NOVI GLAS

Ovo je bio najluđi kineski vladar – Seks, smrt i poezija obilježili su život kralja Žoua

Kina je zemlja za najdužom državnom tradicijom. Kroz nekoliko hiljada godina, njome su vladali državnici različitih profila i afiniteta. Ali, barem po ekscentričnosti, niko ne može da se mjeri sa čuvenim kraljem Žouom iz dinastije Šang. 

On je na vlast došao kao veliki ratnik, a na samom početku svoje vladavine, negdje oko 1075. godine prije nove ere, proširio je svoju teritoriju boreći se protiv okolnih plemena. Poznati kineski istoričar Sim Ći tvrdi da je kralj Žou na početku svoje vladavine imao osobine nadčovjeka.

Kao i većina onih koji su u istoriji ostali upamćeni kao “ludaci” i “čudaci”, i kralj Žou je na presto došao uz opštu radost svojih podanika i saradnika. Ako je vjerovati starim predanjima, ovaj kralj je, pored prijeke naravi, imao i neke nevjerovatne sposobnosti – golim rukama je lovio divlje životinje, a u polemici nikada nije pobijeđen.

Ali, nakon sreća svih oko njega nije dugo trajala – Žou se od uspješnog ratnika i mudraca pretvorio u ekscentričnog, dekadentnog vladara koji je ostao upamćen po svojim bizarnim odlukama i potezima.

Postoji i tačan momenat kada se Žou pretvorio od popularnog vladara u ekscentrika kog su se podanici grozili. A sve je počelo sa bazenom.

Naime, on je smatrao da je, nakon što je preuzeo vlast i pokorio protivnike, vrijeme da se posveti ispunjenju svojih fantazija. A jedna od najvećih bila je ona o “jezeru vina” i “šumi mesa”, tada nezamislivom luksuzu.

Žou je naredio da se izgradi ogroman bazen, koji je, umjesto vodom, napunio vinom. Na sredini bazena, izgrađeno je ostrvce, do kojeg je kralj dolazio čamcem. Na ostrvcetu je bilo drveće sa kog je visilo meso – ergo “jezero vina” i “šuma mesa”.

Kako je i sam govorio “vinsko jezero” i “šumu mesa” osmislio je kako bi olakšao konzumiranje pića i hrane tokom višednevnih orgija koje je često organizovao sa svojim najbližim saradnicima.

Ovu građevinu su arheolozi otkrili tek 1999. godine, kada je ustanovljeno da je bio metar i po dubok, dok je u dužini imao oko 150 metara, te dvadeset u širinu.

Da mu ova putena pretjerivanja ne bi “uništila dušu”, kako je govorio, njegovao je i svoju umjetničku stranu. Kažu da je njegova poezija bila toliko vulgarna da bi se nje postidio i sam Markiz de Sad.

Uz takvog vladara ne ide ni obična žena. Žou je svoju ljubav poklonio Daji, koja je tolerisala raspusnički život svog supruga, a ni sama često nije zaostajala u bizarnostima.

Kada je nehumana zabava u pitanju, ovaj bračni par je bilo teško nadmašiti. Smislili su mučenje koje je nadmašilo sve do tada viđeno. 

Ogroman kazan napunili bi vrelim ugljem, a iznad njega bi postavili dvije usijane šipke premazane uljem. Žrtva je morala bosa da pređe preko vrelih i klizavih šipki. Mnogi bi upadali u kazan i tako svojim kricima zabavljali razvratni bračni par.

Kao žrtve na ovoj spravi smrti mogli su se pojaviti svi – od običnih ljudi, preko zatvorenika i prestupnika, do istaknutih dvorjana.

Kako bi se održavao ovakav životni stil, Žou je ustanovio visoke poreze. Zbog toga je izgubio podršku naroda koji nije mnogo mario za bizarnosti na kraljevom dvoru, ali je mogao da osjeti razliku između krize i bogatstva. Najbliži članovi porodice pokušali su da kralja upozore na posljedice ovakvog života, ali Žou ih nije slušao, a najupornije je lično pogubio.

Nakon tridesetak godina vladavine, stigao je neminovan pad. Suparnička dinastija Zou mu je objavila rat, i krenula na prestonicu Jin sa nekih pedestak hiljada vojnika. Glavni dio vojske dinastije Šang bio je već raspoređen na istoku zemlje gdje je gušio pobunu, pa je kralj naoružao nekih 170.000 robova, koji niti su htjeli niti znali da ratuju. Ubrzo su se predali i prešli na stranu protivnika.

To je slomilo moral i ostatku trupa, mada je, nakon dolaska pred prestonicu, uslijedila krvava bitka između vojnika “stare” i “nove” dinastije. Ali, branioci nisu imali šansu ni za šta drugo do da hrabro poginu. Bio je to kraj dinastije Šang.

Kralj Žou nije dozvolio da bude uhvaćen od strane neprijatelja. On je oko sebe nakupio sve dragocjenosti koje je imao, te se sam spalio u palati, koja je potpuno izgorjela. 

Njegovo “vinsko jezero” je uništeno, a širom Kine je zabranjen alkohol. Prema legendi, jednom kada je umro, bogovi su Žoua kaznili pretvorivši ga u boga sodomije. Ime Žou i danas u Kini predstavlja beščašće i bezdušnost.

 

NoviGlas

Bijeljina

POSTANIMO PRIJATELJI

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI

Instagram

Instagram has returned invalid data.
error: Content is protected !!