NOVI GLAS

Semberske priče – Bijeljinac koji je stigao do Holivuda!

Nije veliki broj ljudi u Bijeljini koji bi lako odgovorili na pitanje „koji Bijeljinac je stigao do Holivuda?“. Iako bi oni manje upućeni odmah pomislili na Harija Džeksona, kome bi brda iznad Los Anđelesa možda i više odgovoarala, ne radi ni o kakvom filmskom radniku.

U pitanju je Haim (Džejms) Pinto, Jevrejin rođen u Bijeljini, koji je svjetsku slavu stekao stotinama različitih slika, grafika i skulptura, izlaganih od Meksika do Tokija.

Njegov neobičan životni put daje još jedan pogled na istoriju ovog kraja, ali i pokazuje da ljudi sa ovih prostora mogu da uspiju bilo gdje, ako ih upravo ovdašnje prilike ne unište.

Usora i Soli

Što se suvih činjenica tiče, treba reći da je Haim (James) Pinto, poznati slikar jevrejskog porijekla, rođen u Bijeljini, 24. aprila 1907.godine.

U Bijeljini je proveo najranije djetinjstvo, sve dok se sa roditeljima nije preselio u Tuzlu. Tamo je proveo mladost, završio osnovnu školu i Gimnaziju. U to vrijeme, Tuzla je bila znatno veći kulturni i obrazovni centar od Bijeljine, što je vjerovatno mladom Pintu otvorilo neke vidike koje ne bi imao u svom rodnom gradu. Postaće to sudbina koja će ga pratiti, nekada i kao prokletstvo.

Od svojih ranih godina, Haim je ispoljavao veliki talenat za crtanje, što će imati velike važnosti za njegov životni put. Profesor crtanja u tuzlanskoj gimnaziji, Mihail Timčišin, uočio je talenat mladog Pinta, te mu bio velika podrška i uvjeravao ga da je pred njim velika slikarska karijera.

Haim je odrastao u uglednoj porodici, a kuću Pinta su u šali zvali „Tuzlanski Monmartr“, zbog toga što je tu svraćao svaki intelektualac iz Tuzle i okoline. Pored svih njih, veliki uticaj na njegovu konačnu odluku da se opredijeli za karijeru slikara imalo je prijateljstvo sa Ismetom Mujezinovićem, koji je u slikarskom pozivu bio mnogo odlučniji.

(R)evolucionarna robija

Međutim, podstican istim tim intelektualcima koji su pohodili njegov dom, mlad i napredan, Haim je postao jedan od istaknutijih članova tuzlanskog ogranka Komunističke partije Jugoslavije, koja je tada, krajem dvadesetih i početkom tridesetih godina prošlog vijeka, bila mamac za one progresivnog i revolucionarnog duha.

Međutim, idila salonske revolucije nije trajala dugo – Haim Pinto je 1933. kao viđeniji komunista uhapšen i osuđen na kaznu od 18 mjeseci zatvora koju je izdržavao u Sremskoj Mitrovici.

Nakon što je odležao godinu i po u „prokletoj avliji“, više ništa nije bilo isto. Pinto nije mogao da se zaposli, a dobio je i oreol čovjeka sa kojim je opasno družiti se. Nakon nekoliko teških godina, u predvečerje najveće katatrofe njegovog naroda, ali i planete, njemu je u pomoć došla sestra Erna.

Put u Fabriku snova

Naime, Haimova sestra Erna živjela je u Americi i bila je udata za Ota Englendera, saradnika čuvenog Volta Diznija. Ona je došla po Haima 1939. godine i odvela ga u Ameriku, i to direktno u Holivud. Tamo mu je obezbjedila i odgovoarajući posao. Naime, kao talentovani crtač, Pinto je ubrzo dobio posao u studiju najslavnijeg tvorca crtanih filmova. Taj odlazak preko okeana, pored karijere, vjerovatno je spasao i goli život Haima Pinta.

Haimov otac, majka, sestra Laura, tetke i brojni rođaci odvedeni su u logore smrti iz kojih se nikada nisu vratili. Taj događaj je, na određen način, kao i mnogima, snažno uticao na život ovog Bijeljinca. Pinto je ubrzo dobio državljanstvo SAD, a potom se prijavio kao dobrovoljac u američku vojsku, gdje je učestvovao u Drugom svjetskom ratu u surovim borbama na Pacifiku.

Meksiko, zemlja obećana

Nakon rata, Haim je ostvario svoju davnašnji želju i diplomirao slikarstvo na umjetničkoj akademiji. Tada je odlučio da svom imenu doda i jedno „američkije“ – od tada se zove Haim Džejms Pinto. Međutim, njegov nemirni duh mu nije dao mira u Holivudu, niti u Americi uopšte. Ubrzo je pronašao svoju novu domovinu u kojoj je ostao do kraja života – Meksiko!

Tada počinje njegova blistava karijera vrhunskog slikara, a 1961. godine je postao i šef katedre za umjetnost na Intitutu „Aljende“, a potom i dekan ovog instituta. Tada su njegove slike i crteži postali poznati širom svijeta, a radio je i murale na otvorenom prostoru u Americi, Meksiku i Evropi. Učestvovao je na izložbama na svim meridijanima, a dobitnik je i brojnih nagrada. 

Iako je čitav život proveo u SAD i Meksiku, nikada nije pokidao veze sa Jugoslavijom. Svojim likovnim djelima i novčanim prilozima je pomagao razvoj slikarstva u Jugoslaviji, naročito u Tuzli. Prva velika samostalna izložba ovog umjetnika u Jugoslaviji održana je 1979. godine, a izložbi je prisustvovao i sam Haim Pinto.

Bio je to njegov posljednji dolazak u Jugoslaviju.

Haim Pinto je umro  u Meksiku 7. avgusta 1987., u San Miguel de Aljendeu, u osamdesetoj godini. Iza njega su ostale hiljade slika, grafika, skulptura i murala.

Galerija u Bijeljini je 2005. godine organizovala izložbu radova Haima Pinte, kada je otkupljena jedna njegova slika. Danas je to jedina umjetnička poveznica našeg grada i velikog slikara.   

P.S.

Ovako je Haim pisao svom bijeljinskom prijatelju :

Eto, moj Dinko, umjesto da mirne penzionerske dane provodim u laganom radu i uživanju, ja se sve više vraćam davnim vremenima koja mi dušu truju i ne daju mi da se smirim. Zamoliću te da mi napišeš šta je još ostalo od nas u Bijeljini, ima li sačuvana neka kuća, neko dvorište, groblje, neki znak, ima li ikakvog traga naših koraka na bijeljinskim ulicama, ima li makar blijede sjenke naše u starijim ljudima koji bi mogli da se sjećaju. Ima li ičega, ili je sve to samo san starog čovjeka koji svijet boji sve bljeđim bojama?

Uvijek tvoj, James Haim Pinto   

 

Zort                                                                    

Bijeljina

POSTANIMO PRIJATELJI

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI

Instagram

Instagram has returned invalid data.
error: Content is protected !!