NOVI GLAS

Bijeljina, ljudi – Slaviša Mitrović

Serijal “Bijeljina, ljudi” započinjemo pričom o jednom mladom i uspješnom čovjeku. Slaviša Mitrović iz Bijeljine ima 33 godine. Po struci je inženjer organizacionih nauka i radi na poziciji generalnog direktora/country managera ruske kompanije namještaja “Nefa” za BiH. Najveći dio karijere proveo je u “Sportvision-u” koji je rastao stepenik po stepenik, baš kao što je i Slaviša rastao u profesionalnom smislu. Ali, ono što mnogi ne znaju je Slavišina priča o borbi i pobjedi nad teškom bolešću. Upoznajte Slavišu Mitrovića.

“Zovem se Slaviša Mitrović i rođen sam 1985 u Bijeljini. Nakon osnovne škole „Sveti Sava“ i bijeljinske Gimnazije „Filip Višnjić“, upisao sam fakultet organizacionih nauka u Beogradu. Bilo je to klasično studiranje momka koji je došao iz provincije, željan svega što veliki grad može da pruži”, započinje svoju priču za NoviGlas Slaviša.

Nakon nekog vremena, shvatio je da nije sve tako jednostavno kako se čini jednom osamnaestogodišnjaku. Pokušao je naći prvi posao. U Beogradu je radio honorarno kao fotograf i razne druge poslove i posliće ali, kako sam kaže, trebalo mu je vremena da se snađe sa širinom koju nudi veliki grad.

Stepenik po stepenik

“Kada sam dao i posljednji ispit, vratio sam se u Bijeljinu da pišem diplomski. Dok sam bio u Bijeljini, javio sam se na konkurs u lokalnu kompaniju, koja je tada bila jaka i stabilna, ali ni blizu tako uspješna kao danas. Bio je to “Sportvision”. Primljen sam”, priča Slaviša.

“U “Sportvision-u” sam prošao skoro sve stepenike, od najnižih do najviših. Taj moj profesionalni uspon se poklopio sa ogromnim rastom same firme, koja je u tih sedam godina, koliko sam bio tamo, prerasla u ozbiljnu, globalnu kompaniju”, objašnjava on.

Restart round

Kako kaže, u jednom momentu osjetio je potrebu za promjenom. Iza njega je u tom momentu bilo sedam godina rada u uspješnoj kompaniji, nalazio se na jednoj od najodgovornijih pozicija, ali odlučio je da je vrijeme da krene dalje.

“Smatrao sam da je vrijeme da se okušam i u nekom drugom timu. Možda me i dalje vukla želja za Beogradom. Ali, nije mi se dalo” kaže Slaviša.

Naime, najbolja i najzanimljivija ponuda došla je iz ruske firme, koja je imala namjeru da se upravo proširi i na tržište BiH. To je za njega značilo do će mu posao ponovo biti u Bijeljini.

“Ali, bio sam zadovoljan, mogu da kažem i srećan. Uživao sam u uzbuđenju posla koji je tek trebao da započne, u razmišljanju o velikim planovima koje je kompanija imala, ali i u slobodnom vremenu koje sam mogao da posvetim onima koje sam ranije za to vrijeme zakidao”, objašnjava.

Hladan tuš

A onda, kad je našao novi posao, konačno imao nešto više slobodnog vremena i najbolje se osjećao, uslijedio je hladan ttuš.

“Dok sam hodao sa djevojkom i razmišljao o budućnosti, braku, djeci, kao da sam u tom trenutku osjetio bol u stomaku, za koji ni sam nisam u tom momentu znao šta znači. Nije to bilo ništa ozbiljno, ali srećom, alarm svog tijela nisam shvatio olako”, priča za NoviGlas Slaviša.

Iako je već duže vrijeme bio anemičan, u tom momentu odlučio je da je vrijeme za “preventivni” pregled. Kasnije će se ispostaviti da mu je taj pregled zapravo spasio život.

“Slaviša, imate karcinom”

“Ni sam ne mogu da rekonstrušem tačno kretanje od jedne do druge bolničke sobe, od pregleda do pregleda, ali riječi doktora nikada neću zaboraviti – „imate karcinom“.

Kako kaže, u tom momentu imao je utisak da gubi tlo pod nogama, da vidi sliku svoje budućnosti kako se razbija u paramparčad, slike najmilijih od kojih se mora oprostiti. Međutim, nije paničio. Znao je da je pribranost od ključne važnosti, a i ljekarske prognoze nisu bile toliko lose.

“Najveća borba u takvoj situaciji je upravo borba sa samim sobom, a mislim da sam u toj borbi pobijedio. Odlučio sam da dam sve od sebe da se izliječim. U tome sam imao ogromnu pomoć i podršku prije svega porodice i djevojke, koja mi je i bila najveći motiv da budem istrajan i disciplinovan u liječenju, priča naš sagovornik.

Veliku pomoć i razumijevanje pružile su mu i bivše kolege iz “Sportvision-a”, ali i sadašnje, iz “Nefe”, kompanije namještaja u kojoj je u to vrijeme upravo počeo da radi.

Liječenje i borba

Iako je kod svake osobe specifičan uzrok karcinoma, kod Slaviše je, kako kaže, bilo ključno ono što se naziva „higijena života”.

“Neredovna ishrana, koja je pri tome i nezdrava, neredovan i nekvalitetan san, veliki stres, to su bili glavni uzroci moje bolesti. Znao sam da neke stvari moram da mijenjam iz temelja. Da neće biti lako. Ali bio sam spreman na to”.

Što se liječenja tiče, iako postoji „mali milion“ različitih nekonvencionalnih metoda, od kojih je neke i probao, čvrsto se držao savjeta ljekara.

“Cijelo moje liječenje bilo je vezano za bijeljinsku bolnicu i moram da pohvalim osoblje naše bolnice koje je maksimalno profesionalno radilo svoj posao i , da tako kažem, spasili su mi život”.

Primao sam i hemioterapiju, i to je bio možda i najteži period, ali mogu da kažem da nakon nekoliko tretmana, nisam osjetio nikakve tegobe.

“Ipak, u tom momentu sam osjetio onu iskonsku bespomoćnost – razmišljao sam u tim trenucima kako moj život nije u mojim rukama. Svi oni planovi, težnje, sve što sam stvarao, bilo je na ivici ponora, sa neizvjesnim rezultatima. Međutim, ubrzo su i dobre vijesti počele da pristižu.”

Dobre vijesti

Operacija je prošla dobro, a Slaviša je potpuno promijenio način života, prije svega način ishrane. Svaki sljedeći pregled davao je bolje rezultate nego prethodni, a on je bio istrajan u svom novom stilu života – zdravom stilu života.

“Danas, nakon šest mjeseci liječenja i terapija, mogu da kažem da sam se izliječio. Ali, zadržao sam zdrave navike. Danas se osjećam bolje nego ikada ranije. Naučio sam da važne stvari, pa i sam život ne shvatam više “zdravo za gotovo”. Definitivno više uživam u onim svakodnevnim, malim stvarim, ali, istina, i dalje bih mogao malo manje da radim.”

“Bez teatralnosti, molim”

Kako kaže, iako nije neko ko želi da šalje velike poruke drugima i to nikada nije radio, nakon ovog iskustva je siguran u dvije stvari.

“Prva je da bi ljudi na ovim prostorima trebalo više da se ugledaju na one na zapadu, koji mnogo više polažu na “životnu higijenu”, i jednostavno više vode računa o svom tijelu i zdravlju. Druga stvar je da je meni jedan običan, preventivni pregled spasao život u 33. godini. Znam da mnogi ljudi nemaju tu naviku, ali to bi trebalo da bude najnormalnija stvar, koja bi, siguran sam, spasila mnoge živote, kao što je spasila moj.”

 

NoviGlas

Bijeljina

POSTANIMO PRIJATELJI

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI

Instagram

Instagram has returned invalid data.
error: Content is protected !!