NOVI GLAS

Bijeljinac postigao veliki uspjeh u Češkoj : “Sve je krenulo spontano”(Foto)

Ivan Rankić je dvadesetšestogodišnjak čije ime treba zapamtiti. Ovaj rođeni Semberac kao jako mlad postigao je veliki uspjeh u Češkoj. Trenutno živi u ovoj zemlji, zaposlen je na prestižnom univerzitetu i priprema doktorsku disertaciju. Za NoviGlas podijelio je svoju priču.

 Osnovnu školu Ivan je završio u Dvorovima, srednju medicinsku u Bijeljini, a nakon toga je odabrao studije Poljoprivrednog fakulteta, takođe u rodnom gradu.

Iako ovako izgleda tipična priča o obrazovanju prosječnog mladog čovjeka iz Bijeljine, Ivan se pobrinuo da to ne bude tako.

Studije je završio kao student generacije, što mu je otvorilo niz mogućnosti. Odabrao je da bude među deset mladih ljudi u cijelom svijetu koji će master studije pohađati na prestižnom Mendelovom Univerzitetu u Brnu, u Češkoj.

„Veliki uspjeh tokom studija, postigao sam zahvaljujući svom radu, podršci porodice i prijatelja. Moja uža specijalnost je hemija i biohemija biljaka, pa sam na master studijama, koje sam završio prošle godine, stekao bogato iskkustvo kroz edukacije i praktčnu nastavu u laboratorijama i istraživačkim centrima.

Ivan je trenutno zaposlen na ovom prestižnom fakultetu i student je II godine  doktorskih studija. Evo šta je za NoviGlas rekao o svom iskustvu.

Nakon master studija, počeo si da radiš na univerzitetu. Kako je došlo do toga?

Sve je krenulo spontano. Na početku master studija, morao sam da se odlučim za temu magistarskog rada. Čvrsto sam  odlučio da će to biti na Departmanu za hemiju i biohemiju.  Čak i tokom master studija, radio sam volonterski na Departmanu, kako bih stekao što više iskustva i prakse.  Samo 10 dana od završetka master studija dobio sam ponudu da ostanem da radim na univerzitetu, koju sam veoma rado prihvatio i to zahvaljujući veoma dobrom prosjeku ocjena tokom master studija. Tačnije zaposlen sam u Laboratoriji metabolomike i epigenetike biljaka, koja je sastavni dio Departmana za hemiju i biohemiju.

Kako izgleda život jednog Semberca u Českoj?

Život jednog Semberca u Češkoj je sasvim normalan, kao i svugdje u svijetu. Svako jutro ustajem, odlazim na posao, odradim osmočasovno radno vrijeme, a nakon posla idem u bioskop sa prijateljima ili se družimo na nekim sportskim aktivnostima. Mogu reći da u Češkoj vodim jedan sasvim normalan život. Svaki dan je neko novo životno iskustvo. Moram da priznam da mi se ovdje svidja uređenost sistema i poštovanje zakona, kao i mogućnost putovanja po evropskim gradovima.

Na čemu trenutno radiš?

Svoje obrazovanje krunisaću doktorskom disertacijom na temu „Studije nanomaterijala i njihove interakcije kod biljaka i patogena“. U prevodu za one koji ne razumiju „nanomaterijali“ su materijali veličine do 100 nanometara i vidljivi su jedino pod elektronskim mikroskopom. Moj glavni cilj u izradi disertacije je kreiranje nove generacije pesticida, koji će imati efekat u žaštiti biljaka od raznih štetočina, a pritom neće biti toksični za životnu sredinu. Motivaciju za ovo istraživanje dobio sam iz jednog prostog razloga, što poljoprivredni proizvodjači u današnje vrijeme koriste velike količine pesticida, koji su veoma toksični, ne samo za štetočine nego i za samu biljku, a samim tim i za životnu sredinu i ljude.

Mladi danas „izbjegavaju“ takva zanimanja.

Da, tako je. Mladi danas „izbjegavaju“ takva zanimanja, jer živimo u skladu sa vremenom, a trenutno u svijetu preovladavaju IT tehnologije, za koje se mladi rado odlučuju sve više, naravno zbog profita. Iako je poljoprivreda najstarije zanimanje, u današnje vrijeme je potisnuta, ali smatram da će jednog dana poljoprivreda opet biti na vrhu zanimanja i da će ljudi sve više da se bave istom, jer ljudska populacija u svijetu iz dana u dan raste, klima se mijenja, a hrane je sve manje i manje.

Nedostaje li ti Bijeljina?

Bijeljina mi najviše nedostaje za vrijeme praznika i slavlja, kad nisam u mogućnosti da budem tu sa svojom porodicom i prijateljima.

Oni koji su daleko od kuće obično kažu da im, pored porodice i prijatelja, nedostaje “mamina hrana”. Da li je to slučaj i kod tebe i šta ti nedostaje iz mamine kuhinje?

Biću kratak i jasan! Da, isti je slučaj i kod mene. Nijedna hrana nije kao „mamina hrana“. Najviše mi nedostaju naša tradicionalna jela.

Kada kažem Semberija, na šta pomisliš?

Odmah pomislim na porodicu, rodbinu i prijatelje, a takođe pomislim na srećno i bezbrižno odrastanje u Dvorovima.

Kada kažem Česka, na šta pomisliš?

Kada kažeš Češka, pomislim na češku organizaciju JCMM (Južnomoravski Centar za Međunarodnu Mobilnost studenata) čiji sam stipendista bio tokom master studija. Takođe pomislim i na Centar za integraciju stranaca u Brnu, koji  mi je omogućio besplatan kurs češkog jezika.

Kada bi, u dalekoj budućnosti, neka ulica nosila tvoje ime, šta bi volio da ljudi kažu: “To je onaj Rankić što je…”?

„To je onaj Rankić što je kreirao novu generaciju pesticida, koji nisu toksični za životnu sredinu i ljudsku populaciju.“

 

NoviGlas

POSTANIMO PRIJATELJI