NOVI GLAS

Ono kad je slavni srpski vojvoda vratio penziju jer je smatrao da je prevelika!

Stepa Stepanović je bio jedan od najvećih srpskih heroja Prvog svjetskog rata. Ostvario je prvu savezničku pobjedu u tadašnjoj Evropi u Cerskoj bici, proslavio se u proboju Solunskog fronta, a stigao je i da izbaci i Bugarsku iz rata. Bio je tek drugi oficir, nakon Radomira Putnika, koji je dobio čin vojvode.

Foto : Đ.Đukić/Politika

Uprkos slavi i popularnosti koju je dobio kao oficir koji je iz najvećeg svjetskog sukoba izašao kao živa legenda, Stepanović je život provodio u svom skromnom domu u Čačku, izbjegavajući otmene prestoničke prijeme.

Ubrzo po okončanju Velikog rata, nakon dvije godine, otišao je u penziju za koju se, po današnjim standardima, nije pretjerano pripremio. Od imovine je imao samo porodičnu kuću u Kumodražu, u kojoj su živjela njegova braća, a starost je provodio u kući svoga tasta Veselina Milovanovića u Čačku. Karakter ga je spriječio da primi nuđene povlastice. 

Savremenici su zabilježili da je živio je i radio pod parolom “otadžbini se daje sve, a od nje se ne uzima ništa”. Onda možda ni ne čudi priča o vojvodinoj prvoj penziji koju su zabilježile tadašnje novine!

Stepa Stepanović svoju prvu penziju nije ni primio!

Kada je poštar došao da mu je uruči, vojvoda ga je jednostavno poslao nazad sa naredbom da se penzija smanji jer je – prevelika!

Šta se zapravo dogodilo?

Kao srpskom vojvodi i istaknutom ratniku u svim dotadašnjim ratovima, Stepi Stepanoviću je pripala državna penzija u vrijednosti od 3.000 tadašnjih dinara.

– Mangupi! Mangupi! Hoće da upropaste državu! Vraćaj pare, momče! Neka bar prepolove, šta bi s tolikim parama!? – zabilježeno je da je rekao Stepa Stepanović i poslao natrag zbunjenog poštara.

Tri hiljade dinara je u to vrijeme bila velika suma. Na primjer, za hiljadu dinara je mogao da se kupi par najboljih volova, a za jedan dinar – sedam jaja!

I tako je vojvoda vratio penziju. Smatrao je da mu tolika suma ne priliči. Primio ju je tek kada su je prepolovili.

Do kraja života je živio kao skroman čovjek. Sam je za života podigao sebi grobnicu na čačanskom groblju, supruzi ostavio novac za troškove pogreba, pripremio sebi uniformu, obuću i ordenje sa kojim će ga sahraniti.

Vojvoda Stepa Stepanović je umro 27. aprila 1929. godine. Kažu da je posljednje što je rekao bilo: “Polazite napred!”

 

(NoviGlas/Dnevno)

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI