NOVI GLAS

Glas prošlosti – Budimir preživio 70 rana u danu, poslije rata molio vlast za koricu hljeba

Budimir Davidović bio je učesnik Balkanskih i Prvog svjetskog rata, kao podnarednik srpske vojske. Samo u jednom boju zadobio je sedamdeset rana, ostao bez ruke i preživio bombu bačenu na njega. Ipak, ništa ga nije moglo pripremiti za strašnu sudbinu koju je dočekao nakon rata.

Budimir Davidović je početak Prvog svjetskog rata i opšte mobilizacije dočekao kao prekaljeni ratnik. Ovaj tada dvadesetčetvorogodišnji mladić iz Lučana već je vojevao u oba Balkanska rata stekavši reputaciju hraborg i neustrašivog vojnika i među saborcima i među komandom, piše Istorijski zabavnik.

I tako, kada je ostarjeli kralj Petar pozvao, Budimir se odazvao. Učestvovao je tokom Prvog svjetskog rata u više borbi protiv Austrougara i bugarskih vojnika. Prošao je Albansku golgotu, stigao do Krfa, tamo se oporavio, i bio jedan od učesnika proboja Solunskog fronta.

Budimir je bio izviđač. Ulazio je duboko u neprijateljsku teritoriju, šunjao se i snimao Bugare i Austrougare i nekako, uvijek uspevjao da se neopaženo vrati.

Početkom 1918. javio se u jurišnu četu i tu je prilikom napada na položaje Krvavi Zub – Obla Čuka, Kravice – Zapadni Veternik. Ispostavilo se, posljednji put!

Budimir je bio ranjen sa sedamnaest uboda u borbi prsa u prsa! U toku borbe na njega je bačena ručna bomba zbog koje mu je amputirana desna ruka i u bolnici je izvađeno iz njegovog tijela sedamdeset četiri parčeta od bombe.

Na današnji dan 1916. na grčko ostrvo Krf u Jonskom moru počele su da stižu prve jedinice srpske vojske posle povlačenja preko Albanije u Prvom svetskom ratu. Do aprila na Krf prebačeno oko 140.000 vojnika.

Posted by Istorijski zabavnik on Sunday, January 19, 2020

Za njegov podvig čulo se nadaleko. Za svoje junaštvo odlikovan je najvišim vojnim odlikovanjima, sa dvije Karađorđeve zvjezde sa mačevima, Ordenom Legije časti, Ordenom Belog orla s mačevima, Obilićevom medaljom za hrabrost i Albanskom spomenicom.

Dok se oporavljao u bilnici posjetio ga je francuski general Gijom. Priča kaže da je on skinuo sa svojih grudi Orden francuske Legije časti i pružio ga Budimiru.

– Junače, ti više nego ja zaslužuješ da nosiš ovo visoko odlikovanje. Hiljadili se takvi junaci – rekao je general.

Strašna sudbina “pobjednika”

Nakon oslobođenja i povratka u Srbiju, Budimira je snašla sudbina mnogih njegovih saboraca koji su ostali invalidi. Onako bez ruke bio je prisiljen da radi u nadnici kod drugoga, a kao invalid nije mogao mnogo. Ipak, ljudi su ga držali iz sažaljenja.

Poslije je nosio mlijeko u Čačak, bio monopolski kontrolor, služitelj u poreskoj upravi… sve samo da preživi.

A sa godinama je bilo samo još teže… Bolesnog i za rad nesposobnog, svi su ga zaboravili. O ovome svjedoči i potresno pismo koje je, sured okupacije, 24. aprila 1942. Upućeno predsjedniku srpske vlade Milanu Nediću.

– Molim vas da mi se dodijeli nešto pomoći pošto nemam nikakvih drugih prihoda, star sam i sakat, umirem od gladi na čačanskoj kaldrmi sa ženom i još dvoje sitne djece –  napisao je Budimir

Doživio je duboku starost. Umro je 1980. u 90. godini života u Čačku gdje od 1992. jedna ulica nosi njegovo ime.

 

(Istorijskizabavnik.rs/srpskainfo)

Bijeljina

POSTANIMO PRIJATELJI

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI

Instagram

Instagram has returned invalid data.
error: Content is protected !!