NOVI GLAS

Glas prošlosti – Priča iza najpoznatije ruske slike

Ilja Rjepin je krajem XIX vijeka bio jedan od popularnijih ruskih slikara, ali je i za njega audijencija kod cara Aleksandra III bila velika stvar. Nije ni sanjao da će sa tog prijema otići kao jedan od najbogatijih ruskih slikara.

Naime, car je odlučio da kupi Rjepinovu sliku “Odgovor Kozaka iz Zaporožja turskom sultanu Mehmedu IV“, koja je do danas ostala slikarovo najpoznatije djelo. Cijena je bila, za to vrijeme, vrtoglavih 35.000 rubalja, što je riješilo Rjepinove finansijske probleme u narednim decenijama.

Istina, bila je to slika na koju je potrošio jedanaest godina života, ali ga je uvela u najviše krugove ruskog društva, u kojima će ostati do kraja svog života, 1930. godine.

Oteto od zaborava

Ilja Rjepin

Sliku “Odgovor Kozaka iz Zaporožja turskom sultanu Mehmedu IV” Ilja Rjepin je pravio od 1880. do 1891. godine. Kako je slikao istorijski događaj o kome je ostalo jako malo konkretnih tragova, Ilja se uputio u samo Zaporožje, te na autentičnim lokacijama pokušavao da razluči kozačku legendu od istine.

Sama slika opisuje sastanak koji su Kozaci organizovali 1676. godine, da bi se dogovorili kako da odgovore na pismo turskog sultana koji im poručuje da se predaju. Da li se baš takav sastanak i desio, kako je tvrdila tadašnja epika, vrlo naklonjena Kozacima, do danas nije sa sigurnošću jasno. Zna se da konkretno pismo, original koji su Kozaci napisali, nije sačuvano.

Ruski istoričar Dmitar Javornicki je, nekoliko godina prije nego što je Rjepin počeo sa stvaranjem svog velikog djela, pokazao slikaru dokument do kojeg je došao. Bio je to, od riječi do riječi, ispisan odgovor Kozaka turskom sultanu! Istina, njegov dokument nije bio original, nego kopija nastala u XVIII vijeku. Danas je nemoguće provjeriti da li je tekst pisma autentičan, ali je Ilja Rjepin od tada počeo sopstvenu istorijsku istragu, pokušavajući saznati što više o događaju koji je odlučio da naslika.

Priča iza slike

Godine 1675. turska vojska je nadirala na sjever, te je napala teritorije koje su kontrolisali Kozaci u donjem toku Dnjepra. Međutim, iako brojniji, Turci su bili do nogu poraženi. Ali, velika imperija kakva je bilo Otomansko carstvo nije mogla biti poražena pobjedom u jednoj bici. Već sljedeće godine, još veća i opremljenija sultanova vojska bila je spremna da konačno izbije na južnu rusku granicu.

U skladu sa običajima svojih predaka, za koje su Turci tvrdili da potiču još od Muhamedovog vremena, Sultan Mehmed IV poslao je pismo neprijateljima. Ukratko, nudi im opciju da se predaju, daju mu zemlje koje traži, te nastave da žive po pravilima nove imperije, koja bi progutala njihovu teritoriju.

Kroz istoriju, bilo je iznenađujuće mnogo slučajeva kada je odgovor na ovo pismo bio pozitivan, jer su vladari često na taj način pokušavali sačuvati svoje živote, prestravljeni silom koja se na njih sručila. Na Mehmedovo iznenađenje, kozačka reakcija bila je drugačija.

Pismo Sultana Mehmeda IV

“Ja Sultan; sin Muhamedov; brat sunca i mjeseca; unuk i izaslanik Božiji; vladar kraljevstava Makedonije, Vavilona, Jerusalima, gornjeg i donjeg Egipta; car nad carevima; suveren nad suverenima; nepobjedivi vitez; čuvar grobnice Isusa Hrista; izabran od samoga Boga; nada i utjeha svih muslimana; zaštitnik hrišćana – Naređujem vama, Kozacima iz Zaporožja, da mi se pokorite dobrovoljno i bez otpora, i da prestanete da mi pravite probleme svojim napadima.”

Pismo koje su Kozaci primili nije moglo proći bez odgovora. Rjepin je svojim remek – djelom oslikao upravo momenat kada kozački prvaci smišljaju odgovor na ovo pismo.

Centralnu poziciju na slici zauzima legendarni kozački ataman Ivan Sirko. Oko njega su njegovi saborci, koji uveliko uživaju u sopstvenom odgovoru. Treba istaći da je u originalnoj verziji pismo bilo napisano u stihovima, što samo pojačava njegov efekat.

Zaporožjem smijeh se ori

Odgovor koji su Kozaci poslali tuskom sultanu glasio je ovako:

“O sultanu, turski đavole, prokleti satanin druže, poslušniče Luciferov.

Kakav si ti to đavolji vitez, kada ni ježa ne bi mogao ubiti golim du**tom? Đavo se*e, a tvoja vojska jede! Nećeš, kurvin sine, porobiti hrišćanske sinove; ne plašimo se tvoje vojske, i borićemo se protiv vas i na vodi i na kopnu, majku vam vašu!

Ti nekrstu, zvjeri Vavilona, skrnavitelju svetog Jerusalema, kozoje*cu iz Aleksandrije, svinjska glavo Egipta (i gornjeg i donjeg), Jermenska svinjo i tatarski jarče, konjokradice iz Kanajameta, zlikovče iz Anadolije, unuče đavolov, budalo, ti svinjski brabonjče, magareća gu*ice, klovnu iz ovog i onog svijeta, mesarsko pseto, nekrštena volino, je*emo ti majku!

Tako ti odgovaraju Kozaci iz Zaporožja, gnjido. Nećeš ti hrišćanima ni svinje čuvati, a kamoli nad hrišćanima vladati. Mi nemamo kalendar i ne znamo koji je datum. Mjesec je na nebu, godina je Gospodova, a dan je isti ovde kao i tamo. A ti i tvoji Turci poljubite nas u du*e.“

Odgovor je potpisan sa “Ataman Ivan Sirko i bratstvo Kozaka iz Zaporožja“, da bi se i formalno ovaj duhoviti komad mogao nazvati pismom. A upravo je slika Ilje Rjepina najbolje dočarala atmosferu u kojoj je nastajao ovaj urnebesni tekst. Malo je ruskih slika na kojima se nalazi tako mnogo osmjeha, kao na slici na kojoj su kozački ratnici.

Rjepin je nastavio da pravi vrhunske slike, i bio je jedan od najvažnijih ruskih slikara na prelazu vijekova.

Zanimljivo je da je pokušavao da napravi i drugu verziju, manju po dimenzijama, ali nije uspio da je završi. To su uradili njegovi učenici, te se druga verzija “Odgovora” danas nalazi u muzeju u Harkovu.

Originalna slika, visoka dva metra i široka preko tri i po još od kraja XIX vijeka se nalazi u Državnom ruskom muzeju u Sankt Petersburgu, muzeju podignutom u čast upravo Aleksandra III, cara koji je sliku i kupio od Ilje Rjepina.

 

Mladen Trbić

Bijeljina

POSTANIMO PRIJATELJI

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI