NOVI GLAS

Bijeljina – Baka Smilja je najstarija prodavačica na Zelenoj pijaci : Navikla sam da radim, to me održava u životu

Bijeljinke Smilja Midanović i Anđa Bajić uprkos vremenskim neprilikama ne napuštaju svoje tezge na Zelenoj pijaci.

Kiša, snijeg, led ili nesnosna vrućina već decenijama ne mogu spriječiti dvije Bijeljinke da, iako su u poznim godinama, svakodnevno na pijaci prodaju proizvode koje su same proizvele. Smilja Midanović i Anđa Bajić, koje gaze devetu deceniju života, primjer su današnjoj omladini da se radom i zalaganjem sve može postići.

Baka Smilja trideset godina radi na gradskoj Zelenoj pijaci i najstariji je zakupac tezge. Penziju je zaradila u bijeljinskom “Žitoprometu” i od tada pa do danas ne posustaje, već svako jutro porani na svoju tezgu.

– Radim toliko dugo da više i ne pamtim, počela sam prije rata. Kada sam se penzionisala, došla sam na pijacu i od tada sam tu svakodnevno – kaže ova 88-godišnjakinja. Ističe da je rad ispunjava.

– Ne mogu da sjedim kod kuće, navikla sam se da radim i zarađujem. To me održava u životu, jer kada se krećem i komuniciram sa ljudima, nekako mi bude lakše – kaže Smilja.

Na njenoj tezgi sve su domaći proizvodi.

– Prodajem domaće sjemenke, pasulj i još ponešto. Tu su i ručno rađeni proizvodi, kao što su vunene čarape i “pape”, koje sama pletem. Takođe i štrikam, koliko mi vrijeme dozvoljava – kaže Smilja.

Iako radi na otvorenom, bez obzira na vremenske uslove, ova starica se ne predaje. Boriće se, kako kaže, dok je zdravlje služi.

– Zaradi se ponešto, iako su teška vremena. Suša, mraz, led sve to utiče na proizvodnju, a onda i na prodaju, a i narod nema para. Danas je mnogo teže nešto prodati nego u vrijeme kada sam počela – priča ova vrijedna starica, koja je odgovornost i radne obaveze prenijela i na ukućane. Kako kaže, njen sin i snaha se bave uzgojem cvijeća, koje takođe prodaju na pijaci.

Samo nekoliko tezgi dalje sjedi još jedna nesvakidašnja trgovkinja Anđa, Bajić koja nudi ono što je sama isplela. Iako ima 85 godina, plete i hekla bez naočara. Vid je, kaže, dobro služi, a i ruke pa tako sebi uljepšava staračke dane i samoću.

– Ja sam na Zelenoj pijaci već punih 19 godina, koliko i živim u Bijeljini. Suprug mi je umro prije nekoliko godina i od tada živim sama. Vrijeme prekraćujem pletenjem i heklanjem. Uglavnom pletem čarape, dječje i za odrasle i heklam stolnjake. Da mi nije ovih igala, ne znam šta bih, to me održava – veli Anđa. Ova skromna starica ne žali se na život i zaradu, jer interesovanja za njen rad ima među Bijeljincima.

– Narod se sve više vraća pravom kvalitetu. Svaki dan prodam ponešto. Penzija je mala i nedovoljna za život pa mi ova zarada dobro dođe – zadovoljno kaže ona.

Ove dvije žene rijedak su i pozitivan primjer današnjeg vremena. Nemaju mnogo, ali se trude da budu korisne. Iako pamte ljepše dane i bolji život, ne žale se, za razliku od mnogo mlađih. Same su pronašle svoj recept kako da zarade i u devetoj deceniji života. Kažu, samo da ih zdravlje posluži, još će plesti i heklati.

Manifestacije

Smilja Midanović i Anđa Bajić starije su i od Zelene pijace na kojoj rade, a koja postoji 71. godinu. Rukovodstvo preduzeća “Komunalac”, koje gazduje pijačnim prostorom, prepoznalo je da sve više žena prodaje, ali i kupuje rukotvorine, što je, između ostalog, bio razlog da organizuju čak četiri manifestacije tokom 2019. godine s ciljem promocije domaćih proizvoda.

 

(glassrpske)

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI

Instagram

Instagram has returned invalid data.
error: Content is protected !!