NOVI GLAS

NG Utisak – “Šetač u stroju”, knjiga koju treba pročitati

Beograd je, naročito u odnosu na Bijeljinu, književni centar. Navikli smo da odatle dolaze knjige koje se čitaju u Bijeljini. Međutim, izgleda da se vremena mijenjaju, jer odnedavno u Beogradu nema knjižare koja nije u prvi plan istakla knjigu koja je nastala – u Bijeljini.

Poznati bijeljinski advokat Ognjen, iz ugledne porodice Avlijaš, odlučio je da izađe iz svoje „zone komfora“ i da se predstavi čitalačkoj publici svojim prvim romanom „Šetač u stroju“, kojim je, po svemu sudeći, napravio pravu pometnju na književnoj sceni.

Upućeni kažu da i dalje odzvanjaju zidovi najveće izdavačke kuće u Beogradu koja je našla za shodno da se, u obećanom roku, ne javi „neafirmisanom piscu“. Šalu na stranu, Ognjen je sam finasirao roman, našao izdavača i stidljivo ga ponudio velikim knjižarama. Bez marketinške kampanje, roman je postao apsolutni hit, naročito u generaciji onih koji su i sami bili „šetači u stroju“.

Ali, čak ni samouvjereni autor nije očekivao da će njegov prvenac postati bestseler i u Sarajevu, gdje je publika sa oduševljenjem prihvatila roman u kom je mogla da otkrije da postoji još poneka Srbija, osim one koja se prikazuje na tzv. „mejnstrim“ medijima. Rijetko je koji roman, naročito prvi, uspio da uđe na liste najčitanijih i u Beogradu i u Sarajevu.

„Šetač u stroju“ nije roman koji će pobrati vaskolike nagrade, niti je roman koji će proučavati budući istoričari književnosti. Ne. To je roman koji će ostati u srcima onih koji ga budu pročitali, razumjeli, koji se budu pronašli u likovima i događajima koje Avlijaš opisuje. Roman kom će se vraćati za pet, deset i dvadeset godina, i u tim ponovnim čitanjima će uviđati koliko su se oni sami promijenili.

Hana i Dule, ljubavni par čiji uspon i pad pratimo u ovom romanu, samo su kockice u ogromnom mozaiku koji predstavlja srpsko društvo s kraja dvadesetog vijeka. Naivni će pomisliti da su protesti “one” 96. godine samo scenografija za šekspirovsku ljubavnu priču između studentkinje koja protestvuje i policajca u kordonu. Ali, kroz njihove uspone i padove, i sve što ih okružuje, autor nam priča o Srbiji, srpskom društvu, srpskom mentalitetu, sopstvenim životnim iskustvima i zaključcima do kojih je došao.

Istovremeno, on ne nameće ni zaključke, niti svoje mišljenje. Ostavlja čitaocu da zaključi ko je Hana, ko Dule, ko smo svi mi i kakvo je društvo bilo tada, kao i koliko se promijenilo do danas.

Ali, reći da je u pitanju samo „ljubavni roman“ zločin je prema ovom djelu – ovo je skup desetina priča koje je Avlijaš znalački uvio u glavnu radnju. I baš u tome je glavna snaga „Šetača u stroju“.

Autor je, i sam učesnik protesta, jasno prenio čitavu atmosferu koja se tih mjeseci kotrljala Beogradom, uspio da objasni šta je značio onaj sjaj u očima omladine koja je po ciči zimi šetala uprkos sili, uhvatio nit jednog provincijalca u velikom gradu, kao i žar kojim se mlada intelektualna elita obrušila na „posljednjeg komunističkog diktatora“ i sve što je on predstavljao.

Na čitaocu je da izvuče pouke, donese zaključke, zabavi se ili šta god je već njegovo očekivanje od jednog književnog djela.

Ali, obavezno, nakon što knjigu pročita, pozajmi i uspije pozajmljivača namoliti da je vrati, treba da je konzervira i ostavi u svoju biblioteku, jer će ponovno čitanje ovog romana poslije nekog vremena pokazati koliko je zapravo sazrio.

P.S.

Za kraj, moramo uvrstiti i odgovor autora knjige na pitanje „Gdje su danas Hana i Dule?“

– Dule, tadašnji policajac, danas se vjerovatno bavi nekretninama u Beogradu, sa svojim ortacima iz državne i civilne bezbjednosti, a Hana, studentkinja filozofije koja je emigrirala, danas je jedan od stubova Vučićeve vlasti.

 

NoviGlas

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI