NOVI GLAS

Bijeljina – Đorđe Mirković je mladić kome sve ide od ruke : Ovo je njegova priča (Foto)

“Senat mladih”, “istaknuti bijeljinski volonter”, “režiser filma “Ana”, “član dramskog kluba “Virus”, srednjoškolac…”… Ovo su samo neki od rezultata pretrage kada na Google ukucate ime ovog Bijeljinca. NoviGlas vam predstavlja dvadesetjednogodišnjeg Đorđa Mirkovića u čiju biografiju je, iako je jako mlad, stalo više nego za nečiju cijelu karijeru.

Đorđe je student Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, smjer Međunarodni odnosi i diplomatija. Pored toga, može se reći da stiže sve.

Javnost u Bijeljini ga je upoznala kroz glumu, ali i omladinski aktivizam. Sa ekipom NovogGlasa Đorđe je podijelio svoju priču.  

Pa, da počnemo…

Đorđe je rođen u Bijeljini, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Još tokom osnovne škole pažnju mu je privukla gluma.

“Veliku želju da igram na sceni prvi je primijetio moj nastavnik njemačkog jezika, Stanko Nešković. Njegovo veliko životno iskustvo i predani rad sa učenicima pomogli su mi da budem ohrabren da je gluma nešto čime treba da se zanimam”, prisjeća se Đorđe za NoviGlas.

Sljedeći korak  bio je škola glume Danke Žugić, gdje je, kako kaže, pored glume, učio i kulturu lijepog izražavanja, vještine javnog nastupa i još mnogo toga.

A onda je otkrio još nešto.

“Pred kraj osnovne škole, izabrao sam još jedan poziv koji će imati snažan uticaj na moj život. Angažovao sam se kao omladinski aktivista i volonter. Sve je počelo od Helsinškog odbora. Onda se desio Omladinski savjet, pa Udruženje “Otaharin”, objašnjava za NoviGlas Đorđe.

Kad te drma “Virus”


A onda je došla bijeljinska Gimnazija. Srednja škola mu je, kaže, donijela mnogo bitnih stvari koje su bile od krucijalne važnosti za njegov dalji razvoj. Tada je gluma došla u prvi plan.

“U srednjoj školi postajem član jednog kluba koji mi je bio druga porodica i u kojem sam vidio sigurno mjesto za razvijanje svoje kreativnosti kroz pozorišno igranje. Riječ je o dramskom klubu “Virus”Tri godine sam bio zaražen tim dramskim virusom koji se zbog svoje požrtvovanosti i ljepote širio i na bijeljinsku pozorišnu publiku”.

Na ovom putu, veliku ulogu odigrale su profesorice, Valentina Vidaković i Olivera Pandurević, koje su, kako kaže Đorđe, odlični dramski pedagozi i veliki prijatelji kulture u Bijeljini.

“Svim gimnazijalcima preporučujem da se priključe najzabavnijem klubu jer mogu mnogo toga da nauče”, poručuje Đorđe.


“American dream”

Srednja škola donijela mu je još jedno važno iskustvo.

“Imao sam priliku da provedem drugi razred na YES (Youth Exchange and Study) programu razmjene učenika u Sjevernom Istonu, savezna država Masačusets.  Bila je to godina istraživanja, novih iskustava i otkrivanja različistosti”, priča nam Đorđe.

Život u Americi mu je bio šarolik. Prvi put je zaigrao u mjuziklu, igrao tenis i počeo svirati gitaru. Kako kaže, Amerika jeste zemlja velikih mogućnosti i prilika, ali su one ostvarive samo uz disciplinu i veliki rad.

Vrativši se iz Amerike, nastavio je svoj aktivistički angažman kroz rad na osnivanju nove omladinske organizacije u Bijeljini. 2017. godine osnovan je Senat mladih OMOTE.

Na pitanje zašto aktivizam, Đorđe objašnjava:

“Aktivizam je važan za mladog čovjeka jer nam daje bistar i bolji uvid u stvarnu situaciju. Pruža nam da iskusimo ono o čemu nam neki drugi ljudi pričaju ili lažu. Aktivizam predstavlja šansu za napredak. Napredak pojedinca, napredak zajednice, napredak grada i države. Aktivizam je spoznaja i vrlo lako može biti reprezent za smisao svakog čovjeka, ne samo mladog”.

Novo poglavlje života

Đorđeva trenutna adresa je Sarajevo, gdje studira Međunarodne odnose i diplomatiju. Glumu i aktivizam nije zapostavio.

Član je inicijative mladih za ljudska prava, koja ima za cilj da poveže mlade u zajedničkoj misiji kreiranja ljepše i pravednije BiH. Glumački angažman nastavio je kroz rad na predstavi “Žute čizme”.

“ Žute čizme je interaktivna pozorišna predstava, zasnovana na elementima fizičkog, ekspresivnog i dramskog teatra koja postavlja na scenu stavove današnjeg društva prema osobama koje su preživjele seksualno nasilje u konfliktu. Predstavu producira Populacioni fond Ujedinjenih nacija u Bosni I Hercegovini”, priča Đorđe za NoviGlas.

“Virus” je uspio da prenese i na Sarajlije, pa večeri poezije, koje su organizovali u bijeljinskom Džezva pabu, sada imaju i u Sarajevu.

“Građani Sarajeva, takođe su mogli da osjete atmosferu poetskih večeri koje sam uz pomoć dragih kolega iz Bijeljine redovno organizovao u Džezva pabu. Entuzijazam mladih umjetnika opet je bio dovoljan da nešto takvo organizujem i u jednom kafiću u Sarajevu”, priča nam Đorđe.

Bijeljina, Bijeljina… 

Naš razgovor nije mogao da prođe bez osvrta na grad u kom je napravio prve korake. Omiljeno mjesto u rodnom gradu mu je predgrađe.

“To bi bile velike livade Golog brda, sa kojih se, pogotovo tokom toplih ljetnih noći, pruža moćan pogled na zvijezde. Sumrak na tom putu između Golog brda i Bijeljine je takođe nešto zbog čega je naš grad lijep. Kad kažeš Bijeljina, ja kažem početak ili dom”.


Za kraj, sebe je u jednoj rečenici predstavio ovako:

“Đorđe Mirković je student, amaterski glumac i pjesnik, aktivista, volonter , putnik i zdušni uživalac svega  lijepog što moj skromni život može da mi pruži”.

 

 

NoviGlas

POSTANIMO PRIJATELJI