NOVI GLAS

Alija Sirotanović : Junak socijalizma, poslije njega – kataklizma

Alija Sirotanović bio je jedan od simbola Jugoslavije. Rudar iz „Breze“, „junak socijalizma“, u istoriju je ušao kada je osvanuo na novčanici od 20.000 dinara. Ipak, to što je bio lik sa novčanice nije ga spasilo sudbine koja ga je zatekla u starosti – umro je u bijedi.

Sirotanović je rođen u Trtorićima, kod Breze, u BiH, u kraju u kom, nakon Drugog svjetskog rata, a ni ranije, nije bilo mnogo posla osim vezanog za rudnik. Alija, kao i njegovih šestorica braće, radio je u rudniku, a rudarskim poslom su nastavili da se bave i većina njegovih bratića. Ali, krajem četrdesetih godina, nakon Titovog istorijskog „NE“ Staljinu, svjetska politika je osvjetlila i rudnik Breza.

Naime, kao jedan od dokaza superiornosti njihovog sistema, socijalističke zemlje su, na inicijativu Sovjetskog saveza, pokrenule kampanju obaranja rekorda u proizvodnji – kopanju uglja, građenju pruga, stambenih objekata i slično.

Kao odgovor na Sovjetsku dominaciju na brojnim poljima, Jugoslavija, tadašnji „buntovnik socijalizma“, je odlučila da se „uključi u igru“. U planskoj privredi, vijest se brzo proširila, a preduzeća širom zemlje su organizovala sastanke sa ciljem da pronađu „disciplinu“ u kojoj bi mogli oboriti neki od sovjetskih rekorda.

Alija Sirotanović, u rudniku Breza, javio se na jednom takvom sastanku i zatražio da se njegovoj brigadi omogući rad na tri radilišta, da bi pokušao da obori rekord slavnog sovjetskog rudara Alekseja Stahanova. Stahanova brigada je, u toku samo jedne smjene od osam sati, iskopala 102 tone uglja!

Nekoliko dana nakon pomenutog sastanka, svi dnevni listovi u tadašnjoj Jugoslaviji na naslovnoj strani imali su rudara iz Trtorića, Aliju Sirotanovića, koji je napravio uspjeh kakav do tada nije upamćen – Iz jame „Rov vojvode Putnika“ je u toku samo jedne smjene, sa svojih osam drugova, izvukao 152 tone mrkoga uglja. Jugoslavija je bila oduševljena, a Alija dočekao svojih pet minuta slave.

Dobio je „Orden socijalističkog rada“, upoznao Tita, pojavio se na svim tadašnjim medijima, a najveće ukazano poštovanje doživio je 1987., kada se njegov lik našao na novčanici od 20.000 dinara.

Za Sirotanovića se vezuju brojne anegdote, od kojih je najpoznatija ona o lopati. Naime, legenda kaže da ga je Tito, dok mu je dodjeljivao orden, pitao „Šta želi“; Na to mu je Sirotanović odgovorio – „Veću lopatu“, što je oduševilo Maršala. Kažu da su mu napravili, specijalnu, veću lopatu, a od tada je velika lopata u Bosni dobila nadimak „sirotanovićka“.

Istina je da je Alija radio na takvom mjestu da uopšte nije koristio lopatu. Naime, on je bio kopač, a radio je sa pneumatskom bušilicom. Tačnije, i za to kažu da je koristio dvije u isto vrijeme.

Sirotanović se penzionisao sedamdesetih godina i živio povučeno u svom mjestu sve dok, izdavanjem novčanice sa njegovim likom 1987. godine, nije ponovo zadobio pažnju medija. Tada smo saznali da je njegov rad nije bio adekvatno i nagrađen – Alija je pod stare dan jedva sastavljao kraj s krajem od skromne rudarske penzije. Ni novčanica nije dugo izdržala – „stradala“ je  u reformama Ante Markovića.

Trinaestog maja 1990. godine umro je Alija Sirotanović. Ubrzo je za njim krenula i država koju je simbolizovao.

 

Rubi

Bijeljina

POSTANIMO PRIJATELJI

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI