NOVI GLAS

Beogradski Sarajlija – Pjesnik i hajduk koji je bio Njegošev učitelj volio je Fatimu i Mariju

Na današnji dan 1791. godine rođen je Sima Milutinović Sarajlija, pjesnik, prevodilac, istoričar, diplomata, hajduk, učitelj Petra II Petrovića Njegoša.

Prema riječima savremenika, Simeon “Sima” Milutinović Sarajlija je bio stasit, koštunjav, plećat gospodin snažnih grudi, bijelog lica i visokog čela. Pogled mu je bio strog i pun odlučnosti. Takav je bio u narodu, dok je u svojoj radnoj sobi bio “raskomoćen, gologlav, bosonog”. Šetao bi tamo-amo, uronjen u misli koje je neprestano zapisivao.

Rođen je u Sarajevu, ali se ubrzo s roditeljima preselio u Beograd. U ovom gradu je započeo školovanje, a nastavio ga je u Segedinu i Karlovcima. Međutim, obrazovanje nije diplomom ozvaničio, već je nastavio samostalno da uči. Proučavao je grčki jezik, čije se poznavanje tad tražilo. Iz Zemuna je lađom prešao u Beograd gdje je 1808. postao senatski pisar.

U to vrijeme se zaljubio u mladu Turkinju Fatimu. Kažu da ju je mnogo volio. Međutim, Fatima je poginula pri padu Beograda.

Sima je pobjegao u Zemun, pa preko Pančeva i Arada u Beč. Odatle je otišao u Hrvatsku, Dalmaciju, Grahovo, pa je stigao u Sarajevo. Jedan period 1814. godine proveo je u srpskom manastiru Blagoveštenje, i tu je napisao molbu ruskom i turskom caru za spas Srbije.

U oslobođenoj Srbiji je radio kao pisar kod Jovana Obrenovića. Mesto ga nije držalo, pa je otišao da traži roditelje po Vlaškoj. Mimoišao se sa ocem, pa je ostao u Vidinu gdje je napisao svoje prvo ozbiljnije djelo “Trojesestarstvo”. Kažu da je tad napisao i svoje najljepše ljubavne pjesme, inspirisan romantičnim trenucima u Vidinu.

“Srbijanka” je možda njegovo najpoznatije djelo, u kom opjeva tek minule borbe za oslobođenje Srbije. Godine 1825. otišao je u Lajpcig gdje je odštampao ovo djelo u četiri sveske. Tamo se družio s njemačkim književnicima koji su se divili srpskoj poeziji koju je sakupio Vuk Karadžić.

U Lajpcigu je Milutinović privukao veliku pažnju kao prevodilac srpskih narodnih pjesama, ali i pjesama o Prvom i Drugom srpskom ustanku, a tim djelima se divio i veliki Gete. Pažnju je privlačio i kao Karađorđev saborac, pa uz to i pjesnik. Pisanje nije bilo sve što je tamo radio. Dao je patent za jednu vrstu pluga, a stigao je da se bavi i homeoterapijom.  

U Budimu je odštampao svoju zbirku poezije 1827., a potom otišao na Cetinje. U Crnoj Gori je postao učitelj Petru II Petroviću Njegošu, a napisao je i važna djela : “Istorija Crne Gore”, “Dika Crnogorska” i “Obilić”

Godine 1831. vratio se u Srbiju gdje je napisao i “Istoriju Srbije 1813-1815”, pa se ponovo vratio u Lajpcig da bi je odštampao.

U Budimu se oženio pjesnikinjom Marijom Popović, a snjom se 1839. preselio u Beograd gdje je ostao do svoje smrti, mijenjajući državne službe.

Na vrhuncu uticaja i moći, iznenada je preminuo 30. decembra 1847. godine u Beogradu. Cijela Srbija je žalila za njim, kao i Crna Gora. Njegoš mu je posvetio odu punu ljubavi i poštovanja.

 

 

NoviGlas/Telegraf

Bijeljina

POSTANIMO PRIJATELJI

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI

Instagram

Instagram has returned invalid data.
error: Content is protected !!