputujem kod njega u posjetu jer sam se bojao da me ne prate agenti”, rekao je Rolf Mengele.

“Smatrao sam da je u redu da posjetim oca nakon toliko godina pisanja pisama čovjeku koji mi je bio zapravo potpuni neznanac. Sjeo sam u avion i otputovao u Brazil. Došao sam pred neku omanju kućicu a na vratima vrta stajao je neki sitni starac. Zapravo mi se činio vrlo malen, nekako slabašan. Pokušao sam odglumiti da sam dirnut našim susretom, tim više jer sam znao da je to izuzetno važan događaj u njegovom životu i da neće više imati prilike za takve obiteljske susrete”, prisjetio se Rolf Dženkins.

Sjeća se i da je otac zaplakao.

“Oči su mu zasuzile, a kad se pribrao, počeo se prema meni ponašati kao da sam heroj. Naime, ja sam bio jedini iz porodice koji ga se usudio posjetiti i to je za njega bilo herojstvo. Kako je on to shvatao – probio sam se kroz ‘neprijateljske linije’ da bih došao do njega”, rekao je Rolf tada.

Na pitanje zašto nije objavio 1979. godine da mu je otac mrtav, Rolf Mengele je ispričao zašto to nije učinio.

“Kad su mi javili da je otac umro, pozvali su me njegovi prijatelji s kojima se tamo družio, pored ostalih i Liselot Bosert i njen suprug koji su bili uz njega u trenutku smrti. Predali su mi njegove dnevnike i još neke njegove lične stvari. I oni su me molili da nikome ne govorim da je umro, jer će onda oni biti u velikoj opasnosti i da bi i oni mogli nastradati. Nisam mogao izdati te ljude i opet sam postao talac situacije i okolnosti za koje nisam kriv”, rekao je Rolf Mengele.

Dodao je da nije bilo tako jednostavno otići pred novinare i reći – “moj otac Mengele je mrtav”.

“Niko mi ne bi vjerovao, tražili bi dokaze. Pa i sad kad su forenzičari potvrdili da je mrtav, mnogi nisu vjerovali. Ali, na temelju rentgenskih snimaka i antropoloških dokaza, koji su to potvrdili, a ja sam u tome pomogao, dokazalo se da više nije živ”, rekao je Rolf Mengele koji je nakon objave biografije došao i u konflikt s mnogim članovima svoje porodice jer su ga smatrali izdajnikom vlastitog oca.

“Dio moje porodice i dalje su vlasnici velike i uspješne kompanije koju je osnovao moj djed po ocu. Ali, nemam u toj kompaniji nikakvih udjela jer su me se odrekli”; govori Rolf Mengele.

Kako je rekao, ni njegov otac nije uzeo nikakav novac od kompanije, a to što je živio običnim životom, na ivici siromaštva u Južnoj Americi, to mu je spasilo život.

“Agenti koji su ga tražili uvijek su obilazili kvartove s vilama, osiguranjem i visokim ogradama, a ja sam oca zatekao u potleušici u slumu Sao Paola, daleko od raskoši. Raskošno je živio prvih godina u Argentini, pa je tamo čak zadržao i pravo ime i njemački pasoš, ali kasnije to više nije bilo tako”, ispičao je Rolf.

Sin “anđela smrti” je postao advokat, a nakon izlaska očeve biografije i nekoliko intervjua, više nikad nije nastupao u javnosti. Živi povučenim životom u Njemačkoj, a po izlasku knjige, Rolf je potpisao s izdavačima ugovor u kojem je tražio da se 20 odsto zarade od prodaje knjige uplati svim preživjelim Mengeleovim žrtvama.

“To što nisam htio odati očevu adresu ne znači da ga opravdavam za takva zvjerstva koja su počinjena nedužnim ljudima. Za to nema opravdanja”, rekao je Rolf koji je u međuvremenu prezime promijenio u Dženkins i koji cijeli život ispašta zbog zločina vlastitog oca.

 

(Express.hr)

 

Bijeljina

POSTANIMO PRIJATELJI

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI

Instagram

Instagram has returned empty data. Please authorize your Instagram account in the plugin settings .