NOVI GLAS

Semberija – Lukići su neobično običan bračni par : Ovakve priče ne sreću se često (FOTO)

Lukići su mladi bračni par iz semberskog sela Suvo Polje. Imaju troje djece i naizgled su sasvim obični. Međutim, zbog života koji su odabrali, ljudi poput njih se ne sreću često. Dvadesetsedmogodišnja Živka i dvadesetosmogodišnji Vojislav odabrali su život na selu i bavljenje poljoprivredom. Za NoviGlas ispričali su svoju priču.

Vojislav i Živka imaju troje djece, šestogodišnju Ljubicu, petogodišnjeg Vasu i jednogodišnju Milicu. Na imanju porodice Lukić žive četiri generacije. Sa Vojislavom, Živkom i njihovo troje djece žive i Vojislavov djed Miodrag , te majka Ljubica.

Vojislava smo zatekli dok je popravljao kombajn.

“Nikad me nije vuklo da odem odavde. Jednostavno, volim selo i život na selu. Mnogo radim, ali radim ono što volim”, započinje priču za NoviGlas Vojislav.

Pridružuje nam se i Živka sa najstarijom kćerkom, šestogodišnjom Ljubicom.

Ja sam završila Ekonomsku školu, ali nisam ni tražila posao, jer smo se moj suprug i ja opredijelili za bavljenje poljoprivredom. Nije nam teško, navikli smo tako, a da bi bili uspješni u poslu koji radite, štago to bilo, morate to i da volite. A mi volimo”, kroz osmjeh se nadovezuje Živka.

Malena Ljubica bila je najpričljivija. Dok je ćaskala sa našom ekipom, pritrčala je da pomogne ocu, dodajući mu alat koji mu je potreban.

“Baš je lijepo živjeti na selu. Igram se sa životinjama, tata me vozi na traktoru, pomažem mami oko seke i čuvam batu i seku. Super mi je”, priča za NoviGlas ova vesela šestogodišnjakinja.

Premotavanje

Vojo i Živka upoznali su se u maju 2011. godine i odmah su “znali da je to to”. Vjenčali su se  2013. godine i od tada, ruku pod ruku, prolaze kroz sve zgode i nezgode koje život nosi.

“U decembru 2013. godine, rodila se naša Ljubica, a godinu dana kasnije rodio se Vaso, koji je tatina desna ruka. Prije godinu dana “ženski klan” u porodici ojačala je malena Milica”, kroz osmjeh za NoviGlas kaže vrijedna Živka.

 

“Radi pa ćeš imati”

Na pitanje kako izgleda jedan njihov dan, Živka, mlada majka troje djece, odmah nam kaže da joj nije teško.

“Nije nam teško, jer smo uigran tim. Dežurni smo 24 sata dnevno. Ujutro prvo ustajemo mi, pijemo kafu, onda se bude i djeca, spremamo doručak… U suštini najviše posla imamo ujutro. Poslije izlazimo napolje, završavamo poslove oko imanja, stoke i sve što je potrebno“, objašnjava za NoviGlas Živka.

Ukoliko je sezona sjetve ili berbe, Vojislav je po cijeli dan na njivi, nekada i do kasno u noć. Sa njim često na njivu ide i Živka, a nerijetko se dešava da im društvo nakratko prave i mališani.

“Na malo kad se radi nema ništa, moraju se zasući rukavi. Sad je teško naći i radnu snagu, ali borimo se. Imamo mehanizaciju, pa se trudimo da što više mehanizacijom obrađujemo usjeve, da nam manje treba radna snaga”, priča nam Vojislav.

Inostranstvo? NE!

O odlasku u inostranstvo, što je realnost mnogih mladih ljudi, Vojo i Živka ne razmišljaju.

“Otac je u Njemačkoj godinama, imao sam priliku da odem, i sad mogu da odem, ali ne želim”, kategoričan je Vojo, a Živka se nadovezuje : “Bilo bi nam zaista teško da sve ovo što smo godinama radili tek tako napustimo. Posebno moj suprug koji je počeo i prije nego što sam ja došla ovo da radi”.

Plan im je, kažu, da nastave da rade ono što vole, da se bave poljoprivredom, da odgoje djecu i vaspitaju ih da budu dobri, pošteni i vrijedni ljudi, ma šta radili.

 

 

NoviGlas

POSTANIMO PRIJATELJI