NOVI GLAS

Mugabe za početnike – Revolucionar i dželat, Titov obožavatelj i robijaš, otac nacije i njen pogrebnik

Danas je preminuo jedan od najdugovječnijih afričkih vladara, doskorašnji predsjednik Zimbabvea Robert Mugabe. On će za mnoge ostati enigma, ali to i nije iznenađenje za nekoga ko je poživio 95 godina, vladao svojom zemljom 37, proveo 11 godina u zatvoru i nešto manje u izgnanstvu, i ratovao sa stranim i domaćim neprijateljima dvije decenije i u svojoj zemlji proglašavan i herojem i mostrumom.

Foto : JEKESAI NJIKIZANA/AFP/Getty Images

Mugabe je rođen 1924. godine u tadašnjoj britanskoj koloniji Južnoj Rodeziji, a školovao se zajedno sa Nelsonom Mendelom u Južnoj Africi. Tamo je stekao osnovna znanja o politici, ali i zadatku koji je bio pred svakim mlađim crnim liderom Afrike tog doba – Oslobođenju od kolonijalizma.

Nakon što je vidio iz prve ruke kako je izgledala tada slobodna Gana, u doba svog prvog predsjednika, Mugabe se vratio u svoju zemlju i otpočeo političku borbu protiv bjelačke manjine koja je crno stanovništvo držala obespravljeno i siromašno. Pojavio se i novi uzor od kog su mnogo učili – kopirati Gandijeve ideje kojim je uspio izbaviti Indiju iz britanskog ropstva.

Međutim, ta borba ga je skupo koštala – 1964. godine je, zbog kritikovanja tadašnje vlasti, bez suđenja strpan na tešku, afričku, robiju na kojoj će ostati punih 11 godina. Njegovi biografi tvrde da se tokom robijanja desio preloman događaj, koji će Mugabea od umjerenog političara gandijevskih načela pretvoriti u beskompromisnog revolucionara. Naime, dok je Robert bio u zatvoru, umro je njegov jedini sin, a vlasti mu nisu dopustile da ode na sahranu svom djetetu. To je u njemu izazvalo gnijev koji će poslije osjetiti svi pripadnici bijele manjine u njegovoj zemlji. Iako je poslije tvrdio da „nema gnijeva, jer je uslijedila pobjeda“, malo ko mu je vjerovao.

U zatvoru je stekao reputaciju učenog i beskompromisnog borca za slobodu, jer nikada nije skopio „dil“ sa svojim tamničarima koji bi ga izveo na slobodu. Naprasno je pušten sedamdesetih godina, kada je otišao u izgnanstvo u Mozambik, u kojem se nije dosađivao.

Često se javno hvalio da je jedan od njegovih glavnih uzora bio Tito, a Mugabe je, kao i njegov uzor, stvorio partizanske, gerilske odrede koji su bili strah i trepet na istočnoj granici svoje zemlje. Surova borba za oslobođenje je počela, a u njoj je ljudski život bio jeftin.

Zimbabve je slobodu dočekao tek nakon desetina hiljada mrtvih, a nezavisnost je dobio tek 1980. godine. Tada su održani i prvi izbori, koje je Mugabe ubjedljivo dobio, i od tada je zasjeo na vlast koju nije napustio narednih skoro četiri decenije.

A vladao je sa promjenljivim uspjehom i kako za koga. Prema opoziciji i ostacima „starog režima“ je bio nemilosrdan. Tokom njegove vladavine zemlja je prošla kroz (najmanje) dva građanska rata, koji je vlast vodila protiv svojih političkih protivnika, a u kojima su masovno stradali civili.

On je bivšu koloniju, iz velike bijede, podigao na nivo, za afrike pojmove, razvijene ekonomije, toliko da su mu međunarodni univerziteti davali počasne doktorate iz ekonomije, a Svjetska banka mu je 1984. dodijelila i posebno priznanje za ekonomsi uspjeh.

AP Photo/Ben Curtis

Međutim, ekonomija se u decenijama njegove vladavine promijenila, pa je uslijedio i neminovan pad, sa kojim Mugabe nije znao da se nosi. Insistirao je na starim metodama koje u ekonomiji nisu davale očekivane rezultate, a opšte je mišljenje da nije najbolje razumijevao moderni međunarodni kapitalizam. Godine 2008. Zimbabve je doživio do tad neviđenu inflaciju od 231 miliona posto godišnje, a ekonomija ove zemlje je doživjela kolaps.

I pored svega toga, on nije želio da sa vlasti siđe, niti je dozvoljavao bilo kakve demokratske izbore evropskog tipa. Ali, kao da postoji jedan momenat kada je Mugabe prestao da bude onaj stari, otac nacije, i postao negativac i u očima sopstvenog naroda. Iza svega stoji jedna žena.

Naime, njegova prva supruga, Sali, koju su svi u zemlji mnogo poštovali, preminula je 1992. godine. Četiri godine kasnije, Mugabe je oženio svoju sekretaricu Grejs, „Guči Grejs“, kako su je prozvali zbog neviđene ljubavi prema luksuzu. Dea je baš tada sišao sa vlasti i posvetio se memoarima, ostao bi upamćen kao jedan od najvećih vladara Afrike.

Foto: JEKESAI NJIKIZANA/AFP/Getty Images

Ali, njegova težnja za vlašću, kao i suprugina, postala je jača nego ikad, pa je postao potpuno gluv na dobronamjerne kritike saradnika, ali i još suroviji prema onima koje je smatrao neprijateljima. Dok je kasta koja ga je podržavala dobro živjela, nije bilo velikih pobuna, a one rijetke su ugušene u samom začetku. Međutim, kada su i najodaniji shvatili da država srlja u ekonomsku, ali i svaku drugu propast, dok je Mugabe, zajedno sa suprugom Grejs, opterećen jedino nečuveno raspošnim zabavama, stvorila se opozicija i u vladajućim strukturama.

Sve je eskaliralo tek 2017. godine, kada je izvršen vojni puč, generalštab države je odbio poslušnost Mugabeu, koji je zatvoren u kućni pritvor, a na vlast je doveden njegov saradnik Mnangagva, koji je i danas predsjednik Zimbabvea.

Ipak, i pored velike mržnje koju je prema njemu imao dio stanoviništva, nije bilo osvete prema Mugabeu. Uživao je u svojoj raskošnoj vili u Harareu i slabo se pojavljivao u javnosti. Od aprila ove godine je bio u bolnici u Singapuru, a mediji su često pisali da se tamo, daleko od kuće, smatrao izdanim poniženim i osramoćenim. Tamo, daleko od kuće je i umro, u 95. godini.

 

NoviGlas

Bijeljina

POSTANIMO PRIJATELJI

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI

Instagram

Instagram has returned invalid data.
error: Content is protected !!