NOVI GLAS

Semberske priče – Dijaliza na Baliju :”Gdje je Evropa, a gdje smo mi?”

Druženje bivših pitomaca nekadašnje PŠRO Bileća („Bilećanaca“) postalo je već tradicija. Iduće godine je već deseto druženje. Okupi se tu nekad i do hiljadu „veterana“, bivših pitomaca, iz svih, takođe bivših republika, bivše nam države, od Triglava do Đevđelije. Aktivisti iz republika, sad već država, zaduženi su za pozivanje i okupljanje pitomaca. A najčešće se „klasići“ sami međusobno pozivaju, uglavnom preko društvenih mreža.

Prošle godine jedan Semberac poziva svoga klasića iz Slovenije, izvjesnog Krajnika, da se nađu opet u Bileći. Međutim, klasić Slovenac odgovara da „ovaj put nemrem doći i mnogo sam tužan zaradi tega. Jer, „porka madona“, od moje ledvice (bubrega) nema niš’. Počakam donora za transplantacijo. Za sedaj grem na dijalizo“.

Sembercu bi mnogo teško i žao, jer s tim klasićem ima uvijek interesantnu priču.

Ove godine on opet pozove Slovenca, misleći u sebi: „ili je presađivanje uspjelo, ili mi je klasić već upokojen“. Međutim, Slovenac se javlja: „Čuj, Semberac, opet mi je mnogo žao, ali ni ovaj put neću moći doći. Znaš, nisam transplantiran, ali evo me na dijalizi, na Baliju“.

Semberac pitomac, nakon ovog odgovora, upita sam sebe, „šta li je to dijaliza na baliju? Eh, ti Slovenci…“

Destak dana poslije „bilećkog skupa“, Semberca je kopkalo kako mu je klasić nakon te dijalize. Pozove ga i Slovenac mu potanko razjasni.

Naime, Slovenac klasić, koji je penzioner (iz te klase su sad svi penzioneri), sa oho-ho solidnijom penzijom od naše, odlučio da uplati turistički aranžman i da se malo odmori na indonežanskom ostrvu Bali, negdje daleko u okeanu, iza Jave. Kako su Slovenci oprezni i precizni, klasić je prvo imejlom, uz ljekaske nalaze, pitao „Balijance“, da li imaju mogućnost pružanja usluge dijalize.

Ubrzo je dobio potvrdan odgovor i cijenu dijalize. Jer, Bali ne bi bio Bali da ne može sve. Onda je klasić napisao zahtjev svom Fondu zdravstva da mu, s obzirom da ide na odmor na Bali, odobri troškove dijalize na Baliju, bez koje bi bio životno ugrožen. Naravno, priloži i specifikaciju: deset dijaliza za deset dana, koliko traje turistički aranžman, po 250 evra jednako je 2.500 evra.

Nije prošlo mnogo, klasić dobi odgovor od Fonda : nakon izvršenih analiza, da mu priznaše mu maksimalno 90% od ovoga iznosa. I tako je naš Slovenac, eks pitomac, uplatio ostatak aranžmana i odletio na Bali da se dijalizira i kupa, daleko, daleko u tropskom raju Indijskog okeana. Nakon tamošnje dijalize, ali i masaža nježnih i vještih Balijanki, kaže, mnogo se bolje osjeća… I naravno, sretno se vratio u svoju Deželu.

Za sada je ovdje kraj priče, a iduće godine, poslije bilećkog okupljanja, dobićemo potankosti o ovoj dijalizi…

Do tada, ostaje nam da se zapitamo – pa zar nije i kod nas normalno da naš Fond učini sve da jednom penzioneru ne pokvari odmor na Baliju?

Kažu da naš Fond ipak nije takav – neće svojim korisnicima izaći u susret ukoliko idu na neko indonežansko ostrvo.  Veća je možda šansa da se refundira odlazak u omaleno ostrvo San na Maldivima, ali ne može na Javi, niti blizu Jave neće moći. Sa Javom još nije uvezan platni sistem.

 

Zort

Bijeljina

POSTANIMO PRIJATELJI

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI

Instagram

Instagram has returned invalid data.
error: Content is protected !!