NOVI GLAS

Remek-djelo Živojina Mišića – 105 godina od Kolubarske bitke, jedne od najvećih srpskih pobjeda!

Na današnji dan 1914. godine počela je Kolubarska bitka, najveća koju je srpska vojska vodila u Prvom svjetskom ratu, na frontu širokom oko 200 kilometara od Beograda do Guče – poslije mjesec dana borbi potučene su Peta i Šesta austrougarska armija pod komandom generala Oskara Poćoreka.

Pošto su agresori okupirali Beograd, Šabac, Valjevo, Užice i cijelu sjeverozapadnu Srbiju, počinivši masovne ratne zločine nad civilima, na Kolubari se, za vojne eksperte, dogodilo čudo.

Tri srpske armije – koje su se našle u naizgled bezizlaznom položaju – u silovitom kontraudaru, tokom višednevnih žestokih okršaja, potpuno su razbile neprijatelja i do 15. decembra 1914. istjerale iz Srbije posljednjeg austrougarskog vojnika, izuzev 42.538 zarobljenih.

Tokom bitke poginulo je više od 57.000 austrougarskih vojnika i oficira, a Srbi su zaplijenili veliku količinu ratnog materijala i oružja, uključujući dva aviona, više od 140 topova, 3.500 vozila s municijom i 60.000 pušaka.

Na srpskoj strani stradalo je oko 22.000 boraca, a više desetina hiljada je ranjeno.

Izuzetne zasluge za pobjedu imao je general Živojin Mišić, unaprijeđen poslije bitke u čin vojvode.

Prva armija, kojom je komandovao, izvršila je između 29. novembra i 2. decembra odlučujući proboj na Suvoboru.

Dva dana uoči Kolubarske bitke, u noći 14. novembra, komandant Prve armije general Petar Bojović je ranjen i zbog toga povučen sa dužnosti. Vojvoda Radomir Putnik odlučio je da za komandanta postavi generala Živojina Mišića.

Ispostavilo se to kao odluka na mjestu jer je bio pravi čovjek za komandovanje Prvom armijom.

Suočen sa probojem fronta i sopstvenom procjenom da bi povlačenje po naredbi srpske vrhovne komande od 26. novembra dovelo do potpunog kraha Prve armije, Živojin Mišić samoinicijativno donosi odluku o povlačenju na položaje zapadno od Gornjeg Milanovca i izdaje naredbu da se sa izvršenjem počne rano izjutra 29. novembra.

Mišić predočava svoju odluku srpskoj vrhovnoj komandi i ostaje pri njoj iako mu je predočeno da će zbog njegove odluke dodatno biti pogoršan, ionako težak, položaj ostalih srpskih trupa, a da će Beograd, kao prijestonica, biti praktično predat bez borbe.

Uprkos prijetnjama vrhovne komande, Mišić je izveo svoj plan do kraja. Poslije odmora od nekoliko dana i kada je stigla puščana i artiljerijska municija, naredio je da pješadija dobro nišani, a da sve druge baterije otvore vatru kada primijete neprijatelja. Kada komandanti osjete pometnju kod neprijatelja treba krenuti u energičan napad.

Kolubarska bitka ušla je u istoriju ratovanja kao jedinstven primjer da se vojska, kojoj je predviđen potpun slom, za kratko vrijeme reorganizovala, prešla u kontraofanzivu i nanijela neprijatelju odlučujući poraz.

Taktika pregrupisavanja samo Prve armije i koncentrisanog udara na neprijatelja, koju je izveo Živojin Mišić izučavana je na vojnim školama širom svijeta.

Kolubarska bitka je značajna i po tome što obje vojske u operacijama nisu imale strategijske rezerve, kojima bi mogle da ojačaju svoje linije tamo gdje je to neophodno, već su to postizale prebacivanjem snaga sa jednog na drugi dio fronta.

Hroničari su zabilježili da je počela faza rata u kojoj su austrougarsku kaznenu ekspediciju pretvorili u – kažnjenu. Neposredno prije toga srpski vojnici su napuštali bojno polje u neredu, a par dana kasnije su jurišali na neprijatelja.

Kada su im se potom pridružile i armije pod komandom Stepe Stepanovića i Pavla Jurišića Šturma – katastrofa austrougarske vojske bila je potpuna. Srpska vrhovna komanda mogla je da objavi da nema više austrougarskih vojnika, samo zarobljenika.

Za mnoge je Mišićevo unapređenje bilo iznenađenje, jer je regent Aleksandar tražio da bude suspendovan zato što je dvije godine ranije imao verbalni duel sa njim.

“Morao sam da odam najveće priznanje čoveku koji nije izgubio glavu u vreme kada je drugi već nisu imali”, objasnio je kasnije kralj Aleksandar Prvi Karađorđević.

 

NoviGlas/Srna

POSTANIMO PRIJATELJI