NOVI GLAS

Bijeljina, ljudi – Nikola Krivokapić

Putovanja, egzotične destinacije, živopisan i uzbudljiv posao, svakodnevno napredovanje, otkrivanje novog i učenje. Zvuči kao život iz snova, ali, kad dođe do toga da treba krenuti u tom pravcu, mnogi ipak biraju sigurnost postojećeg i ostanak u “zoni komfora”. Ovo nije jedna takva priča. Ovo je priča o mladom čovjeku koji je odlučio da uzme svoj život u svoje ruke i prati svoj Put. U nastavku serijala “Bijeljina, ljudi” donosimo priču o Nikoli Krivokapiću, kome je dom cijeli svijet.

Nikola Krivokapić ima 27 godina i već dvije i po godine je zaposlen kao stjuard u aviokompaniji na Bliskom Istoku, jednoj od najvećih na svijetu. Rođen je u Sarajevu, osnovnu i srednju školu završio je u Brčkom, a Pedagoški fakultet u Bijeljini. Master studije je završio sa prosjekom 10, istovremeno radeći posao van struke sa punim radnim vremenom. Bavio se i tzv. “streetworkout-om” i osnovao je grupu “Bar style”. Nakon završenog školovanja, uslijedila je situacija sa kojom se susreće skoro svaki drugi mlad čovjek na ovim prostorima.

Nikola sa roditeljima

“ Tražio sam posao. Bio sam na preko trideset konkursa, gdje sam, većinom neadekvatnoj komisiji, objašnjavao inovacije, programiranje, značaj emocionalne inteligencije i poredio razne kurikulume. Međutim, moje ime je već unaprijed bilo prekriženo na listi. Na svakom od tih konkursa znao sam unaprijed ko će biti primljen, ali sam išao misleći da će se desiti neko čudo”, započinje za NoviGlas priču Nikola.

I ovo je sve što se tiče “tipične priče” o Nikoli, jer je od tog momenta odlučio da ne bude dio statistike i onih koji nikad ne dosanjaju san. Nikola je rekao – dosta i krenuo da krči svoj Put.

Ready, set, GO!

Nikola se prijavio za posao stjuarda u aviokompaniji na Bliskom istoku, najjačoj na svijetu.

“Obično prijava ide onlajn iako je intervju otvorenog tipa, ali to vam daje mogućnost da uštedite malo na vremenu jer će vam javiti ako ste prošli u dalji tok procesa. Onlajn prijava se vrši na zvaničnom sajtu i nema posrednika između kompanije i procesa. Informacije koje će biti potrebne su naravno vaše slike, opšti podaci, CV i motivaciono pismo”, objašnjava za NoviGlas Nikola.

 

Nakon što je prošao formalni dio, uslijedilo je testiranje engleskog na kojem je, kaže, “otpalo” oko 70% prijavljenih.

“Radili smo i neke osnovne matematičke operacije, grupni rad, nasumičan izbor pitanja i naravno završni intervju od dvadesetak minuta gdje se može prožeti bilo koja od tema – od poznavanja stvari o kompaniji do ličnih pitanja. Cijeli proces je na engleskom jeziku” kaže Nikola i dodaje da se u našoj regiji, intervjui održavaju u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu.

Vežite se, polijećemo!

Epilog svega prethodno navedenog – Nikola je prošao kao prvi među sedam koji su dobili posao od ukupno 400 prijavljenih.

“Sve su stvari protekle kako su trebale proteći da bi se moj Put nastavio gdje treba da se nastavi. Nisam samo otišao na intervju i prošao, znao sam koliko aviona ima u floti, koliko godina ima i koju školu je završio CEO kompanije, istoriju logoa, broj zaposlenih i dosta ostalih detalja koji su me svakom trenutku izdvajali od ostalih”, priča Nikola za NoviGlas.

Kako kaže, kada se poziv za ono što želite pojavi, ne možete tek tada početi da se pripremate. Svaki dan se treba pripremati kao da vas svakog trenutka mogu pozvati.

Granice su u nama

Od 2016. godine, kada je počeo da radi, do danas, iza sebe ima preko 400 letova i čak 103 slijetanja u različite gradove.

“Toliki dolasci i odlasci su me naučili možda i najvažniju stvar: uživati u onom što se trenutno dešava i pustiti kad ode kako bi mogli da primimo ono što dolazi”.

Spisak lokacija koje je posjetio je impozantan. Ako ne vjerujete, pogledajte sami:

  • Njujork, USA
  • Singapur, Singapur
  • Istanbul, Turska
  • Kapadokija, Turska
  • Rim, Italija
  •  Los Anđeles, USA
  •  Moskva, Rusija
  •  Hjuston, USA (skydiving)
  • Pariz, Francuska
  • Bangalor, Indija
  •  Nijagara Falls, Kanada
  • Da Nang, Vijetnam
  •  Lucern, Švajcarska
  •  Zanzibar, Tanzanija
  • Okland, Novi Zeland
  •  Jangon, Mjanmar
  • Puket, Tajland
  • Baku, Azarbejdžan
  •  Peking, Kina (Kineski zid)
  • Nica, Francuska
  •  Hong Kong, Hong Kong
  • Ukulhas, Mladivi
  • Malaga, Španija
  •  Kardif, Vels

Svake sedmice je na drugom kraju svijeta.

“Nedavno sam bio u Oklandu, na Novom Zelandu. Let od baze je bio udaljen osamnaest i po sati, a od porodice vazdušnom linijom oko 23 sata, što je oko 18,000 kilometara. Daljina, koliko daje osjećaj samostalnosti, toliko daje i osjećaj bespomoćnosti”.

Na pitanje, gdje bi “spustio sidro” kada bi mogao da bira, Nikola kaže:

“Mora se uzeti više stvari u obzir: okruženje, kultura, jezik, udaljenost, zdravstveno osiguranje i poslovne prilike. Kada bih sumirao, smatram da se u vrh ubrajaju Kanada, Australija, Novi Zeland i Skandinavske zemlje. A omiljene destinacije kojima se uvijek vraćam su Nju Jork, Ho Ši Min, Malaga i Tajland u cjelosti”.

“Zdravo Nikola, ja sam Nikola”

Pitali smo Nikolu i, kada bi sutra u avionu sreo sebe iz budućnosti, šta bi volio da čuje od njega? Čime se bavi, šta je postigao?

“Volio bih da ga ne prepoznam, volio bih da ga ne razumijem i da ga posmatram sa čuđenjem. Pričao bi mi vjerovatno o novim idejama i kako i dalje vjeruje u ljude, bavi se tim da pomogne drugima da maksimiziraju svoj potencijal i da ne žali ni za čim. I volio bih da čujem odsječeno samouvjereno „DA“ na pitanje koje obično pitam druge kad ih baš ne razumijem: „nego, da li si ti srećan?“

Mi smo ono što radimo

“Ako vi gledate tri epizode serije dnevno, a neko odradi trening, pročita knjigu ili čuje neka nova razmišljanja, tu osobu nećete moći prepoznati. Napredak je neminovan, što je i cilj, izvući maksimum od života”, kaže za NoviGlas Nikola koji u radnom okruženju ima 120 različitih nacionalnosti.

Ovaj mladi čovjek smatra da je kod nas otežavajuća stvar što se dosta ljudi bavi egzistencijalnim pitanjem.

“Kada nemaš dugova, imaš nešto novca sa strane i ne brineš za sutra, tada počinješ drugačije da razmišljaš. Otvaraju ti se nova polja i moraš razmišljati o budućnosti kao čovjek koji si sada, a ne koji si bio. Možda smo došli negdje igrom slučaja, ali moramo shvatiti da je naša sopstvena odluka da li ćemo ostati tu ili ići dalje.”

“Hej čovječe, nisi drvo”

Mladima savjetuje da, ako im se ne dopada situacija u kojoj su, nešto promijene.

“Niste drvo da ste prikovani za jedno mjesto. Zona komfora je najubitačnija stvar koja nam se može desiti. Stabilnost je dinamična stvar, ne statična. Moramo da se krećemo i da se mijenjamo. Često se plašimo grešaka, ali gledajući na njih kao na lekcije koje će nam sigurno služiti u budućnosti, sve ćemo lakše premostiti”,  poručuje ovaj mladi čovjek na kraju našeg razgovora.

Kako kaže Nikola, kad shvatimo da smo glavni lik u našem filmu, stvari počinju da se mijenjaju.

“Karte su nam podijeljene, ali to ne znači da se trebamo odmah predati, nego da igramo najbolje što možemo. Faktor sreće se povećava srazmjerno sa našom hrabrošću”.

Zato, budite hrabri i ne dozvolite sebi da se za nekoliko godina zapitate “gdje mi je nestalo vrijeme”. Sami krojite svoju realnost. Nije lako kao na filmu, nekada je ubitačno teško, ali vrijedi.

 

 

NoviGlas

Bijeljina

POSTANIMO PRIJATELJI

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI

error: Content is protected !!