NOVI GLAS

Kratka horor priča – Veče u bijeljinskom bioskopu (Foto)

Ove godine jedan od najatraktivnijih filmova na svijetu je posljednje ostvarenje legendarnog Kventina Tarantina “Bilo jednom u Holivudu”, koji je svoju svjetsku premijeru doživio na Kanskom festivalu još u maju. Nakon što je dugo bio jedan od najgledanijih filmova u Americi početkom ljeta, svoju evropsku distribuciju započeo je i u Evropi, i to sredinom avgusta.

cineplexx beograd

Kako geografski (mada ne i filmski) BiH pripada Evropi, za avgust je zakazana i premijera ovog filma i u našoj zemlji, iako je sedam dana ranije prikazan u Srbiji i Hrvatskoj. Bijeljina, biser Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, imala je, naravno svoju premijeru najiščekivanijeg filma godine.

Vrela marketinška kampanja

Samo najveći gradovi imali su čast da im na premijeru dođu i Tarantino, i Leonardo DiKaprio i Bred Pit. Kako Bijeljina nije imala tu sreću, magovi marketinga Gradskog bioskopa su započeli futurističku i minimalističku marketinšku kampanju, ne želeći da kopiraju druge gradove Evrope i okruženja.

Marketing 101

Oni su se odlučili da pažnju privuku gramatičkim greškama i JEDNIM plakatom u gradu (dijeli prostor sa crtaćem “Kralj lavova”), koji se nalazio između reklama pokloničkih putovanja u manastire i privatnih časova harmonike.

Originalni bijeljinski minimalizam

Ali, u “Gradu budućnosti” to nije bilo sve – postavljen je i veliki bilbord podno Centra za kulturu, u kojem je jasno napisano da je premijera 24. avgusta u 20 časova.

Još su dodali i dvije nule nakon 20 časova

Skup mazohista

Stručnjaci iz Gradskog bioskopa su dokazali svoj kvalitet, pa nije bio mali broj ljudi koji je došao da bude u korak sa svijetom i uživa u Leonardu Dikapriju i Bred Pitu (pa i Margo Robi, što da ne), na velikom platnu. Vidi se i jedan antikonzumeristički stav, jer osim blagajne sa kartama i Radeta Košpice, drugih aktivnosti u i oko bioskopa nema.

Rade je imao pune ruke posla

Maheri iz Gradskog bioskopa su se odlučili da umjetničkom doživljaju daju prednost u odnosu na ekonomsku korist – tako je bijeljinski bioskop jedan od rijetkih u kojem usred avgusta ne možete kupiti ni vodu, ni sok, niti bilo šta za grickanje, ili ne daj Bože, neki filmski materijal. Ali zato bez problema možete unijeti pune kese hrane i pića kupljene u obližnjem marketu ili čak ponesene od kuće. Jer, svako najbolje zna da se pripremi kod kuće, treba biti fokusiran na film i ne rasipati pažnju izborom grickalica.

Skup mazohista koji vole filmove

Stručnjaci su očigledno proputovali veliki broj manjih kalifornijskih bioskopa, pa su shvatili da je jedan od važnih elemenata samog uživanja u filmovima – pričanje o njima. U tu svrhu su pružili šansu mazohistima koji posjećuju Gradski bioskop da podijele očekivanja jedni sa drugima, jer vrata sale nisu bila otvorena do 20:30 časova.

Otvorene bioskopske dveri

Sa akademskih pola sata zakašnjenja, dveri bioskopske dvorane se otvoriše, a ljubitelji savremene sedme umjetnosti, koji su se dočepali vrijedne ulaznice koju mogu sačuvati za uspomenu, nagrnuše u bioskopski polumrak.

Ulaznica kojom se možemo hvaliti pokoljenjima da smo bili na bijeljinskoj premijeri Tarantinovog filma!

Lasciate ogne speranza, voi ch’intrate! – Dante, “Pakao”

Prvi utisak po ulasku u salu bioskopa budi umjetnički osjećaj u svakom posjetiocu – sada smo sigurni da je slično iskustvo bilo inspiracija Danteu za njegovo djelo “Pakao”. Još jedan uglađen umjetnički potez. Ugodnih pedesetak stepeni u sali od posjetilaca zahtjevaju smirenost tibetanskog monaha prilikom meditacije, jer svaki pokret znači novi talas znoja, na već postojeće obilno znojenje. Klima uređaji su tu, ali očigledno radi estetike običnim smrtnicima nepoznate.

Klima uređaji, posljednja riječ enterijerske estetike

Ko je uspio da nađe sebi mjesto među smećem, a da usput ne ugazi u tečnost prosutu po podu, nije imao mnogo vremena da taj prizor i upije. Tarantinov biser je ubrzo počeo.

Kako se radnja filma dešava u 1969. godini prošlog vijeka, Gradski bioskop u Bijeljini se potrudio da vas i slikom i tonom vrati u to vrijeme. Naime, kako nisam redovan posjetilac ovog bioskopa, vjerujem da su namjerno za “Bilo jednom u Holivudu” skinuli filmsko platno i postavili čaršaf, da bi ugođaj više ličio na 1969., a zvuk je oda našem prijateljstvu sa Kinezima – preglasno i nerazumljivo.

Kardiološko odjeljenje

Nakon prvih desetak minuta, salu su napustili oni najslabiji, njih oko desetak posto. To su bili oni optimisti nespremni na uslove iz 1969, koji su očekivali rashlađenu salu u avgustu kao što se dešava u modernim bioskopima.

Nakon pola sata salu je napustilo još posjetilaca, većinom žena i srčanih bolesnika. Njih je oborila vrućina u sali u kombinaciji golim torzom Bred Pita.

Nakon 45 minuta filma, iz sale su izašli i zaljubljeni parovi, jer su shvatili da je zbog vrućine romantično držanje za ruke neizvodljivo.

U sali su tako, kako su to bioskopski eksperti sasvim sigurno i zamislili, ostali samo istinski zaljubljenici u film. Oni su napravili pravu filmsku atmosferu – apsolutna tišina koju su parali samo duboki uzdasi novih astmatičara.

Ošamućeni vrućinom i obliveni znojem, niko se nije pomjerao, svima je pritisak pao kao kod nindže u zasjedi. “Šutke i u miru”, što bi “Pesnik” rekao, odrobijali su film do kraja, i u tihoj koloni napustili bioskop, nemoćni da govore o iskustvu koje su preživjeli.

Jedino svjedočenje o paklu kroz koji su prošli bili su pogledi nalik rudarima iz duple smjene, i onaj mali dašak zadovoljstva što su prije ostalih vidjeli taj “film godine”, pa makar za njega morali platiti i visoku cijenu.

P.S.

Film je odličan, obavezno ga pogledajte!!!

 

Mladen Trbić

Bijeljina

POSTANIMO PRIJATELJI

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI

Instagram

Instagram has returned invalid data.
error: Content is protected !!