NOVI GLAS

Bijeljinska igra prestola VOL II – Da li je Slaviša zatvorio vrata za Miću?

Jučerašnji petak 13. čovjek koji vlada Bijeljinom već deceniju i po neće pamtiti po dobrom. Mićo Mićić trenutno je uhvaćen u raskoraku, dok igrači mlađe generacije ne gube vrijeme.

Iako pripada generaciji koja pamti i crno-bijele televizore, Mićićev novi omiljeni način obraćanja javnosti postale su kratke poruke praćene (istom) fotografijom putem fejsbuka. Ko ga je to savjetovao, dobro ga je savjetovao, iako on taj način komunikacije koristi prilično sterilno.

U prvoj Mićićevoj „fejsbuk poslanici“, obratio se dojučerašnjim stranačkim kolegama, uljudno iskazujući bijes što je on, kao objektivno jedan od najuspješnijih SDS političara posljednjih godina, izbačen iz stranke u kojoj se i sada više pitaju mnogo neupješniji od njega. „Neću ništa loše da kažem o Šaroviću, ali…“ je kontrukcija u kojoj nije rekao mnogo, ali je istakao da je od svog predsjednika stranke očekivao da će dobiti kandidaturu koja mu je obećana.

U drugoj smo dobili dva priznanja : prvo, da nije teorijski političar, i drugo, da nikada nije imao ambiciju da se bavi visokom politikom. Malo ko je ovim priznanjima iznenađen, ali bi u njima mogao ležati odgovor na pitanje zašto se u SDS-u Mladen Bosić pita više nego Mićić.

Treća i najzanimljivija poruka sadržala je ovo : „Kako bi bili sigurni da će sporazum biti realizovan, potpisaćemo ga direktno sa predsjednikom SNSD-a“. Mićić ističe da je i dalje na snazi dogovor sa Miloradom Dodikom, te da on nema šta da razgovara sa bilo kim drugim. „Kako bi bili sigurni da će sporazum biti realizovan…“, znači da je svjestan da sve leži u rukama jednog čovjeka, koji se, zanimljivo, ne oglašava ovih dana o „slučaju Bijeljina“. Nije ni lajkovao post, btw.

Naravno, sve ove poruke nisu ni upućene Miloradu Dodiku, nego ljudima koji su činili/čine SDS u Bijeljini. Njima Mićić daje signal da nije ispao iz „igre prestola“, da njegovi dogovori i dalje važe i da će on na kraju završiti na pobjedničkoj strani.

Međutim, isto popodne, odjeknula je politička bomba koja se čula do Banjaluke – PDP i SNSD u Bijeljini potpisali su koalicioni sporazum! Slaviša Marković, predsjednik bijeljinskog PDP-a, koji je posljednjih sedmica sa zebnjom posmatrao, kako je sam rekao, „kako Mićić naše pozicije na tacni nudi drugima“, povukao je potez u posljednjem momentu i vratio se u igru.

Tri mjeseca je čekao da se Mićić smiluje da svog prvog saradnika i najvećeg koalicionog partnera pozove, barem na kafu. Nije dočekao. Imao je samo dvije opcije – Da za koalicionog partnera odabere bijeljinski SDS, bez lidera i sa nejasnom sudbinom, slijepo se držeći nebrojeno puta izigranog dogovora, ili da bude politički pragmatik, pa „kud puklo da puklo“.

Zapravo, Markovićeva koalicija sa Ćorićem i SNSD-om je udarac u pleksus Miće Mićića, od koga bi mogao da izgubi dah. Njegovim izlaskom, tačnije izbacivanjem, iz SDS-a, nema sumnje da je SNSD postao najsnažnija politička organizacija u Bijeljini. Lako bi se moglo pokazati da je na drugom mjestu zapravo PDP, zavisno od rezultata „brakorazvodne parnice“ između Mićića i SDS-a. Markovićevim potpisom, ali i prilično oštrom kritikom Mićićevih postupaka, polako se zatvaraju vrata mogućnosti da Mićić bude kandidat koalicije oko SNSD-a.

Jer, koliko je sada koaliciji potreban Mićo Mićić, sve i da uspije da povede cjelokupan gradski odbor bijeljinskog SDS-a za sobom, (što zasigurno neće uspjeti)? PDP je šesta stranka koja je pružila podršku SNSD-u – ako je do sada i bilo nekog opravdanja za podršku SNSD-a, bilo je u tome što je Mićić „najsnažniji kandidat najmoćnije stranke u Bijeljini“. To više nije slučaj.

Ali, tu nije bio kraj važnim političkim dešavanjima u Bijeljini ovog petka trinaestog. Dok je Mićić razmišljao kako je Marković uspio prije njega napraviti dogovor sa SNSD-om i dodatno mu sniziti „cijenu sporazuma“, udarac je stigao sa druge strane. Javno je narušeno proklamovano jedinstvo SDS-a u Bijeljini, u koje je malo ko zapravo i vjerovao. Tomica Stojanović, poslanik u NS RS i visoki funkcioner, javno je obznanio da nema namjeru da ide za Mićićem i da ostaje u SDS-u. Brižljivo sročenim saopštenjem, uspio je da pošalje signal i drugima da SDS odlaskom Mićića neće nestati sa političke scene Bijeljine.

„Ne postoji cijena za koju mogu prodati obraz i SDS“, rekao je Stojanović i u malo riječi rekao mnogo. Nikoga nije prozvao, niko mu ništa prigovoriti ne može, a sad, ako ima neko za koga postoji „cijena po kojoj mogu prodati obraz i SDS“, to Tomicu ne zanima, niti ih on nešto napada. On je govorio o sebi, ali je zapravo poruku poslao i drugima.
Ne samo zbog načina na koji je sročio to saopštenje, već i zbog funkcije koju ima, Stojanovićev potez natjeraće mnoge da biraju između Mićića, koji i dalje ima samo jednog saveznika – Milenka Mitrovića i Pokret za Bijeljinu, i SDS-a u kome će ipak ostati narodni poslanik iz Bijeljine. Krug ljudi koji je i do sada bio najbliži Mićiću vjerovatno će ga i pratiti u novoj izbornoj avanturi, ali su mnogo brojniji oni koji decenijama glasaju „po difoltu“ za SDS, a koji su zaista povjerovali da će baš svi viđeniji SDS-ovci napustiti stranku. Sada imaju signal da se to ipak neće desiti, a Tomica Stojanović je samo prvi koji je javno obznanio da, kako kaže „ni po koju cijenu neće izdati SDS“.

PROČITAJTE JOŠ : 

Da li će Mićić i poslije ovoga dobiti Dodikov potpis na sporazum koji je ponudio; da li je u ovom odnosu snaga bijeljinskom SNSD-u Mićić uopšte potreban; mogu li „jastrebovi“ u PDP-u napraviti Markoviću problem kakav su SDS-ovci napravili Mićiću; da li se Tomica Spasojević ovim činom kandidovao za SDS-ovog kandidata za gradonačelnika?

Odgovore ćemo da dobijemo uz narednim danima, a moguće je da će predstojeći lokalni izbori biti riješeni pola godine prije nego što se dogode.

 

NoviGlas

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI

Instagram

Instagram has returned invalid data.
error: Content is protected !!