NOVI GLAS

Od hobija na selu do posla u Harli Dejvidsonu – Bijeljinac gravira i oslikava motocikle

Graviranje i oslikavanje motocikala i izrada ukrasnog namještaja, hobi je Dragiše Laketića iz semberskog sela Brodac.

Mašinski tehničar je zbog ljubavi prema restauriranju motocikala napustio i Mašinski fakultet u Novom Sadu, ali se nije pokajao.

Talenat i predani rad doveli su ga do čuvenog Harli Dejvidsona, a to iskustvo je, kaže, neprocjenjivo.

Restauriranjem i oslikavanjem motocikala u bivšoj Jugoslaviji su se bavila dva, tri umjetnika. U pitanju je tehnika bojenja i farbanja dijelova motocikla „airbrush“, koja podrazumijeva i iscrtavanje sitnih, minijaturnih detalja, ali i slikanje.

Tehnika

Za oslikavanje motocikala koriste se precizni vazdušni pištolji. Posao je zahtijevan, traži mnogo talenta, znanja i strpljenja. Ali, što se voli, nije teško, kaže Dragiša.

– Prije dvadeset godina nabavio sam dva motora jamaha. Bili su u prilično lošem stanju, popucali i izgrebani. Tražio sam majstora da mi ih popravi i restaurira, ali time se tada niko nije bavio. Odlučio sam da to sam uradim, pa kako bude. Ofarbao sam svoj motor i shvatio da to mogu da uradim i za druge. I tako je počelo – priča Dragiša, koji je u Semberiji, a i šire, poznat po nadimku Braco.

U radionici dnevno provodi i po nekoliko sati, a za oslikavanje jednog motora treba oko mjesec, dva. U ovom prostoru izložio je svoje radove na koje je posebno ponosan.

-Često mušterije dođu, pa ne znaju šta žele. Onda im pokažem šta mogu, predložim nabolja rješenja i uglavnom se lako dogovorimo kada vide šta sam radio – kaže Dragiša.

Posao

Punih pet godina radio je za firmu “Harli Dejvidson”.

-To je njihova ekspozitura iz Njemačke. Vidjeli su moje radove na društvenim mrežama, kontaktirali me. Slali su mi poštom dijelove, ali i cijele motocikle. Uvijek su bili zadovoljni mojim radom – priča Dragiša. Dodaje i da se ova umjetnost, nažalost, mnogo više cijeni na Zapadu nego kod nas.

-Ovdje i nema neke računice. Skupa oprema, skupi materijali. Neophodan je i kvalitetan alat. Najveća nagrada mi je zadovoljan osmijeh vozača koji prvi put nakon restauracije ugleda svoju mašinu. A oni koji voze motore znaju da je to posebna veza. To je ujedno i priznanje mojim unikatnim radovima – ističe ovaj Semberac.

Nasljednik

Dragišu raduje što se u posao s motociklima uključio i njegov sin Milomir (27).

-Mnogo je talentovan i divno crta. Drago mi je što je naslijedio ljubav prema motorima i krenuo mojim stopama – kaže Dragiša.

Dodaje da su se stolarstvom bavili i njegov otav Milorad i deda Lazar.

-Nekad su izrađivali sve što čovjek može zamisliti od drveta, stolove, stolice, dijelove namještaja, drvena zaprežna kola, kace, burad.Taj talenat sam od njih naslijedio – kaže Dragiša.

Osim oslikavanja motora Braco radi i ikone i duboreze i restaurira nameštaj, ali najveća ljubav su mu, ipak, motocikli. Tokom proteklih 20 godina vratio je sjaj stotinama motora.

Kaciga ćelavog čovjeka

Radeći sa klijentima susretao se i neobičnim zahtjevima.

-Oslikavao sam kacigu koja predstavlja ćelavog čovjeka. I kad je vlasnik stavi na glavu, izgleda da uopšte nema kacigu. Duhovito jeste, a ostao sam uskraćen za informaciju da li je vlasnik imao kada problema sa policijom zbog toga – kaže kroz smijeh Dragiša.

Član je bijeljinskog motokluba “Prašinari”, a i sada ima dve jamahe 650 turbo. Za njega je motocikl sinonim za slobodu, bezgranično prostranstvo i vjetar u kosi.

 

(srpskainfo)

POSTANIMO PRIJATELJI