NOVI GLAS

Ovako se brani zemlja – Pokušali su da ih pokore, a završili na dnu mora – Jedan heroj je tada ušao u istoriju

Svaki veliki narod ima svoj mit, koji se zasniva na istini, mada sa njom može često biti i u sukobu. Taj mit je nešto što narodu može pomoći da prebrodi i najteže situacije sa kojima se suočava. Tako i Japanci imaju svog Kraljevića Marka – kod njih se zove Kono Mikiari. 

“Biciklom na Rusiju”

U drugoj polovini XIII vijeka, riječ Mongol ulivala je strah u kosti svakom vojniku koji je vitlao mačem od Varšave do Pekinga. Na tronu u imperijalnoj Kini, tada u sklopu mongolske imperije, sjedio je Džingis Kanov unuk – Kublaj Kan. Ali, trn u oku nepobjedive horde predstavljala je ostrvska imperija, koja je uporno odbijala da se pokori onima koji su pokorili sav poznati svijet. Bio je to Kamakura Šogunat Japana.

Prvi, za samuraje koji su branili Japan praktično neozbiljni, pokušaj da se pokori Šogunat desio se 1274. godine. Zbog nedostatka pouzdanih informacija, Kublaj Kan je poslao jednu manju ekspediciju sastavljenu od iskusnih boraca, da izvidi situaciju na japanskim ostrvima. Međutim, ta ekspedicija je završila na dnu mora u blizini današnjeg Tokija kada je na nju nasrnula armija samuraja, ne pruživši im šansu ni za povlačenje. Nakon ovog neuspjeha, Kublaj Kan je bio odlučan da se sljedeći neće desiti.

Monstrum je stvoren

Godinama je u Koreji i Kini, pod vlašću Mongola, hiljade i hiljade ljudi radilo na izgradnji najveće flote koju je svijet ikada vidio. Rezultat rada u praktično robovskim uslovima bio je impresivan. Flota koja je napravljena predstavljala je strah i trepet ondašnjeg vremena, a i danas bi izazvala strahopoštovanje.

Napravljeno je preko 4000 ogromnih vojnih brodova, svaki opremljen sa po nekoliko topova, koji su koristili navootkriveni izum kineskih alhemičara – barut. Poređenja radi, čuvena španska armada koja je napala Englesku 1588. imala je 130 brodova, a prvi put kada je upotrijebljena veća pomorska sila desio se tek 663 godine kasnije, prilikom američkog iskrcavanja u Normandiju.

Na četiri hiljade brodova je ukrcano 157 000 do tada nepobijeđenih mongolskih vojnika, sa pripadajućim konjima i pomoćnim osobljem koje ih je opsluživalo. Sredinom 1281. godine, zastrašujuća vojna sila se uputila ka japanskim ostrvima, odlučna u namjeri da kazni jedinu preostalu azijsku zemlju koja nije klekla pred Džingis Kanove nasljednike.

Neuspiješno zagrijavanje

Japancima koji su spremali odbranu ostrva nije nedostajalo hrabrosti, naprotiv, ali im je nedostajalo strategije i sredstava za pomorsku bitku. Ne čekajući da protivnici dođu do obala, japanska verzija mornarice iz XIII vijeka, sa malim čamcima kojima su veslali sami samuraji, bila je zbrisana za vrlo kratko vrijeme, najviše zahvaljujući barutnim topovima i prvim verzijama eksplozivnih naprava.

Misleći da su već odradili najvažniji dio posla, Mongoli su započeli iskrcavanje na obalama Hakata zaliva, iako im formacija i konfiguracija zaliva nije dozvoljavala da u napad istovremeno krenu svi vojnici. Mongolska konjica, koja je zbrisala brojne imperije sa lica zemlje, sjurila se na kopno.

Međutim, naišli su na žestok otpor samuraja, koji su, koristeći iznenađenost protivnika njihovom odlučnošću, prešli u kontranapad. Iskrcavanje u zalivu Hakata završeno je tako što su se Mongoli povukli na brodove, ostavivši iza sebe nekoliko hiljada mrtvih. Uvidjevši da sa samurajima nema šale, pripremali su se za ponovni, opšti napad.

Zamalo izbjegnuti infarkt

Sljedećeg dana, na pristupačnoj obali na kojoj se očekivao napad brojno dosta nadmoćnijeg neprijatelja, pojavljuje se Kono Mikiari, sa oko 500 svojih samuraja. Došavši do zida koji su Japanci sagradili na obali da bi se branili od nadolazeće invazije, saznaje da se bitka desila prošlog dana. Jedva je uspio da preživi to saznanje, te se, drhteći od bijesa, zakleo svim svojim precima da će biti prvi koji će iskusiti sljedeću borbu.

I dalje gnijevan na sudbinu što ga je spriječila da učestvuje u borbi za koju se spremao cijelog života, jedino je on postavio kamp sa druge strane zida, na samoj plaži tik pored mora. Prkoseći Mongolima i povremeno im gestikulirajući sve uvrede kojih je mogao da se sjeti, prkoseći strijelama i topovskim napadima povremeno upućenim u njegovom pravcu, nije imao strpljenja da čeka razvoj situacije.

Slon i mrav

Već sljedećeg dana, zaplovio je sa dva mala čamca, u kojima je bilo oko 20-30 samuraja, direktno u grotlo armade od preko 4000 ogromnih, teško naoružanih ratnih brodova koji su prevozili 150 000 nepobjedivih ratnika, uputivši se prema admiralskom brodu. Vidjevši Mikiarija, Japanci sa plaže su počeli navijati, znajući tačno šta je njegov plan.

Zbunjeni Mongoli su pratili veslanje dvije – tri desetine samuraja, pretpostavljajući da su moguće samo dvije opcije : ili ratnici u čamcu dolaze da se predaju, ili dolaze da pregovaraju u ime Japanaca. Nemoguće je da su krenuli u napad. To bi bilo suludo čak i po samurajskim standardima.

Tako je Kono Mikiari neometan sa dva čamca stigao do samog admiralskog broda, te u munjevitom napadu jednim zamahom mača presjekao jarbol i krenuo prema palubi. Nakon što se našao na brodu, Mikiarija je bilo nemoguće zaustaviti. Poštujući stari kodeks časti samuraja, kretao se samo naprijed, katanom prodirući kroz masu neprijatelja, ostavljajući iza sebe odsječene udove i glave mongolskih ratnika, nespremnih za ovakav vid borbe.

Krvava fontana

Nakon što su se pregrupisali i uzeli oružje, Mongoli su počeli da jurišaju na samuraje nadirući iz svakog otvora koji je postojao na brodu. Čak i nakon što je njegova grupa prepolovljena, a on sam bio proboden strijelom kroz lakat i rame, Kono Mikiari, koji je bio nekoliko desetina centimetara niži od svakog od svojih protivnika, nastavio je da ide naprijed.

Samuraji su se ubrzo našli na glavnoj palubi, a od mongolskog admirala, koji je obješene vilice ostao ukočen od čuda, dijelila ih je samo admiralova garda. Bila je to formacija od tridesetak najsposobnijih i najsmrtonosnijih ratnika iz cijele Azije, čiji je kapetan bio zastrašujući Egipćanin, čovjek impresivnog ratnog iskustva i još impresivnijeg izgleda. Izvukao je ogromni mač koji je i on sam morao držati sa obje ruke. Otpočela je borba između mongoloskog titana i omalenog samuraja. Dva zamaha kasnije, kapetan se srušio na zemlju raspolućene lobanje, a Kono Mikiari je zarobio admirala mongolske armade.

Čitav poduhvat je trajao samo nekoliko minuta. Dok su Mongoli na drugim brodovima shvatili šta se dešava i odlučivali kako da postupe, Kono Mikiari je, sa svojim zastrašujuće efikasnim saborcima već pobio cijelu posadu admiralskog broda, zarobio admirala, zapalio njegov brod I bio u svom čamcu kojim je frenetično veslao ka obali. Dim koji je izlazio iz zapaljenog broda, ali i iz spremišta za barut, sprečavao je posade drugih brodova da precizno gađaju čamce sa samurajima, te se tako Kono dočepao obale sa nepovrijeđenim zarobljenikom.

Ovaj nevjerovatni uspjeh je inspirisao i ostale samuraje da krenu sa sličnim poduhvatima. Mongoli su, pod pritiskom tih sumanutih napada, kao i zbog nedostatka vođstva uzrokovanog zarobljavanjem admirala, bili primorani da povuku svoju zastrašujuću flotu iz zaliva Hakata. Zaustavili su se kod ostrva Takašima, gdje su se pregrupisali i pokušali da shvate šta im se desilo. Kovali su plan sljedećeg napada, smatrajući da su sramotan poraz doživjeli prije svega zbog šoka izazvanog neočekivanim potezom neprijatelja.

Dolazak kamikaze

Drugu šansu za napad, ipak, nisu dobili. Samo nekoliko dana nakon što im je Kono Mikiari nanio sraman poraz, Mongoli su naišli na isto tako efikasnog neprijatelja. Snažan tajfun se obrušio na japanska ostrva, a mongolska flota, koja je istjerana iz bezbjednosti zaliva, bez mogućnosti da se iskrca na kopno, bila je prepuštena na milost i nemilost prirodnim silama : obilnoj kiši, ogromnim talasima i zastrašujućem vetru.

U samo jednoj noći, ogroman dio najveće dotadašnje pomorske sile završio je na dnu mora. Oni koji nisu stradali u brodolomu, postali su lak plijen za razjarene samuraje koji su ih čekali na kopnu. Tajfun koji je te noći odnio u smrt mongolske napadače japanci su nazvali “Kamikaza” – Božiji vjetar.

Procjenjuje se da je minimalno 100.000 mongolskih ratnika stradalo u pokušaju invazije na Japan. Oni malobrojni koji su preživjeli, nisu naišli na milost zaprepaštenih mongolskih vladara, a Kono Mikiari je postao narodni junak Japana, koji je svojim djelom oblikovao japanski nacionalni identitet.

 

Mladen Trbić

Bijeljina

POSTANIMO PRIJATELJI

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI