NOVI GLAS

Bijeljina – Drvo izraslo na neobičnom mjestu krije zanimljivu priču (Foto)

U čitankama je nekada nezaobilazna bila pjesma Čika Jove Zmaja ,,Sadi drvo“, uz čije stihove su odrastale i vaspitavane mnoge generacije đaka: ,,Gdje god nađeš zgodno mjesto/ Tu drvo posadi!/ A drvo je blagodarno/ pa će da nagradi,/ nagradiće izobiljem/ hlada, ploda svog,/nagradiće bilo tebe/ bilo brata tvog.“

Nažalost, bijeljinske se ulice danas ne mogu podičiti drvoredima, rijetke su one u kojima  krošnje stabala nude mir i hladovinu. Jedna od ulica bez drvoreda je i Nušićeva, ili, radi lakše orijentacije, ulica koja se proteže iza vodotornja i Zelene pijace.

U toj ulici, u posljednje vrijeme, sve više pažnje privlači lijepo, vitko stablo mlade breze.

Osim što mami ljepotom, pažnju na sebe skreće i neobičnim mjestom na kome raste: iznikla je iz pukotine između temelja ćurčijske radnje i asfaltiranog trotoara.

– Ubrzo nakon što se povukla voda od poplave 2014. godine, vidim nikla neka biljčica iz pukotine između betona i asfalta ispred moje radnje. Pomislim da je trava, ali kad sam bolje pogledao uočio sam listiće. Gledao sam svakodnevno kako raste pitajući se šta bi to moglo biti. Poslije nekih pola godine razaznam da je riječ o nekoj vrsti drveta. Pomislio sam da je možda riječ o bagremu, a uz jutarnju kafu, na koju mi u radnju svako jutro svraćaju poznanici i prijatelji, poveli bi priču i o tajanstvenom drvetu koje mi je došlo pred prag. Jedni su tvrdili da je to lipa, drugi da je vrba, a kad je prošla godina, formirala se lijepa mladica breze.

Dolaskom toplijeg vremena, svako jutro kad otvorim radnju prvo zalijem brezu, jer znam da to ne uradim ona bi se osušila. Breza voli vlagu, a ovdje je između betona i asfalta, a na  dubini od samo 25 cm je šljunak. Poznato mi je to, jer kad je u ovoj ulici rađen asfalt 1971. godine, ulica se kopala na metar dubine i tu se sipao šljunak, a preko šljunka asfalt, priča majstor Đorđe Drvenica, ćurčija čija radnja više od 70 godina privlači pažnju prolaznika u ovom dijelu grada.

Ovaj posljednji čuvar starog zanata u Bijeljini, u čijoj su radnji i brojni predmeti i alati koji su tu skoro 140 godina, uvijek rado priča o minulim vremenima. Sada, pored prisjećanja na ljude i događaje stare Bijeljine, rado je poveo razgovor o brezi.

–  Kada je breza malo porasla, vezao sam je kanapom za veliki oluk, koji je star, ali kvalitetan i dovoljno čvrst da pridrži stablo drveta. Povremeno, u vrijeme kad vegetacija stane, oblikujem  krošnju i obrezujem grane koje smetaju ulazak u radnju. Tu pred mojim očima i uz moju brigu, bori se i raste već punih pet godina. Sve češće vidim kako ljudi zastanu i puni divljenja je posmatraju. Često čujem i komentare, a jedan od komentara Beograđana koji su ovuda prolazili je bio: ,,Ej, vidi gdje je drvo! Je li moguće da ga je ovdje neko posadio?“, priča majstor Đoko.  

Uz podsjećanje na to da breza pored toga što krasi svako mjesto na kom raste, u razgovoru majstor ukazuje i na korist za ljude koji su u njenoj blizini. Naime, breza savršeno ublažava stres, te sve koji sjednu blizu nje napuni pozitivnom energijom.

– Ujutro u pola šest, kad dođem u radnju, sve češće pred vratima pronalazim čikliće, ostatke neke hrane i poneku praznu flašicu. To mladi navečer dođu i sjede ispod breze, priča Đorđe Drvenica izražavajući nadu da će ovo lijepo drvo dugo živjeti.

 

(semberijainfo)

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI

Instagram

Instagram has returned invalid data.
error: Content is protected !!