NOVI GLAS

Glas prošlosti – Najveća misterija srpske književnosti: Kako je u Zagrebu skončao Branko Miljković?

Branko Miljković je bio jedan od najpoznatijih srpskih pjesnika druge polovine 20. vijeka. Rodio se u Nišu, a prve pjesme je počeo da mu objavljuje Oskar Davičo 1955. godine tokom Brankovih studija filozofije u Beogradu.

Već sljedeće godine objavio je svoju prvu zbirku pjesama “Uzalud je budim” koja je postigla ogroman uspjeh i otvorila mu svijet književnosti i slave. Iako jako mlad, Branko Miljković se ubrzo našao u samom vrhu srpske poezije. To je potvrdila i Oktobarska nagrada, jedna od najprestižnijih u ono vrijeme.

O tome zašto je Branko Miljković riješio da napusti Beograd i prihvatio posao urednika Literarne redakcije zagrebačkog radija postoji više verzija. Po jednoj, pjesnik je pokvario odnose sa jednim brojem pjesnika i prijatelja. Po drugoj, presudni su bili ljubavni jadi. Kako bilo, u jesen 1960. godine mladi pjesnik se obreo u Zagrebu, a nakon toga ubrzo je počeo i da pije.

Nepunih godinu dana kasnije, u noći između 11. i 12. februara 1961. Branko Miljković je pronađen mrtav, obješen o drvo na periferiji Zagreba. Imao je samo 27 godina.

Njegova iznenadna smrt već decenijama izaziva rasprave o tome da li je riječ bila o samoubistvu ili je mladi pjesnik ipak ubijen.

Brankova porodica kao i mnogobrojni prijatelji na čelu sa pjesnikom Tanasijem Mladenovićem, tvrdili su da drvo o koje je pesnik pronađen obješen jednostavno nije bilo dovoljno jako da izdrži Miljkovićevu težinu, kao i da je na tijelu nakon smrti bilo modrica (kao od prebijanja) ali ne i tragova davljenja na vratu koji su uobičajeni kod samoubistva vješanjem.

Ipak, slavni književnik Danilo Kiš je u kratkom filmu Slobodana Šijana iz 1976. godine “Pohvala svetu” iznio jedno drugačije viđenje posljednjih dana Branka Miljkovića.

– Desetak dana prije njegovog samoubistva sam ga sreo i kad sam naručio piće, on me je izružio da se to ne smije raditi, da se ne smije piti… On je u tom trenutku prestao da pije i da bi tome dao težinu principa, on je držao predavanja i drugarska ubjeđivanja. Tada je izgovorio nekoliko rečenica koje su me frapirale u času kada sam doznao za njegovu tragičnu smrt. Rekao je: “Mi smo svi kukavice, mnogi ruski pjesnici su u našim godinama već završili svoje živote i to svojom rukom”. Naveo je njihova imena, dosta agresivno me je pitao zašto smo mi takve kukavice koje umiru od “gladi, tuberkuloze i od tzv. boemije” – ispričao je Kiš svoj posljednji susret sa Brankom Miljkovićem.

O tome ko bi eventualno mogao da stoji iza ubistva Branka Miljkovića takođe ima mnogo teorija – neki navode hrvatske nacionaliste, drugi krive kafansku svađu, treći UDBU…

Ipak, sve do danas zvanična verzija Brankove smrti je – samoubistvo.

 

(dnevno.rs)

Bijeljina

POSTANIMO PRIJATELJI

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI

Instagram

Instagram has returned invalid data.
error: Content is protected !!