NOVI GLAS

Znate li ko je najpoznatiji dželat stare Jugoslavije?

Već nekoliko decenija na prostorima stare Jugoslavije ukinuta je smrtna kazna. Iako postoje želje, pa i peticije, da se ona vrati, mala je za to šansa. Stoga, posao dželata možemo nazvati i „starim zanatom“. Od tog „zanata“, jedan čovjek je u Kraljevini Jugoslaviji postao medijska zvijezda. Upoznajte Karela Dragutina Harta.

Karel, ili Karlo Dragutin Hart rođen je u Češkoj 1879. godine, u srezu Karlin, u romskoj porodici. Nakon Velikog rata, kao demobilisani borac u vojsci Austrougarske, u potrazi za novim životom, obreo se u Sarajevu.

Snalazio se i preživljavao prvih godina, a potom se sprijateljio čuvenim dželatima Alojza Zajfrida i Florijana Mauznera, koji su već bili prepoznatljiva lica u gradu. Povremeno im je i asistirao, a zvaničnu poziciju je dobio 1922. godine. Mauzner je umro, na mjesto glavnog dželata došao je Zajfred, a Karel je postao njegov zvanični asistent.

„Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane“ kaže narodna izreka, a slično je bilo i u Hartovom slučaju – Zajfred je ubrzo preminuo, a Karel postao – glavni egzekutor u Kraljevini Jugoslaviji!

Pošto „Noblesse oblige”, nova pozicija je nosila i određene terete – Karel je morao da se preseli u Zenicu, gdje je dobio smještaj unutar kompleksa Kaznenog zavoda – tako reći, svog radnog mjesta. Živio je u Zenici do 1935. godine, i može se reći da je već tada postao poznat. Riječ o dželatu koji je na „posao“ uvijek dolazio obučen u frak, sa cilindrom i rukavicama, brzo se proširila zemljom.

Za njega su se počeli interesovati i mediji, kojima je uvijek izlazio u susret. Naširoko i detaljno su pisali o njemu i njegovim ritualima. Naime, Karel je putovao po cijeloj državi, gdje god da je trebalo izvršiti pogubljenje, a držao se rituala prije nego što krene na taj put.

Kada bi dobio rješenje o mjestu i datumu izvršenja smrtne kazne, njegov pomoćnik je pakovao kofer sa crnim frakom, cilindrom i uvijek drugim bijelim rukavicama, naslijeđenim od „učitelja“ Zajfreda. Ispod uredno složenog odijela bili su spakovani konopac i crna maska za osuđenika.

– Lijevom rukom držim osuđenika, desnom mu omču prebacujem oko vrata i crnu masku preko glave. Apsolutna je tišina, svi prisutni skidaju šešire. Pomoćnik tada izbije stolicu ispod osuđenika, hvata ga za noge i trzajem povlači ka zemlji. Stojim iza merdevina i povlačim omču. Uzimam pogubljenog za ruku. Pratim puls i kada ustanovim da srce više ne kuca, skidam rukavice, bacam ih pod noge obešenog i kažem: “Ja nisam kriv za tvoju smrt!” – opisivao je Karol svoj “radni dan” za tadašnju štampu.

U svakoj prilici je odavao utisak porodičnog čovjeka i uzornog činovnika. Bio je oženjen i imao je četvoro djece, koje je uvijek isticao kao svoj prioritet. Jednom prilikom, dok je govorio o tome kako je u Zagrebu likvidirao četiri razbojnika istovremeno, prekinuo je razgovor sa novinarom da bi djeci kupio slatkiše i bombone.

Svog posla se nije stidio, a imao je i određenog činovničkog ponosa što je u njemu “uspješan”. Na određen način bio je i cijenjen u društvu, mada se nije mogao nazvati “omiljenom” osobom.

– Vješanje je sada moj poziv i zato na mene ne ostavlja tako dubok utisak kako ljudi misle… Kao i svi pametni ljudi mislim da justifikacija zločinca, koji ima tolike žrtve na savjesti i koji je unesrećio tolike porodice, i nije tako strašna stvar –govorio je Hart.

Dio fame oko Karela Dragutina Harta je i u tome što njegova sudbina nije poznata. Zna se da je svoj posao obavljao do njemačke okupacije Sarajeva, ali i da je rat preživio. Svoj posljednji intervju je dao je sredinom pedesetih godina, ali u njemu nije rekao mnogo. Ne zna se šta je s njim bilo nakon toga.

 

Rubi

Bijeljina

POSTANIMO PRIJATELJI

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI

error: Content is protected !!