NOVI GLAS

Priče iza ulica – Ulica Marko Miljanova : Vojvoda i književnik koji je naučio da piše u pedesetoj!

U naselju nedaleko od centra grada nalazi se ulica Marka Miljanova, koja vodi ka ulici Kulina Bana i kanalu Dašnica. Ulicu većinom čine stambene kuće i miran kraj u blizini gradske „vreve“. Ko je bio Marko Miljanov i čime je zaslužio da jedna od ulica u Bijeljini nosi njegovo ime?

Marko Miljanov Popović rođen je 25. aprila 1833. godine u Medunu, naselju kod Podgorice. Bio je srpski književnik i vojvoda, a u mladosti je bio i perjanik (tjelesni stražar crnogorskih vladara). Porijeklom je iz plemena Kuči, otac mu se zvao Miljan a majka Borika Milić.

O njegovom djetinjstvu se malo zna, svi koji su se bavili Miljanovom biografijom najviše pominju period od 1856. godine kada je mladi Marko došao u službu knjaza Danila kao njegov perjanik. Vojvodu Marka su opisivali kao snažnog čovjeka visokog rasta i prodornog pogleda, iskrenoga i čestitoga.

Kao mladić, Marko je ratovao i komandovao u ratu sa Turcima pa ga je zbog junaštva i istaknutosti u borbama, knjaz Nikola Petrović nagradio položajem sudije i vođe plemena Bratonožića. U Crnoj Gori su ga smatrali junakom i velikim vojskovođom. Radio je na ujedinjenju vlastitoga plemena Kuči sa Crnom Gorom i na nezavisnosti Crne Gore, pa su Turci raspisali nagradu za njegovu „glavu“.

Junaštvo je za njega imalo onaj najplemenitiji cilj, viši cilj, pa je govorio: „Radije sam poginuti glavom, no obrazom!“

U Crnogorski senat (kasnije: Državni savjet) je izabran 1874. godine ali je nakon sukoba sa knjazom Nikolom 1882. godine napustio Državni savjet i vratio se u zavičajni Medun.

Vojvoda Marko Miljanov je do svojih pedesetih godina bio nepismen, kao i većina njegovih sunarodnika i vojvoda u to vrijeme. Kada se opismenio posvetio se pisanju memoarskih kazivanja u kojima je bio svjedok. Nije napisao konkretna umjetnička djela, već je „išao“ neposredno u neki dogđaj, opisujući ga istinito, ne obuhvatajući sva zbivanja, nego najvažnije trenutke. Uvijek je ostajao na tragu istorije koju je neposredno doživjeo, vjerno opisujući događaje u svojoj domovini.

Bio je strogo moralan čovjek i nigdje nije pokušao da govori nepsoredno o svom junaštvu niti da svoju ličnost veliča, kazujući uvijek: „Junaci treba da čine dobra i da ne zbore o njemu“. Njegovo najpoznatije djelo „Primjeri čojstva i junaštva“ u kome se govori o moralnim, rodoljubivim i humanim ljudima onog doba. Govori se najviše o časti, čast je skuplja od života, o srdžbi i ljutnji koje su „otrovne“ za ljude, o opštem dobru, humanosti o bratoljublju itd. Vojvoda Marko Miljanov se ženio dva puta i iza sebe je ostavio tri ćerke.

Obolio je i umro od raka 1901. godine u Herceg Novom. Na samrti je rekao: „Ja ‘mrem srećan, pa iako ne doživjeh da čitam moje knjige, a ja ću u grob slušat’, kako čitaju unuci mojijeh drugova.“ a posebno ističe: „Kao Kuč ‘mrem prilično srećan, a kao Srbin nesrećan i nezadovoljan!“

„Dragi brate Srbine, da si ima prilike i da si gleda junake, koje sam ja gleda, ne bi ti dalo srce mira doklen se ne bi ozva junacima koji veselo mru za svoje i svija nas pravo. Mene se ova zasluga sjajna čini, više no velikija gospodstvo, s kojim’ote svijetu da ugode, pa baš i od kaluđera u Svetu Goru, koji u samoću nosi gvozdeni lanac na golo tijelo i ugađa Bogu. Ja ne želim zlo kaluđeru, ni da Bog, no mi se čini da je mili’ Bogu koji na muke mre za njegovu pravdu, no da nosi lanac. U kratko, za mene je najstrašniji svetac, koji mre za opštu i za božu pravdu, a to mi se čini grehota i šteta da se zaboravi.“

 

Marko Mitrović za
NoviGlas

Bijeljina

POSTANIMO PRIJATELJI

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI

Instagram

Instagram has returned empty data. Please authorize your Instagram account in the plugin settings .