NOVI GLAS

Misterija smrti Sergeja Jesenjina neriješena do danas – Tajna policija iscenirala samoubistvo velikog pjesnika!?

O Sergeju Jesenjinu, jednom od najprevođenijih ruskih pesnika, napisane su biografije, potkrepljene činjenicama i datumima, ali postoji i mnoštvo legendi, pretpostavki, pa i izmišljotina o životu i smrti, koja je do danas ostala misterija. Ovo pitanje je predmet diskusije i istraživanja od osamdesetih godina prošlog veka do danas.

Statua Sergeja Jesenjina Credit © Sputnik / Yuriy Kaver

Jesenjin je rođen 3. oktobra 1895. godine, a 28. decembra 1925. godine pronašli su ga obješenog u sobi hotela „Angleter“ u Lenjingradu. Međutim, on nije odsjeo u toj sobi, niko od osoblja u hotelu ga nije vidio do tog dana, uprkos činjenici da je procedura registracije u hotelu bila stroga, jer je „Angleter“ bio pod kontrolom specijalne službe GPU. Jesenjina su najvjerovatnije dovezli tu kako bi iscenirali samoubistvo, nakon što su ga prethodno ubili na drugom mjestu. Prema pretpostavci istražitelja i sudskog vještaka Leonida Čekanova, pjesnika su četiri dana držali u kući broj 8/23 na prospetku Majorov. Naime, pokušali su da ga vrbuju za tajnog saradnika tajne policije GPU (čekisti su 1922. godine reformisani u GPU).

Verzija o ubistvu se pojavila odmah nakon Jesenjinove smrti. Tada je list „Slovo“ odmah izvijestio o ubistvu Jesenjina, pisac Boris Lavrenjov je u nekrologu apelovao da se objelodane imena njegovih ubica, a čak je objavljena i knjiga „Ubistvo Jesenjina“. Pored toga, pokojniku su tajno služili opijelo u seoskoj crkvi, u njegovom rodnom mjestu, iako je zabranjeno da se služi opijelo samoubicama. A 3. oktobra 1991. godine Jesenjinu je „zvanično“ služen parastos u Moskvi, Lenjingradu i Konstantinovu.

Istina koju niko ne zna

Da li je predstavljao smetnju vlasti? Muzej koji je bio posvećen njemu, zatvoren je 1929. godine, a 50-ih godina Jesenjinove pjesme su bile „zabranjene“. On se plašio čekista posljednjih godina života, iako se sa njima i družio. Nakon smrti pjesnika, njegova sestra Katarina je bila izložena represiji, dok su njegovi najbolji drugovi strijeljani 1937. i 1938. godine, kao i njegov sin iz prvog braka, 22-godišnji Jurij. Godine 1939. kažnjena je i njegova druga žena Zinaida Rajh, koja se spremala da napiše memoare i otkrije cijelu istinu o Jesenjinu, koju, kako je rekla na njegovoj sahrani, niko ne zna.

Niko ne zna istinu o smrti Jesenjina ni danas nakon toliko godina — i verzija o samoubistvu i ubistvu povlače za sobom previše nedoumica i pitanja.

Od „heruvima“ do huligana

Aleksandar Blok, koji je prvi dočekao dijete sa sela kad je doputovalo u prestonicu da se proslavi, pisao je o Jesenjinu, nazivajući ga seoskim heruvimom, plavookim plavušanom, koji piše „zvučne i čiste“ stihove, pastirskim dobricom. Jesenjin, koji je bio pod zaštitom pisaca sa sela, u početku ih je rado pratio — krstio se, odijevao se kao seljak, obožavao čaj iz samovara, svirao je rusku harmoniku i pjevao rjazanjske narodne pjesme. Tada Jesenjin još nije mnogo pio.

Sergej Jesenjin, 1914. godina Credit © SPUTNIK / LEV IVANOV

Jesenjina su smatrali Orfejem sa sela, vedrim, čistim pjevačem Rusije, sela, tužnih vrba i bijelih breza, pjesnika za „dobre i nježne devojke“. Na njegovim nastupima djevojke su u glas vikale „Jesenjin dušica“. Jesenjin je uskoro odbacio seljačku odjeću. Došao je na čelo imažinista, počeo je da nosi odijelo i kravatu, cilindar i štap. Mnogo je čitao, recitovao, pisao je briljantne članke.

Oko sebe je ponovo imao drugove, koji su i ovoga puta željeli da ga preobrate u „svoga“ — imažiniste, ali i mnoge druge. Jesenjina su cijelog života vukli na sve strane. Pili su i jeli o njegovom trošku, provocirali ga da pravi skandale u kafani, a zatim širili tračeve i spletke o njemu po cijeloj Moskvi. U stvari su mu svi zavidjeli, jer je bio miljenik publike i dama.

Ni žene ni druga

Međutim, Jesenjin je cijelog života bio usamljen — i pored ogromnog publiciteta i društva koje se nalazilo oko njega, nije imao pravih prijatelja.

„A iza kovčega nema ni žene ni druga“, predskazivao je Jesenjin u svojim stihovima.

Portret Isidore Dankan Credit © SPUTNIK / I.ŠNEЙDER

Kako je pisala Galina Benislavska, koja se ubila na njegovom grobu, Sergej je umio da bude „prostak“. Benislavska je postala bliska sa Jesenjinom posljednjih godina njegovog života. Bila mu je i niko, i sve — drugarica, pomoćnica, ljubavnica, dadilja, tražila ga je po kafanama i vukla kući, a on ju je uvijek slušao i pokoravao joj se. On je i živio kod nje, sve dok se nije oženio Sofijom Tolstoj, unukom velikog Lava Tolstoja.

Ta ženidba je mnoge iznenadila, jer Sofija nije bila ljepotica, niti po njegovom ukusu. Ali, ona je bila unuka „brade“ — tako je Jesenjin ironično nazivao Tolstoja, jer su u Sofijinom stanu svuda bili portreti njenog djeda, dok je ona veoma ličila na Lava, samo nije imala bradu.

I Sofija Tolstoj voljela je Jesenjina vijerno i duboko — uostalom, kao i skromna Ana Izrjadnova, zatim neobuzdana Isidora Dankan, ljepotica Rajh… Sofija Tolstoj je cijeli život pažljivo čuvala sve što je u vezi sa Jesenjinom (koji se rastao sa njom prije odlaska u Lenjingrad, u decembru 1925. godine), sačuvala je njegov arhiv i do smrti je nosila jeftini bakarni prsten, koji joj je on u šali poklonio.

Jesenjin je sam govorio da je imao „3.000 žena“, iako je bio oženjen zvanično tri puta. Govorio je da se plašio samo jedne stvari — sifilisa.

Prema riječima njegovog druga (drugi vjeruju — zlog genija) Anatolija Mariengofa, autora senzacionalnog „Romana bez laži“, posljednjih tragičnih mjeseci svog života Jesenjin „nije bio čovjek više od jednog časa dnevno“ — legao je pod seoski voz, pokušao je da skoči sa prozora, da presječe vene, kao i da se ubije kuhinjskim nožem.

Sergej Jesenjin u hotelu „Angleter“ pet časova nakon smrti; 1925. godina. Credit © WIKIPEDIA

Ipak, važno je istaći da baš tih posljednjih mjeseci Jesenjin skoro nije ni komunicirao sa Mariengofom. A Jesenjinovi bližnji, uključujući sestre i Galinu Benislavsku, koje su živjele sa njim u jednoj sobi, ništa slično nisu spominjali. To nije posvjedočila ni njegova posljednja supruga Sofija Tolstoj.

Jesenjin je sam o sebi stvorio sliku alkoholičara, jer je u svojim pjesmama pisao da čita poeziju prostitutkama i da pije sa banditima. Međutim, postoje dokazi koji govore suprotno. Za vrijeme svog putovanja po SAD 1922. godine, Jesenjin je dobio opkladu u sporu sa Džonijem Vajsmilerom — petostrukim olimpijskim šampionom u plivanju i glavnim glumcem u američkom filmu „Tarzan“. Naime, oni su se kladili ko će brže preplivati bazen u jednom hotelu. Jesenjin je lako pobijedio Vajsmilera. Da li bi to uspio okorjeli alkoholičar?

 

(sputnik)

Bijeljina

POSTANIMO PRIJATELJI

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI

Instagram

Instagram has returned invalid data.
error: Content is protected !!