NOVI GLAS

Pozajmio hajdučku sablju kulturnoj ustanovi, tri decenije neće da je vrate – Ni sud ne pomaže!

Ugledni mačvanski ugostitelj, Radosav Graovac zvani Japin iz Bogatića, ima neobičan problem – kako da svom unuku Vladanu dokaže da je daleke 1968. godine na tradicionalnoj mačvanskoj manifestaciji “Hajdučko veče” na takmičenju za izbor harambaše osvojio drugo mesto i sablju Dimiskiju.

On je dragocjeni trofej osvojio na ovom takmičenju koje se svake godine u avgustu odigrava u Krivoj Bari pokraj Drine, potom je godinama krasio zid njegove kafane u Bogatiću. Međutim, nakon saradnje sa kulturnim radnicima, ostao je bez trofeja.

Naime, Japin je sablju pozajmio Kulturno-obrazovnom centru Bogatić, i od tada ne može da je dobije nazad, ni pomoću suda!.

– Bila je to prava sablja, masivna u futroli obloženoj crvenom čojom. Dobio sam je za osvojeno drugo mjesto. Sjećam se da je za prvo tada dodjeljivana hajdučka puška. Poslije je sablja preuzela primat, rekao je Radosav za “Glas Podrinja”.

– Gotovo za dlaku mi je izmaklo prvo mjesto. Ja sam bio u tradicionalnoj mačvanskoj narodnoj nošnji s bijelom košuljom, čojanim pantalonama i opancima “šiljkanima”. Pobjednik, izvjesni profesor fizičkog iz Sarajeva nosio je bijeli kimono i bio bos. Odluka je “pala” u disciplini nadvlačenja klipka. On je bio znatno teži i nisam uspio da ga “podignem”, dodao je Radosav.

On je tada bio dvadesetjednogodišnji mladić tek stigao sa odsluženja vojnog roka, a danas ne taj događaj pred zaboravom, tim prije što ne može današnjim sagovornicima da pokaže i “dokaz” svog uspjeha.

Naime, Radosav je na insistiranje tadašnjeg organizatora “Hajdučkih večeri”, radi nekakvog snimanja i promocije tradicionalne mačvanske manifestacije sablju “pozajmio” i više ne uspjeva da je vrati.

– Sad i najrođeniji teško vjeruju u moju priču. Unuk pita gdje je sablja. Zbog toga sam i presavio tabak i tužio Kulturno-obrazovni centar u Bogatiću, da mi vrate sablju. Presuda je bila u moju korist, ali do danas sablju nisam dobio, kaže današnji penzioner Radosav.

Kao dokaz pokazuje i presudu Opštinskog suda u Bogatiću. Tu se pod brojem 256/90 od 9. 5. 1990. godine nalaže dužniku da obavezno preda sablju povjeriocu, kao i da mu plati troškove suđenja od 145 tadašnjih dinara u roku od 15 dana.

Posle toga sve je stalo, a sablju još nije dobio.

 

NoviGlas/Glaspodrinja

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI

Instagram

Instagram has returned invalid data.
error: Content is protected !!