NOVI GLAS

Moje vjenčanje – Kako je sve pošlo naopako

Željela sam da se udam bez stresa oko organizacije svadbe, tako da smo moj Miloš i ja riješili da se u septembru vjenčamo u crkvi, a u decembru da bude građansko vjenčanje. Sve što je moglo, pošlo je naopako.

Zbog neočekivanih okolnosti, nismo mogli da se vjenčamo u crkvi u Beogradu, pa smo iskoristili tu činjenicu da organizujemo malo getaway vjenčanje u Sremskim Karlovcima.

Tamo je bio pop koji nas je oduševio svojim pristupom i produhovljenošću. Željeli smo da nas baš on vjenča. Rezervisali smo jedno noćenje za naše zvanice u Novom Sadu, jer su samo tamo imali smještaj u kom su kućni ljubimci dobrodošli, a mi smo sa sobom vodili i psa.

Sve je išlo kako treba. Do 10 dana pred vjenčanje. Zvoni mi telefon: “Halo?”

“Dobar dan, Jelena. Zovem iz restorana. Izvinjavamo se, ali kada smo napravili vašu rezervaciju došlo je do greške, jer nisam znao da imamo svadbu taj dan”.

“Nema veze, dešava se”, kažem, a u sebi plačem. Trčim u Karlovce da tražim novi restoran.

Dan pred put – kvar na automobilu, pas se razbolio. Svekar trči do majstora, pas pije probiotike.

Stiže i subota, zovem smještaj da provjerim da li je sve spremno.

“Malo mi je neprijatno, ali imamo jednu situaciju”, kaže djevojka sa druge strane veze.

“Imamo večeras 18. rođendan, pa će di-džej biti na terasi na koju je trebalo da izlazi vaša soba, pa smo mislili da vas premjestimo”.

Dobro, preživjećemo, možda su debeli zidovi, svakako drugi smještaj sada nećemo naći. Po dolasku u Novi Sad, shvatamo šta je sve zaboravljeno: Jedan tata ponio pogrešno odijelo, mladoženja i zet nisu ponijeli kaiševe. Zaovi eksplodirala boca sa kiselom vodom u mini-baru.

Tokom večere zapalila se korpa sa hljebom i nestalo je struje. Do dva sata ujutru tinejdžeri trčali po hotelu i lupali po vratima. Dolazi i dan našeg vjenčanja. Otišla ja do salona ljepote sa mamom, sestrom i svekrvom.

Frizerka nervozna, obavještava nas da ima stomačni virus.

“Tebe ću da završim, ali ne znam da li ću ostale stići”, kaže mi, a ja bijesna zbog neprofesionalizma, iako vidim da je ženi zaista loše. Tri lokne – 10 minuta pauze.

Ništa od planiranog fotografisanja na Petrovaradinu, ali možemo kratko u parku. Dok sam se fotografisala sa psom, on me cimnuo, pocijepala se vjenčanica. Zaova, srećom, imala zihernadle. Živi stigosmo do crkve, a tamo drugi pop. Prethodni nije ostavio ni zapisnik.

Tokom ceremonije vjenčanja, zbog svijeće, kuma ostala bez kiseonika i onesvijestila se. Zahvaljujući brzoj reakciji okupljenih, brzo se povratila i mi nekako uspjesmo da se vjenčamo.

Nadam se da se sve što je pošlo naopako okončalo tog 1. septembra i da nas sada čeka ono iz bajki: “i živjeli su srećno do kraja života”.

Vidjećemo u decembru.

 

(Jelena Vuk/ RTS)

 

POSTANIMO PRIJATELJI