NOVI GLAS

Darinka je prije tri i po decenije prodala Fiću poznaniku – Uslijedila je drama koja je i dalje progoni!

Davne 1983. godine, tada 29-godišnja Darinka Krstić prodala je svog “fiću” poznaniku. Ono što se desilo poslije samo nekoliko mjeseci, mnogo godina kasnije napraviće joj pakao od života.

Foto: Mondo/Goran Sivački

Krstićeva je automobil prodala, a da nije “prebacila” dokumenta na novog vlasnika. Ubrzo se dešava da novi vlasnik, odlazi u kafanu, spušta ključeve na šank, a treća osoba, pijani muškarac, uzima te ključeve, maltene ih krade, sjeda u “fiću” i – usmrćuje pešaka.

Za sve to Darinka saznaje tek nakon 15 godina i to tako što joj stiže tužba od osiguravajućeg društva, a na osnovu toga što je u trenutku nesreće, na papiru, bila vlasnik vozila.

Darinka danas zbog dugova i kamata koje su godinama rasle, ima dug od preko milion dinara, iako joj je od penzije već oduzeto više od 300.000 dinara.

Taj “treći čovjek” koji je pijan usmrtio pješaka jula 1983. godine biva osuđen, a sud presuđuje da novčanom kaznom moraju biti sankcionisani i vozač i vlasnik auta – Darinka, koja jeste prodala automobil, ali bez pisanog ugovora i “prebacivanja” vlasništva u saobraćajnoj dozvoli.

Ko je vlasnik vozila?

Čitav proces protiv Darinke pokrenut je na osnovu toga što se ona vodi kao vlasnik vozila. Zakonski gledano, iako je njeno ime upisano u saobraćajnoj dozvoli, ona u tom trenutku nije bila vlasnik, jer je pomenutom poznaniku dala ključ u ruke, i u zamenu za “Fiću” uzela novac.

Da se upravo tako dogodilo, i da Darinka nije ništa kriva, niti je bila u vlasništvu vozila kojim je usmrćen pješak, potvrdio je i čovjek kome je prodala “fiću”. On je na sudu izjavio da je u trenutku saobraćajne nezgode vlasnik bio on. Sud je prihvatio njegov iskaz, ali ga nije uvažio.

Šta kaže zakon?

Podsjetimo da zakonski gledano, uopšte nije potrebno da se sastavi kupoprodajni pisani ugovor, kaže advokatica Maja Orlović.

“Prenos prava vlasništva na vozilo ne obavezuje kupca i prodavca na pisani ugovor. Kada kupac uzme ključeve auta i saobraćajnu dozvolu, a prodavcu da novac, u tom trenutku postaje novi vlasnik, što je do sada utvrđeno u praksi”, kazala je Orlović.

Šta se događa dalje

Iako se žalila, 2007. godine je presuđeno da Darinka mora da plati kaznu od 56.000 dinara. Kamate teku, te iako joj je do sada od penzije odbijeno više od 300.000 dinara, Darinka trenutno ima dug od čak 1.076.383 dinara.

Ona je ispričala kako je sve počelo prije 36 godina, i da zbog dvije nepravde koje su je usput sustigle, ona danas živi u teškom siromaštvu.

“Auto sam još 1983. godine prodala jednom čovjeku, a udes je napravilo treće lice. Taj je, faktički ukrao ključeve, uzeo sa stola pijan, vozio bez dozvole i ubio ženu. Petnaest godina kasnije, mene kao vlasnika vozila tuži osiguravajuća kuća, a niko me u međuvremenu nije obavijestio o ovoj situaciji”, kaže Darinka, sada 65-godišnja penzionerka.

Odluka o Darinkinoj krivici u čitavom slučaju suštinski se zasniva na tome da je ona svoje vozilo osigurala, i to od odgovornosti pričinjene štete trećem licu, i da je to osiguranje bilo na snazi u trenutku nesreće, na njeno ime. Kada je osiguravajuća kuća isplatila obeštećenje porodici žene koja je poginula u saobraćajnoj nesreći, od Darinke je tražila da te troškove nadoknadi.

Ona ovu priču potkrepljuje dokumentacijom: presudom Okružnog suda u Beogradu iz juna 2007. godine, kao i presudu Prvog opštinskog suda u Beogradu.

Darinka se, kada je dobila tužbu, dakle, gotovo 15 godina nakon saobraćajne nesreće u kojoj je poginula žena, pojavljuje na sudu, i to čini naredne tri ili četiri godine, svaki put na po nekoliko minuta, imajući u vidu da se vozač auta nijednom nije pojavio.

Darinka kaže da nakon tog perioda osiguravajuća kuća objavljuje na sudu kako to treće lice, vozača koji je učestvovao u saobraćajnoj nezgodi, ne može da pronađe ni vojska ni policija, čime ona, koja “problematičnog” “fiću” nije vidjela oko 20 godina – postaje jedini nosilac odgovornosti i potrebno je da plati kaznu.

“U tom trenutku, prema sudu, isključivo sam ja kriva. Ali, 2006. godine uspjevam da pronađem čovjeka kome sam prodala auto još 1983, koji je odmah rekao da je auto tada bio njegovo vlasništvo. On je to izjavio i pred sudom, ali sud to nije uvažio”, priča Darinka.

Sve to dovodi do presude od 6. juna 2007. godine: osnovni dug iznosi 56.260 dinara, a potrebno je da plati i sudske troškove, nešto “jače” od 15.000 dinara.

“Sudske troškove sam odmah platila, a rečeno mi je da će me kontaktirati izvršitelji, međutim, to se nije desilo i ja od njih nemam ništa napismeno. Kad se to desilo, već sam imala kredit”, kaže Darinka.

Milionski dug na grbači peznionerke

Međutim, na osnovu obračuna kamate, njen dug od 56.000 dinara porastao je na čak 1.374.369 dinara. Do sada joj je od penzije odbijeno 359.323 dinara, a ostalo je još 1.076.383 dinara na koje takođe teče kamata. Gotovo je izvjesno da Darinka ovaj dug neće isplatiti za života.

 

(blic)

Bijeljina

POSTANIMO PRIJATELJI

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI

Instagram

Instagram has returned invalid data.
error: Content is protected !!